Večer Imotske krajine u Zagrebu: Hrvoje Lončar o tradiciji koja povezuje i pomaže

Od studentske ideje do događaja koji svake godine okuplja oko tisuću ljudi i prikuplja desetke tisuća eura pomoći, Večer Imotske krajine u Zagrebu postala je više od druženja – postala je organizirani izraz identiteta i solidarnosti.

Od studentske inicijative do velikog događaja

Priča o Večeri Imotske krajine počinje još u studentskim danima, kada su postojale prve zavičajne inicijative. Ideja da se napravi nešto veće konkretizirana je 2009. godine, kada je održano prvo veliko okupljanje u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Upravo taj iskorak, iz klasičnih druženja u ozbiljan organizacijski format, pokazao se kao ključan trenutak.

– Došli smo na ideju da napravimo nešto ozbiljnije i posebnije, pa smo krenuli s Lisinskim, što je tada bio veliki izazov – rekao je Hrvoje Lončar.

Događaj je kroz godine rastao, a preseljenjem u Laubu dobio je još veći kapacitet i drugačiji koncept, prilagođen druženju i međusobnom povezivanju sudionika.

Humanitarna komponenta kao temelj

Od samog početka događaj ima jasno definiran humanitarni karakter, koji nije dodatak nego osnovna svrha okupljanja.

– Uvijek je humanitarna akcija, od prvog dana – naglasio je Lončar.

Ove godine sredstva se prikupljaju za Marka Cetanovića, dječaka kojem su nakon teške bolesti potrebne skupe proteze. Organizacija takvih akcija uključuje širu zajednicu, a večer u Zagrebu samo je jedan dio većeg humanitarnog angažmana.

Kroz godine su prikupljana značajna sredstva – od stotina tisuća kuna u ranijem razdoblju do 50 tisuća eura prošle godine, kada je pomoć raspodijeljena na više obitelji.

Povjerenje kao ključ donacija

U sustavu koji se oslanja na donacije, povjerenje donatora pokazalo se presudnim. Organizatori ističu da upravo reputacija i kontinuitet rada čine temelj uspjeha.

– Donator prvo pita tko stoji iza toga i može li tim ljudima vjerovati – objasnio je Lončar.

Transparentnost rada dodatno je osigurana zakonskim okvirima i obvezom izvještavanja, ali ključnu ulogu ima osobna vjerodostojnost ljudi uključenih u organizaciju.

Zajednica koja se prepoznaje

Specifičnost Imoćana, kako je istaknuto u razgovoru, leži u snažnom osjećaju pripadnosti koji se zadržava i izvan zavičaja.

– Kad upoznaš nekoga, kroz jednu ili dvije rečenice prepoznat ćeš da je iz Imotskog – rekao je Lončar.

Upravo zbog toga događaj ima dodatnu vrijednost – omogućuje susrete ljudi koji se godinama nisu vidjeli, ali dijele isti identitet. U velikom gradu poput Zagreba, takva okupljanja postaju ključna točka održavanja društvenih veza.

Izazovi organizacije velikog događaja

Organizacija događaja za tisuću ljudi uključuje niz logističkih izazova – od scenografije i cateringa do marketinga i prodaje ulaznica. Organizacijski odbor čini dvanaest ljudi, što se kroz praksu pokazalo kao optimalan broj.

Istovremeno, jedan od većih izazova ostaje usklađivanje različitih generacija i njihovih očekivanja.

– Treba napraviti program koji će biti zanimljiv i mladima i starijima – rekao je Lončar.

Mladi se nastoje uključiti kroz digitalne kanale i prilagođene modele sudjelovanja, uključujući i popuste za studente.

Večer kao društveni i identitetski događaj

Osim humanitarnog aspekta, događaj ima snažnu društvenu funkciju. Okupljanje jednom godišnje postaje prilika za povezivanje, razmjenu informacija i održavanje identiteta.

– To je prilika da se vidimo, da znamo tko je gdje, što radi i kako je – opisao je Lončar.

Promjena prostora iz Lisinskog u Laubu dodatno je naglasila tu dimenziju, jer je omogućila više interakcije među sudionicima.

Promocija Imotske krajine

Događaj ima i promotivnu funkciju jer Imotsku krajinu predstavlja široj javnosti. Kroz hranu, vino i priče sudionika prenosi se slika kraja koji je posljednjih godina sve prepoznatljiviji i turistički.

– Ljudi često prođu pored Imotskog, a ne znaju koliko je to lijep kraj – istaknuo je Lončar.

U tom smislu organizatori sebe vide i kao svojevrsne ambasadore zavičaja.

Vrijednost koja nadilazi organizaciju

Na osobnoj razini, organizacija ovakvog događaja zahtijeva značajan angažman, ali donosi i snažan osjećaj ispunjenosti.

– Kad sve krene i vidiš ljude zajedno, shvatiš da je vrijedno svake kapi znoja – rekao je Lončar.

Upravo taj osjećaj zajedništva i konkretna pomoć onima kojima je potrebna ostaju ključni motiv za nastavak ove tradicije.