Brodić o Mađarskoj nakon izbora: Oko INA-e ne treba očekivati velike promjene

Promjena vlasti u Mađarskoj dolazi u trenutku kada su odnosi Zagreba i Budimpešte već godinama opterećeni istim pitanjem – tko zapravo kontrolira hrvatsku naftnu kompaniju i u čijem interesu ona posluje. Istodobno, nova energetska karta Europe otvara prostor Hrvatskoj da kroz infrastrukturu preuzme ulogu kakvu dosad nije imala.

Promjena političke garniture u Budimpešti otvara pitanje koje se u hrvatskoj javnosti ponavlja već više od desetljeća – može li doći do stvarnog zaokreta u odnosima oko INA-e ili će sve ostati na razini retorike. Razgovor s urednikom EnergyPressa Ivanom Brodićem pokazuje da odgovori nisu jednoznačni, ali i da ključ problema više nije samo u vlasništvu, nego u kontroli energetskih tokova.

Reset odnosa bez velikih očekivanja

Brodić promjenu vlasti u Mađarskoj vidi prije svega kao političko pitanje koje se reflektira na odnose dviju država, osobito nakon zahlađenja uzrokovanog ratom u Ukrajini i različitim pozicijama unutar Europske unije.

– To je svakako političko pitanje koje je vezano uz reset političkih odnosa, poglavito nakon agresije na Ukrajinu, kada su odnosi između službenog Zagreba i službene Budimpešte zahladili – rekao je Brodić.

No kad je riječ o samoj INA-i, očekivanja spušta.

– Što se tiče same INA-e, čini mi se da tu neće biti puno prostora – dodaje, uz napomenu da ostaje otvoreno pitanje s kakvim alatima Hrvatska uopće ulazi u eventualne nove pregovore.

Dodatno, upozorava kako ni u Budimpešti ne treba očekivati nagli zaokret, osobito zbog strukture vlasništva i utjecaja unutar MOL-a, koji nije jednostavno politički kontroliran.

Arbitraže kao uteg na hrvatskoj strani

Jedna od ključnih polaznih točaka u svim budućim razgovorima ostaju arbitražne odluke koje su išle u korist mađarske strane.

– Činjenica je da su dva najutjecajnija trgovačka suda ocijenila kako Hrvatska nije bila u pravu niti u pitanjima upravljačkih prava niti u plinskom biznisu – naglašava Brodić.

Time se otvara i pitanje pregovaračke pozicije Hrvatske, osobito u kontekstu mogućeg otkupa dionica INA-e, koji je na stolu još od prvog mandata Andreja Plenkovića.

– Mađarska strana je otvorena prema tome, ali cijena koju traže do sada nije bila prihvatljiva – kaže Brodić, dodajući da nije izvjesno da će se ta situacija uskoro promijeniti.

INA između emocije i realnosti

Razgovor otvara i dublju dilemu – koliko je INA danas stvarno strateško pitanje, a koliko simboličko.

Brodić jasno razdvaja dvije razine.

– Prva razina je komercijalna, INA je postala klasična tržišna kompanija. S druge strane, za Hrvatsku je ona i emocionalno pitanje – kaže.

Podsjeća da je kompanija imala ključnu ulogu u financiranju države, ali upozorava da se energetska paradigma promijenila.

– Hrvatska danas ima dobro pozicioniranu infrastrukturu, a nakon rata u Ukrajini preuzela je važnu ulogu prema srednjoj i jugoistočnoj Europi – ističe.

U tom kontekstu zaključuje da INA više nije presudna za energetsku ravnotežu snaga između Zagreba i Budimpešte kao što je bila ranije.

https://youtu.be/qehpHbqgJds

Hernádi ostaje ista točka prijepora

Slučaj predsjednika MOL-a i dalje je otvorena rana u odnosima dviju država, ali Brodić smatra da ni tu ne treba očekivati promjene.

– Meni se čini da se tu neće puno toga mijenjati – kaže, uz objašnjenje da mađarska strana od početka smatra kako suđenje nije bilo pravedno.

Istodobno, podsjeća na niz kontroverzi oko samog slučaja i dokaza, koji dodatno kompliciraju cijelu priču i ostavljaju prostor za političko manevriranje u budućim pregovorima.

JANAF kao stvarna hrvatska poluga

Dok INA ostaje opterećena poviješću, stvarni prostor za promjenu odnosa Brodić vidi u infrastrukturi, prije svega u JANAF-u.

– Što se tiče Janafa, Mađarska strana je apsolutno u krivu. JANAF ima dovoljne kapacitete i u tom smislu je hrvatska poluga – naglašava.

Objašnjava kako razlike u cijeni u odnosu na rusku naftu proizlaze iz same prirode sustava.

– JANAF ne nudi samo transport, nego i skladištenje i pretovar, pa je po prirodi stvari skuplji – kaže.

No unatoč tome, smatra da je riječ o strateškoj infrastrukturi ne samo za Hrvatsku nego i za širi europski prostor.

– Hrvatska infrastruktura postala je jedna od ključnih za energetsku sigurnost srednje i jugoistočne Europe – dodaje.

Bez alternative kada Družba ne radi

U kontekstu najava o opskrbi Mađarske alternativnim pravcima, Brodić je vrlo jasan.

– Neke druge značajnije alternative za Mađarsku u ovom obujmu zapravo nema – ističe.

Time se otvara prostor za redefiniranje odnosa, ali ne kroz vlasništvo nad kompanijama, nego kroz kontrolu pravaca opskrbe.

Energetske politike bez koordinacije

Jedno od ključnih pitanja ostaje zašto Hrvatska i Mađarska, unatoč povezanosti, ne vode usklađenu energetsku politiku.

– To je posljedica činjenice da su se energetske paradigme nakon agresije na Ukrajinu stubokom promijenile – objašnjava Brodić.

Naglašava da je nagla promjena uloga dovela i do određene frustracije na mađarskoj strani, koja je ranije imala ključnu poziciju u regionalnoj energetici.

Ipak, očekuje da bi se s novom vlasti odnosi mogli relaksirati, uz snažniju ulogu Bruxellesa kao posrednika.

Hormuški tjesnac i globalni rizici

Razgovor završava globalnim kontekstom i pitanjem sigurnosti opskrbe.

– Rizik je još uvijek velik – upozorava Brodić, govoreći o situaciji u Hormuškom tjesnacu.

Iako je najavljeno smirivanje situacije već utjecalo na pad cijena, upozorava da će stabilizacija potrajati.

– Ako se stvarno smanji rizik, kroz nekoliko dana doći će do relaksacije cijena nafte i plina, ali pitanje je hoće li se vratiti na razine prije sukoba – zaključuje.

U konačnici, razgovor pokazuje da promjena vlasti u Mađarskoj otvara prostor za drukčiji politički odnos, ali da ključni odnosi snaga ostaju definirani infrastrukturom i tržištem. Hrvatska priliku više ne traži u povratku INA-e, nego u činjenici da kontrolira pravac kojim energija dolazi.