Dina Dogan: Zagreb je prljav i slika je ljudi koji ga vode
Od Hoda za život i Thompsona, preko prometa, tračnica i javnog prijevoza, pa sve do Hipodroma, gradskih udruga, novih zapošljavanja i skupih javnih bicikala, razgovor s Dinom Dogan otvorio je gotovo sve neuralgične točke današnjeg Zagreba. Nezavisna zastupnica tvrdi da gradonačelnik Tomislav Tomašević vodi ideološke bitke, dok građani istodobno ne vide razinu komunalne usluge koju bi, kako kaže, morali dobiti za novac kojim Grad danas raspolaže.
Tri milijarde eura, a građani ne vide učinak
Što Zagreb danas uopće dobiva za tri milijarde eura gradskog novca? To je pitanje oko kojeg je Dina Dogan u razgovoru za podcast 01Portala gradila gotovo svaki svoj odgovor. Već na početku razgovora poručila je da se u Zagrebu, umjesto konkretnih rezultata, vode ideološki ratovi, a da se gradska uprava bavi vlastitim PR-om dok se komunalni problemi gomilaju.
Govoreći o stanju na terenu, Dina Dogan nije tvrdila da se u gradu ne radi baš ništa. Naprotiv, rekla je da se dio poslova odvija po inerciji jer gradske službe moraju funkcionirati, ceste se moraju asfaltirati, a tramvajske tračnice popravljati. No njezina je glavna teza da se radi premalo i presporo u odnosu na novac kojim Zagreb raspolaže.
– Ne možemo reći baš da se ništa ne radi, ali radi se manje nego što bi se trebalo raditi, s obzirom na to koliko Grad novaca ima. Dakle, imamo ove godine na raspolaganju oko tri milijarde eura za radove. Mi to ne vidimo i ne vidimo usluge koje bismo trebali dobiti od grada – rekla je Dina Dogan.
Zapruđe, Sarajevska i Petlja Držićeva
Kao konkretan primjer navela je razliku između gradilišta u Zapruđu, gdje je vidjela veći broj radnika na popravku tračnica, i Sarajevske ceste, gdje, kako je ustvrdila, takvu dinamiku nije primijetila. Posebno je izdvojila i Petlju Držićeva, za koju je rekla da ondje godinama gotovo nikada ne vidi radnike, iako tim dijelom grada često prolazi.
Po njezinoj procjeni, Zagreb danas ne pokazuje intenzitet radova koji bi građani opravdano očekivali. Iz toga izvodi širu političku poruku da gradska vlast energiju troši na simboličke i ideološke sukobe, dok u svakodnevnom funkcioniranju grada nema dovoljnog pomaka.
Ideološki sukobi umjesto komunalnog upravljanja
Na to je nadovezala i širu kritiku upravljanja gradom. Po njezinu mišljenju, podjele u Zagrebu nisu slučajne ni usputne, nego rezultat političkog modela koji se više oslanja na svjetonazorske sukobe nego na isporučene rezultate.
Pritom je navela kako posao gradonačelnika nije birati tko će nastupati na Hodu za život niti pojavljivati se na manifestacijama poput Pridea, nego se baviti komunalnim problemima, prometom, javnim prijevozom i uređenjem grada.
– Ne sviđa mi se što je Tomislav Tomašević unio podjele u grad Zagreb, ideološke podjele veće nego što su ikada bile. Njegov posao nije niti da bira izvođača koji će pjevati na Hodu za život, niti da hoda na Prideu. Njegov posao je da se bavi upravo ovim komunalnim problemima koje mi imamo – rekla je Dina Dogan.
Pitanje diplome i onoga što je bilo prije politike
Pitanje obrazovanja i ranijeg rada Tomislava Tomaševića bilo je druga velika tema razgovora. Dina Dogan pojasnila je da problem za nju nije sama diploma, nego ono što, kako tvrdi, izostaje oko njezina objašnjenja, kao i šire pitanje Tomaševićeva profesionalnog puta prije dolaska na čelo Zagreba.
U razgovoru je rekla da je prema informacijama kojima raspolaže riječ o programu koji nije trajao niti punu godinu te da diploma s Cambridgea, prema njezinim riječima, nikada nije nostrificirana u Hrvatskoj. Još važnijim smatra pitanje tko je taj studij financirao.
U tom je kontekstu spomenula indicije da je riječ o zakladi Open Society, dodajući da se, prema tim indicijama, nije radilo samo o Tomislavu Tomaševiću nego o većem broju ljudi ideološki bliskih platformi Možemo.
Konzultant u 40 zemalja
Posebno je otvorila pitanje ranije tvrdnje Tomislava Tomaševića da je bio konzultant u 40 zemalja. Smatra da je upravo taj dio javnog životopisa važan jer je, kako tvrdi, njime objašnjavana njegova kvalifikacija za vođenje složenog gradskog sustava.
– Veći problem je u tome što je on 2021., u jeku kampanje za lokalne izbore, izjavio da je bio konzultant u 40 zemalja i od tuda njemu zapravo kvalifikacija da postane gradonačelnik i upravlja ovako kompleksnim sustavom. Nikad nije odgovorio kojih je to 40 zemalja – rekla je Dina Dogan.
Na tome nije stala. Jasno je poručila da više ne misli ta pitanja postavljati samo politički, nego da će prema Poreznoj upravi uputiti upit. Smatra da, ako je netko radio u toliko država, onda je za takav posao morao biti i honoriran, pa bi tragovi toga, po njezinoj logici, trebali postojati i u poreznom sustavu.
– Ja njega više to nemam namjeru pitati, nego prema Poreznoj upravi ide upit, jer ako je radio u 40 zemalja, morao je biti i izdašno honoriran za to. Pa možda je možda zaboravio platiti porez – rekla je Dina Dogan.
Bogati proračun, siromašan dojam
Iz njezina odgovora bilo je vidljivo da pitanje stručnih kvalifikacija ne promatra odvojeno od upravljanja gradom. Upravo suprotno, tvrdi da se nakon pet godina mandata pokazalo da gradska vlast nije adekvatna za funkcije koje obnaša.
Usporedila je to i s razdobljem Milana Bandića, priznajući da ni tada nije sve bilo dobro, ali je ustvrdila da građani danas osjećaju probleme drukčijeg intenziteta. Po njezinoj ocjeni, gradski proračun danas je snažniji nego ikada, ali učinak toga građani ne osjećaju.
– Mi smo danas bogatiji kao grad nego što smo ikada bili. Tome je itekako doprinijela inflacija i odluka Vlade Republike Hrvatske da nakon ukidanja prireza stavi maksimalnu stopu poreza na dohodak. To izdašno puni proračun, ali mi ne vidimo efekte toga – rekla je Dina Dogan.
Prljav grad, neredovit prijevoz i pokidane tračnice
Potom je nizala svakodnevne pritužbe koje, kako tvrdi, dobiva od građana. Govorila je o stablima koja se ne ispituju, neuređenim cestama, stupićima, biciklima koji jure na sve strane, pokidanim tramvajskim tračnicama, neredovitom prijevozu i prljavštini.
Sažela je to rečenicom koja je ujedno bila i jedna od najoštrijih iz cijelog razgovora.
– Grad je prljav i ja cijelo vrijeme govorim da je grad slika i prilika ljudi koji ga vode – rekla je Dina Dogan.
Prosvjed sindikata i pogled iz privatnog sektora
U dijelu razgovora koji se odnosio na prosvjed sindikata i umirovljenika, Dina Dogan zauzela je poziciju koja ju jasno razlikuje od većine političkih reakcija koje su se tih dana mogle čuti. Rekla je da nije bila na prosvjedu i da na njega nije ni namjeravala ići, upravo zato što dolazi iz privatnog sektora i kao obrtnica zna što znači isplatiti plaću.
Istaknula je da ne negira težak položaj umirovljenika ni niske mirovine, ali smatra da povećavanje plaća u javnom sektoru na ovakav način dodatno potiče inflaciju te dodatno pritišće privatni sektor.
– Nisam ja protiv javnog sektora. Ja sam protiv dvije stvari. Protiv masovnog uhljebljivanja, jer mi sada imamo preko 280 tisuća ljudi u javnom sektoru, u državi koja ima manje od četiri milijuna stanovnika – rekla je Dina Dogan.
Kritiku je proširila i na sam sustav države, gradova, općina i agencija, pitajući se, među ostalim, čemu danas služi FINA. Taj dio razgovora poslužio joj je kao uvod u širu tezu o tome da Hrvatska, a time i Zagreb, ne mogu istodobno gušiti privatni sektor i očekivati više novca za sve veći javni aparat.
Hipodrom kao središnja točka napada
Središnja točka razgovora bila je ipak afera Hipodrom. Dina Dogan podsjetila je da je još u siječnju na sjednici Gradske skupštine javno upozoravala da Grad mora podnijeti imovinsko-pravni odštetni zahtjev kako bi pokušao vratiti novac u gradski proračun.
Prema njezinoj verziji događaja, gradonačelnik joj je tada odgovorio da zna što i kada treba napraviti, ali se poslije pokazalo da Grad nije reagirao na vrijeme, dok se optužena tvrtka u međuvremenu nagodila.
– U siječnju ove godine sam na sjednici Gradske skupštine doslovno urlala na Tomislava Tomaševića da podnesu imovinsko-pravni odštetni zahtjev. Tada mi je rekao da ne brinem tu brigu, da oni jako dobro znaju što i kada trebaju napraviti. Što se dogodilo? Optužnica je dignuta, brzo su se dečki nagodili, odnosno firma se nagodila, Grad je ostao bez novca – rekla je Dina Dogan.
Gdje je ostatak novca
Posebno ju zanima što će biti s ostatkom sredstava koja se u toj aferi još spominju. U razgovoru je rekla da sumnja kako Grad ni u tim postupcima neće pokušati vratiti novac te je otišla i korak dalje, iznoseći tvrdnju da joj sve to djeluje kao moguća kupnja nečije šutnje.
– Ja vam garantiram da oni ni tada neće pokrenuti odštetni, odnosno imovinsko-pravni zahtjev za vraćanje tih sredstava. A ja mogu samo insinuirati da se radi o kupnji nečije šutnje – rekla je Dina Dogan.
Na pitanje što bi politički značilo da se ti postupci ne pokrenu, odgovorila je da bi u normalnom društvu to značilo ostavku gradonačelnika i nove izbore. No ne vjeruje da će se to dogoditi, jer smatra da je Zagreb za aktualnu vlast previše važna financijska i politička baza.
Nezavisna kultura i gradski milijuni
U tom je kontekstu Hipodrom povezala s drugom velikom temom – financiranjem udruga. Pritom je pazila da ne govori o svim udrugama, nego isključivo o onome što naziva udrugama nezavisne kulture bliskima vlasti.
Više je puta naglasila da ne govori o udrugama koje skrbe o bolesnoj djeci ili drugim osjetljivim skupinama, nego o krugu organizacija koje, prema njezinim tvrdnjama, dobivaju nesrazmjerno velik novac iz gradskog proračuna.
– Mi govorimo o udrugama nezavisne kulture. Je li normalno da za jedan projekt bacanja vode po asfaltu netko dobije, primjerice, 50 tisuća kuna? Da za izložbu na kojoj se pojavi pet ljudi neki umjetnik dobije 100 tisuća eura? – rekla je Dina Dogan.
14 milijuna eura i pitanje prioriteta
Njezina je tvrdnja da su isplate prema tim udrugama eksplodirale te da se od početka 2024. do danas radi o oko 14 milijuna eura. Istodobno, kao snažan kontrast tome, iznijela je tvrdnju da djeca s najtežim stupnjevima invaliditeta, ona koja se kreću u kolicima i ne mogu bez tuđe pomoći, već drugu godinu zaredom ne idu na ljetovanje s Gradom Zagrebom kao što je to ranije bio slučaj.
Navela je i da je Grad za tu uslugu procijenio vrijednost od 20 tisuća eura.
– Djeca koja imaju najteže stupnjeve invaliditeta, koja su u kolicima, koja se ne mogu kretati bez tuđe skrbi, ove godine, po drugi put zaredom, ne idu na ljetovanje s Gradom Zagrebom kao što je to prije bilo – rekla je Dina Dogan.
Nisam desničarka jer propitujem gdje ide novac
U tom dijelu razgovora posebno je inzistirala da kritika trošenja javnog novca ne znači automatski desničarenje. Jasno je rekla da sebe ne vidi kao desničarku, podsjetila da je u Gradskoj skupštini ušla na listi SDP-a te da surađuje s kolegama iz Fokusa i HNS-a, opisujući sebe kao liberalku i centrističku opciju.
– Nisam desničarka zato što propitujem potrošnju novca – rekla je Dina Dogan.
Na tom tragu govorila je i o Hodu za život, odnosno o tome što vidi kao dvostruke kriterije prema udrugama i organizatorima različitih javnih događaja.
Grad želi kontrolirati sve
Po njezinoj ocjeni, gradska vlast želi držati pod kontrolom svoj krug organizacija, jer im upravo ta podrška lokalne samouprave omogućuje i lakše povlačenje europskih sredstava. Istodobno je upozorila na, kako tvrdi, novu centralizaciju odlučivanja unutar Ureda gradonačelnika.
Navela je informaciju da bi upravo taj ured ubuduće trebao odlučivati o davanju u zakup površina javne namjene, iako to, po logici gradske uprave, ne bi smio biti njegov posao.
Nova zapošljavanja i stare sumnje
U drugom dijelu razgovora tema su postala zapošljavanja u gradskoj upravi i Holdingu. Dina Dogan ustvrdila je da postoji čitava lista ljudi koji su zaposleni bez relevantnog radnog staža ili odgovarajuće struke.
Kao primjer navela je slučaj zaposlenika koji je, kako tvrdi, u Gradskom uredu za gospodarstvo zaposlen kao stručnjak za klimatologiju, iako je po struci filozof.
– Mi sad imamo hiperinflaciju zapošljavanja. Samo u ovoj godini, to sam uhvatila kao podatak, zapošljava se više od 300 novih ljudi – rekla je Dina Dogan.
K tome je dodala i niz navoda o kadrovima u Holdingu, navodnim zapošljavanjima ljudi bliskih Možemo te radu od kuće za koji, kako je rekla, nije jasno što se zapravo radi.
Prijava protiv pročelnika za IT
Posebno je apostrofirala pročelnika Gradskog ureda za IT i informatiku Dražena Lučanina, za kojega je rekla da je prijavljen upravnoj inspekciji jer je na dan zaposlenja navodno paralelno imao vlastitu tvrtku bez suglasnosti gradonačelnika.
– Mi smo prijavili pročelnika Gradskog ureda za IT i informatiku, Dražena Lučanina. Na dan svog zaposlenja na mjesto pročelnika nije imao suglasnost gradonačelnika da paralelno ima i svoju firmu u kojoj je direktor – rekla je Dina Dogan.
Dodala je da je suglasnost naknadno izdana, ali da po njezinu mišljenju time nije objašnjeno što je bilo s razdobljem prije nego što je taj dokument dobiven.
Bajs kao simbol gradske politike
Pred sam kraj razgovora otvorena je i tema gradskih bicikala, odnosno projekta Bajs. Dina Dogan i tu je inzistirala na istoj tezi koja se provlačila kroz cijeli razgovor – da Tomislav Tomašević nema nijedan originalan projekt, nego izvlači projekte iz ranijih ladica, dok istodobno aktualna gradska vlast ne pokazuje dovoljno promišljenosti u provedbi.
– Bajs, odnosno gradski bicikl ili javni bicikli, to je Bandićev projekt. Tomislav Tomašević nema nijedan svoj projekt. Paromlin je Bandićev projekt. Sve su to Bandićevi projekti – rekla je Dina Dogan.
Koliko zapravo košta jedan bicikl
U tom je kontekstu dodatno problematizirala lokacije na kojima su bicikli postavljeni, samu logiku projekta, izostanak brendiranja koje bi, po njezinu mišljenju, moglo donijeti prihod, ali i samu cijenu projekta.
Navela je da se govori o iznosu od oko 12 milijuna eura te da su informacije o stvarnoj cijeni po biciklu i trošku održavanja za nju dodatno otvorile pitanje racionalnosti cijelog pothvata.
– Navodno nas je jedan bicikl koštao između 4000 i 6000 eura – rekla je Dina Dogan.
Dodala je i da joj nije jasno zašto grad nije tražio komercijalne modele oglašavanja kakvi postoje u drugim europskim gradovima, bilo na samim biciklima, bilo unutar vozila javnog prijevoza.
Postoji li ijedan originalan projekt
U završnici razgovora uslijedilo je i možda najjednostavnije, ali politički najteže pitanje: postoji li ijedna stvar koju je Tomislav Tomašević od početka do kraja isporučio, a da je doista originalno njegova.
Dina Dogan na to nije ponudila konkretan odgovor. Umjesto toga nabrajala je projekte koje povezuje s Milanom Bandićem ili pak projekte koji, kako tvrdi, i dalje stoje.
– Iskreno, ne mogu se sjetiti – rekla je Dina Dogan.
Grad sukoba ili grad rješenja
Taj odgovor zapravo je najbolje zaokružio cijeli razgovor. Jer, bez obzira na niz tema koje su otvorene, od ideoloških sukoba i obrazovanja gradonačelnika, preko Hipodroma i gradskih udruga, do zapošljavanja i bicikala, osnovna poruka koju je Dina Dogan pokušala poslati ostala je ista od početka do kraja.
Zagreb danas, po njezinoj procjeni, ne pati od manjka političkih sukoba, nego od manjka opipljivih rezultata. U tome vidi i glavni razlog nezadovoljstva koje, kako tvrdi, svakodnevno čuje među građanima.