Tomašević između zakona i ideologije: Je li Zagreb grad svih ili samo politički podobnih?

Dok se u Zagreb održava Hod za život, rasprava se više ne vodi samo o svjetonazoru, već o ulozi gradonačelnika i granici između političkog stava i institucionalne neutralnosti.

Grad kao političko bojište

Svake godine ista scena, ali s pojačanim političkim nabojem. “Hod za život” u Zagrebu odavno je prestao biti samo građanska inicijativa ili prosvjed, već je postao lakmus-papir odnosa gradske vlasti prema ideološki neugodnim temama. Upravo na tom primjeru najčešće se testira teza da Tomislav Tomašević ne upravlja gradom jednako za sve, nego selektivno, ovisno o političkoj i svjetonazorskoj prihvatljivosti pojedinih inicijativa.

Formalno gledano, pravila su jasna. Javna okupljanja regulirana su zakonom, a ključnu riječ u sigurnosnom i operativnom smislu ima policija. Grad u tom procesu ima logističku i administrativnu ulogu. No politika rijetko ostaje na razini formalnih procedura.

Između prava i percepcije

Problem se ne otvara nužno u odlukama na papiru, nego u obrascu ponašanja. Ako gradska vlast jedne događaje javno podržava, promovira ili im daje dodatni institucionalni legitimitet, dok druge istovremeno politički problematizira ili ih stavlja u kontekst ideološke neprihvatljivosti, tada se otvara pitanje dvostrukih kriterija.

Upravo tu kritičari vide ključni problem: ne u tome što gradonačelnik ima stav, nego u tome koristi li svoju funkciju kako bi taj stav pretvorio u politički filter kroz koji prolaze građanske inicijative.

Takav pristup ne mora nužno značiti formalnu zabranu, ali može stvoriti efekt političke selekcije – gdje su jedni “poželjni”, a drugi tek tolerirani.

Granica funkcije

Gradonačelnik, po definiciji, ne predstavlja samo birače koji su ga izabrali, nego sve građane. U tom smislu, politički kapital koji proizlazi iz izbora nosi i obvezu neutralnog upravljanja javnim prostorom.

Pitanje koje se nameće nije treba li Tomislav Tomašević imati stav o “Hodu za život” ili sličnim inicijativama, nego smije li taj stav utjecati na način na koji Grad komunicira, organizira i tretira događaje koji nisu politički bliski aktualnoj vlasti.

Jer upravo u toj razlici – između privatnog stava i javne funkcije – nalazi se linija koja određuje djeluje li netko kao politički akter ili kao gradonačelnik svih građana.

Politička cijena selektivnosti

U politici, percepcija često nadjača formalnu proceduru. Čak i ako su pravila jednaka za sve, dojam selektivnosti može proizvesti dugoročne političke posljedice. Svaki sljedeći spor oko javnog okupljanja tada se ne promatra izolirano, nego kao dio šireg obrasca.

“Hod za život” tako ponovno postaje više od jednog događaja – postaje simbol pitanja koje nadilazi ideološki sukob: upravlja li se Zagrebom kroz jedinstvena pravila ili kroz političku prihvatljivost.

I upravo će odgovor na to pitanje dugoročno definirati ne samo odnos građana prema gradskoj vlasti, nego i politički prostor u kojem se Zagreb kreće.