Tiho Orlić otvoreno o estradi, vjeri i domoljublju: Niko nije stajao iza nas, sve smo gradili sami

Tiho Orlić nije u Podcast 01Portala došao samo najaviti koncert, nego otvoriti širu priču o glazbi koja nastaje iz rada, vjere, identiteta i upornosti. Iz razgovora se razvio portret glazbenika koji je prošao analogno vrijeme estrade, preživio digitalnu brzinu i ostao vjeran publici koja, kako kaže, prepoznaje kada se na pozornici daje sto posto sebe.

Kako je najavio u Podcastu 01Portala, osječka publika 7. svibnja u 20 sati može očekivati koncert u drukčijem svjetlu, s izmijenjenim aranžmanima i pjesmama koje rijetko izvodi uživo.

Osijek kao drukčiji koncertni izazov

– Iščekujem nogom kročiti tamo, da osjetim to zdanje. Pripremamo jedan za mene neobičan koncert, pošto sam ja uvijek s velikim produkcijama, veliki bend, to je sve rock and roll i sve pršti od energije, a ovaj put je sve suprotno – rekao je Tiho Orlić.

Orlić objašnjava da se za Osijek priprema akustična varijanta s nešto izmijenjenim aranžmanima, ali i s pjesmama koje inače rijetko ulaze u koncertni repertoar. Upravo su probe, kaže, pokazale da neke pjesme u takvom ruhu dobivaju novu snagu.

– Otkrio sam da neke pjesme koje ne izvodim uživo stvarno pašu u ovo ruho u kojem ćemo ih izvesti u Osijeku. Mislim da ćemo ljudima pružiti nešto drukčije, specijalnije, možda s više emocije, a tekstovi i lirika će se više izraziti – rekao je Orlić.

Za njega je taj koncert i svojevrsni eksperiment. Ne isključuje mogućnost da će publika upravo u Osijeku svjedočiti nečemu što se neće često ponavljati.

– Tko zna, možda ovo bude prvi i zadnji put. Svi koji me inače prate i dolaze na koncerte, mislim da neće propustiti ovako nešto – poručio je Orlić.

Posebno mu je, kaže, drago što se takav koncert događa upravo u Slavoniji.

– Drago mi je da je Osijek u pitanju, moji dragi Slavonci. Tamo imam puno prijatelja, poznanika, rodbine, svega. Tamo sam kao doma i drago mi je da će se to baš tamo dogoditi – rekao je Orlić.

Publika nekad i danas

Govoreći o koncertima nekad i danas, Orlić naglašava da je sam proces nastupa ostao sličan, ali se odnos publike prema izvođačima promijenio. Prije se do omiljenog izvođača dolazilo teže, a koncert je bio gotovo jedini prostor izravnog susreta.

– Nekad niste mogli ni vidjeti omiljenog izvođača ako niste sami prisustvovali, kupili fizičku ploču, slušali doma i učili pjesme napamet. Danas imate dosta informacija prije svega, jer ljudi su na društvenim mrežama. Svi smo postali javne osobe – rekao je Orlić.

U toj stalnoj dostupnosti, smatra, publika se ponekad zasiti izvođača i prije nego što ih stvarno čuje. Ipak, Orlić ističe da je imao sreću izgraditi publiku u vremenu kada se odnos s njom stvarao postupno.

– Tko nije izgradio publiku još prije 20 godina, danas je to teže. Prije se uz predan rad mogla stvoriti publika koja voli vaše pjesme, dolazi na vaše koncerte i prati vaš umjetnički rad na jedan dublji način – rekao je Orlić.

Danas, dodaje, informacija mora doći brzo.

– Ako refren nije nakon 15 sekundi, gasi se sve. Takav je danas svijet. Ja ne robujem tim trendovima, imam sreću da ne moram, ali shvaćam vrijeme u kojem živim – rekao je Orlić.

Talentirani ljudi kao pokretač

Na pitanje što ga danas najviše motivira, Orlić ne izdvaja ni publiku, ni uspjeh, ni samu pozornicu, nego ljude s kojima stvara.

– Najviše me motiviraju talentirani ljudi. Kad oko sebe imate glazbenike, tekstopisce, aranžere ili dobrog svirača na malo višoj razini, koji sipaju svoje ideje u zajedničkom krugu, to vas inspirira – rekao je Orlić.

Za njega glazba nije samotnjački proces, nego prostor razmjene. Smatra da je upravo dijeljenje ideja ono što pjesmi daje drukčiju završnu energiju.

– Glazba bi trebala biti dijeljenje. Na kraju je dijeliš s publikom. Ako je nastala tamo gdje smo je dijelili između sebe, nas troje, četvero, petero ili dvojica, to na kraju ima drukčiju vibru – rekao je Orlić.

Estrada se promijenila deset puta

Orlić je u razgovoru otvoreno govorio i o promjenama na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ne smatra da se estrada promijenila jednom ili dvaput, nego, kako kaže, deset puta od kraja devedesetih do danas.

– Deset puta su se promijenile stvari od kraja devedesetih do danas. Ne dva puta, nego deset puta – rekao je Orlić.

Razliku između analognih i digitalnih vremena opisuje vrlo konkretno. Nekad se moralo biti fizički prisutno, u Zagrebu, blizu diskografskih kuća, medija i studija. Bez toga je bilo teško uopće ući u šoubiznis.

– Kompletna scena bila je u Zagrebu, s iznajmljenim stanovima, krpilo se kraj s krajem da bi se bilo blizu diskografskih kuća i medija. Ili si doma, ili si ovdje, ili te nema – rekao je Orlić.

Danas je tehnologija potpuno promijenila ulaz u glazbu. Netko s laptopom, znanjem i talentom može kod kuće snimiti album, što je nekoć bilo nezamislivo.

– Da bi mogao dobiti termin u studiju, morao si imati diskografsku kuću, ugovor i ljude koji vjeruju u tebe. U tebe su morali vjerovati ljudi koji su danas dobitnici nagrada za životno djelo – rekao je Orlić.

Autorski rad kao sve veća vrijednost

Iako ne odbacuje društvene mreže i nove kanale, Orlić upozorava da se glazba u radijskom formatu do određene mjere iscrpila u svojim kombinacijama. Zato, kaže, sve češće čujemo pjesme koje podsjećaju na neke ranije pjesme, obrade i varijacije na poznate teme.

– Počeo sam još više cijeniti autorski rad nego prije. Kad netko ima novi album ili novu pjesmu, više mi nije ni važno je li pjesma po mom ukusu. Svako novo skladanje danas cijenim – rekao je Orlić.

Domoljubna glazba i etikete

Poseban dio razgovora bio je posvećen pjesmama koje nose snažnu emociju identiteta, pripadnosti i domoljublja. Orlić smatra da publika u tome i dalje pronalazi sebe, ali upozorava da se takva glazba često pojednostavljuje i etiketira.

– Ljudi su spremni davati etikete. Kad staviš na papir što ljudi misle da je domoljubna pjesma, vidiš koliko je to široko. To može biti moj dida i ja, može biti zavičajna pjesma, može biti etno, može biti povijest – rekao je Orlić.

Kao primjer je naveo pjesmu Kletva kralja Zvonimira, objašnjavajući da je ona nastajala iz glazbene inspiracije, a ne kao unaprijed smišljen projekt.

– Nama je to bila neka epska tema tipa Iron Maiden. Nismo imali cilj napraviti domoljubnu pjesmu. Pjevali smo ono što nas zanima – rekao je Orlić.

Dodaje da umjetnik ima pravo progovoriti o vremenu u kojem živi, osobito ako je ono dramatično, nepravedno ili društveno važno.

– Progovorit ćemo o svemu što nas tišti ako imamo potrebu za tim. Količina tih pjesama nije velika. Više tu ima duhovnosti, povijesti i zavičaja – rekao je Orlić.

Glazba izvan pozornice

Kada nije na pozornici, Orlić je, kako kaže, prije svega studijski i produkcijski čovjek. Više vremena provodi u studiju, organizaciji i produkcijskim timovima nego na samoj pozornici.

– Na pozornici provedem manje vremena nego u studiju. Ili sam u nekoj organizaciji, ili u nekom produkcijskom timu. Uvijek sam okružen ljudima i uvijek mi je nekakav kreativni stres oko mene – rekao je Orlić.

Priznaje da je strog prema sebi i da rijetko bude potpuno zadovoljan onim što radi. Najviše ga, kaže, veseli kad nekome riješi problem.

– Malo toga bude baš da mi valja meni osobno što ja radim. Obično budem zadovoljan kad riješim neku situaciju drugoj osobi, kad priskočim u pomoć nekome. To mi je možda najdraže – rekao je Orlić.

Balans kao nemoguća želja

Na pitanje što još želi ostvariti, Orlić ne govori o velikom projektu, albumu ili koncertu, nego o nečemu što naziva gotovo nemogućim.

– Želim ostvariti ono što je nemoguće, a to je balans – rekao je Orlić.

Iako zna da ga je teško dosegnuti, smatra da ga upravo težnja prema balansu tjera naprijed.

– Moram imati taj drive da me tjera naprijed, da pokušavam stvari držati na dobrom nivou i da sve bude u redu. To je malo utopija, ali moraš težiti tome – rekao je Orlić.

Škabrnja i Vukovar

Kada govori o najdražim mjestima za nastup, Orlić ne bira očekivani odgovor. Među posebnim mjestima izdvaja Škabrnju.

– Možda ćete se iznenaditi odgovorom, ali Škabrnja. Mi smo u bendu baš pričali da se najljepše osjećamo kad sviramo u Škabrnji. Ljudi, okružje, mjesto, ono što nosi, nešto mi je tamo dobro. Nešto klikne – rekao je Orlić.

Od zatvorenih dvorana posebno pamti Dom sportova, iako priznaje da zbog akustike često radije bira open air koncerte.

– Ako ćemo govoriti o zatvorenim koncertima, problem je dvorana koja nema akustičku obradu kako treba. Zato bih birao open air koncerte, ali dvorana koja mi je najdraža za svirati je Dom sportova – rekao je Orlić.

Nakon Osijeka, najavio je i nastup u Vukovaru za Dan državnosti, 30. svibnja. Vukovar za njega ima posebno glazbeno i osobno značenje, još od 1998. godine i prvog koncerta nakon mirne reintegracije.

– Vukovar je posebna priča. Prvi koncert koji smo imali tamo, Marko i bend u dvorcu Eltz, bio je nezaboravan. Dan-danas me prođu trnci kad se toga sjetim – rekao je Orlić.

Osijek kao večer u drukčijem svjetlu

Za kraj razgovora, Orlić je još jednom pozvao publiku u Osijeku da dođe na koncert koji će, prema svemu što najavljuje, biti drukčiji od njegovih uobičajenih nastupa.

– Pozivam svoje prijatelje u Osijeku da dođu na koncert, da zajedno provedemo jednu lijepu glazbenu večer u drukčijem svjetlu. Čut ćete pjesme koje niste nikad čuli uživo, a pogotovo ne u ovakvim aranžmanima – poručio je Tiho Orlić.