Kalinić o dojavama bombi: Hrvatska nema sustav sigurnosti, civilna zaštita postoji više na papiru nego u stvarnosti

Val dojava o bombama koji posljednjih dana pogađa škole, javne ustanove i druge objekte u Hrvatskoj ponovno je otvorio pitanje koje se ne svodi samo na policijsku intervenciju i pregled prostora. Pavle Kalinić, stručnjak za sigurnost i bivši pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, u emisiji 50 minuta upozorio je da ovakve prijetnje proizvode stvarne posljedice i kada se pokažu lažnima, jer stvaraju strah, troše resurse i razotkrivaju slabosti sustava.

Lažne dojave, stvarne posljedice

Hrvatska je posljednjih dana suočena s novim valom dojava o bombama koje su zaprimljene u više gradova, a odnose se ponajprije na škole i javne ustanove. Iako su se dosadašnje dojave pokazale lažnima, svaka od njih pokreće isti sigurnosni mehanizam: evakuacije, policijske preglede, prekid nastave ili rada institucija, angažman pirotehničara i dodatni pritisak na ionako ograničene kapacitete sustava.

Kalinić upozorava da se takve situacije ne smiju podcijeniti samo zato što eksploziv nije pronađen. Prema njegovoj ocjeni, stvarni problem nije samo u samoj dojavi, nego u učinku koji ona proizvodi.

– Bez obzira na to želi li netko samo paniku, želi li da nema nastave taj dan, radi li to zato što mu je dosadno ili postoji politički razlog, ljudi se osjećaju nesigurno i zaplašeno. Svega toga može biti pomalo, a tek kad se otkrije tko šalje dojave, znat će se točan odgovor – rekao je Kalinić.

Pritom naglašava da policija svaku prijetnju mora tretirati ozbiljno. Objekt se mora isprazniti, prostor se mora pregledati, a često se uključuju i službeni psi te specijalizirane ekipe. No upravo to, ističe, stvara veliko opterećenje.

– Trebate ući u prostor, trebate pustiti pse, trebate pregledati sve. Policija ima ograničene kapacitete. Kad je to prijavljeno na pet ili šest mjesta, treba vremena da se sve pregleda, a onda policija nema dovoljno kapaciteta za svoj uobičajeni posao jer se mora baviti ovime – rekao je.

Tko stoji iza prijetnji?

Na pitanje može li se govoriti o koordiniranoj akciji, imitatorima ili pojedincima koji se igraju sustavom, Kalinić nije želio ponuditi konačan odgovor bez rezultata istrage. No upozorio je da su sve opcije otvorene.

– Moguće je da to rade klinci iz afrankacije, da pokažu kako su face i da sutra neće biti škole. A moguće je i da netko namjerno pokušava napraviti određenu destabilizaciju Hrvatske – rekao je Kalinić.

Posebno je naglasio digitalnu dimenziju ovakvih prijetnji. Pošiljatelji mogu koristiti proxy servere, strane domene i tehničke posrednike zbog kojih se trag može pojaviti u jednoj državi, dok stvarni izvor može biti negdje drugdje. Zato istraga, kaže, nije jednostavna, ali nije ni nemoguća.

– To nije baš najjednostavnije jer imate pravih igrača. Koriste se proxy serveri, pa se trag pojavi u Dubaiju, pa dok tražite nešto iz Indije, može proći mjesec dana. Ali u svakom slučaju, to se na kraju nađe. Treba raspolagati tehničkim potencijalom koji to može riješiti – rekao je.

Kalinić smatra da hrvatska policija i obavještajna zajednica moraju imati opremu i znanje za lociranje takvih prijetnji, a ako ih nemaju dovoljno, trebaju tražiti pomoć država koje raspolažu naprednijom tehnologijom.

– Hrvatska policija i hrvatska obavještajna zajednica, civilna i vojna, trebaju imati aparaturu koja je u stanju to locirati. Naravno, u suradnji s drugim obavještajnim zajednicama koje imaju napredniju tehniku nego što je mi imamo u ovom trenutku – poručio je.

Policija reagira, ali otkrivanje počinitelja ostaje ključni problem

Kalinić smatra da se u dosadašnjem postupanju vidi kako policija radi svoj operativni dio posla, ali upozorava da sustav zasad nije pokazao dovoljnu učinkovitost u otkrivanju počinitelja.

– Što se tiče rada policije, pokazalo se da policija pregledava objekte, ali imate zastoje u procesu. Što se tiče otkrivanja, tu nažalost zasad nismo zaslužili prolaznu ocjenu – rekao je.

Upozorio je i na manjak temeljnih policajaca, odnosno onih koji bi trebali biti vidljivi na ulicama, trgovima i u svakodnevnom kontaktu s građanima. Prema njegovoj ocjeni, dio policijskih kapaciteta već je opterećen drugim zadaćama, osobito nadzorom granice i migracijskim pritiscima.

– Mi imamo oko 28.000 ili 29.000 policajaca, prema informacijama koje imamo, ali jako velik broj ljudi zauzet je čuvanjem granice. Migrantski valovi se i dalje nastavljaju, samo se o njima manje priča – rekao je Kalinić.

Upravo zato, smatra, svaka nova dojava dodatno izvlači ljude iz redovitog sustava sigurnosti. Kada policajci moraju na intervenciju u školu, trgovački centar ili javnu ustanovu, netko drugi posao ostaje čekati.

Škole kao posebno ranjiva točka

Poseban dio razgovora odnosio se na škole. Kalinić je upozorio da obrazovne ustanove nisu dovoljno pripremljene za ozbiljne sigurnosne izazove, a problem vidi u godinama odgađanja elementarnih rješenja.

– Godinama je bilo natezanje oko toga da se vrata promijene, da se mogu zaključati izvana, a da onaj tko je unutra može izaći. Trebala je postojati kontrola ulaska u školu. To rješenje nikada nije napravljeno – rekao je.

Govoreći o školskim protokolima, Kalinić je ocijenio da oni nisu prilagođeni današnjim sigurnosnim okolnostima.

– Ja osobno smatram da nisu. Sve ono što se događa u Sjedinjenim Američkim Državama nama dolazi s vremenskim odmakom od 20 ili 30 godina. Došla je i nama škola na red, ali ne samo škola, nego i jaslice, vrtići i druge ustanove – rekao je.

Po njegovu mišljenju, škole bi morale imati bolju kontrolu ulaza, jasnije procedure i ljude koji znaju reagirati u kriznim situacijama. Podsjetio je da se nekad u školama znalo tko dežura, tko provjerava ulazak i tko reagira ako netko odbije dati podatke.

– Zapišeš tko ti uđe, tražiš osobnu. Ako osoba ne da podatke, zoveš domara ili odgovornu osobu. To nije bio problem – rekao je.

Hrvatska nema razvijenu kulturu sigurnosti

Iz pojedinačnih dojava Kalinić je razgovor proširio na širi problem sigurnosne kulture. Prema njegovoj ocjeni, Hrvatska reagira kad se dogodi kriza, ali ne gradi sustav koji bi krize dočekao spremno.

– Mi u biti nemamo razvijenu kulturu sigurnosti. Nešto se dogodi, bude tragedija, to se riješi, svaka čast dobrovoljnim vatrogasnim društvima, javnim postrojbama, policiji i vojsci koja tada reagira, i to je to. Ljudi sami od sebe zaborave – rekao je.

Upozorio je da civilna zaštita ne može biti improvizacija. Po njegovu mišljenju, za poplave, potrese, evakuacije, velike nesreće i slične događaje glavninu posla ne bi trebali nositi vojska ili policija, nego organizirana i obučena civilna zaštita.

– Za takve stvari nije ni vojska ni policija. Vatrogasci su pričuvna snaga sa svojom opremom, a glavnina mora biti civilna zaštita. A civilnu zaštitu mi nemamo – rekao je Kalinić.

Kao primjer je naveo Zagreb, koji je, prema njegovim riječima, nekad imao znatno razvijeniji sustav civilne zaštite, dok danas velik dio toga postoji samo formalno.

– Grad Zagreb je to nekad imao, sad to nema. Na papiru postoji nekoliko tisuća ljudi, ali pitanje je koliko je to stvarno operativno. Struktura koja je nekad postojala temeljila se na ljudima koji su prošli rat i neku obuku, a mlađe generacije uglavnom nisu obučene – rekao je.

Skloništa, rezerve i osnovna priprema građana

Kalinić je posebno kritizirao stanje skloništa i opće pripremljenosti stanovništva. Prema njegovoj ocjeni, Hrvatska nema dovoljno funkcionalnih skloništa, a mnoga postojeća skloništa su devastirana, prenamijenjena ili tehnički uništena.

– Mi nemamo skloništa. Ne samo atomska skloništa, nego općenito skloništa. Mnoga su devastirana, davana u najam, pregrađivana, spajana na instalacije i time praktički uništena – rekao je.

Dodao je da građani također nisu dovoljno educirani za krizne situacije. Kao osnovni primjer naveo je dogovor unutar obitelji što učiniti ako mobilne mreže padnu, što se dogodilo i nakon potresa.

– Vi sa svojom djecom i starijim roditeljima morate imati točan dogovor gdje ćete se naći ako se nešto dogodi. Kad je bio petrinjski potres, mobilna mreža nije radila. Ne možete tada računati da ćete sve riješiti mobitelom – upozorio je.

Prema njegovu savjetu, svaka obitelj mora znati gdje se nalazi u slučaju izvanredne situacije, tko dolazi po djecu, gdje se obitelj okuplja i što se mora ponijeti ako se napušta stan ili kuća.

– Minimum koji morate ponijeti su lijekovi koje trošite na dnevnoj bazi, jer ne znate kada ćete ih ponovno moći dobiti – rekao je.

Strategija nacionalne sigurnosti kao temelj svega

Jedna od najtežih Kalinićevih ocjena odnosila se na državni sigurnosni sustav u cjelini. Prema njegovim riječima, Hrvatska nema jasno postavljen sustav zato što nema stvarno provedivu strategiju nacionalne sigurnosti iz koje bi proizlazile sve ostale doktrine i operativni planovi.

– Hrvatska nema sustav. Da bi Hrvatska imala sustav, mora imati strategiju nacionalne sigurnosti. Iz strategije nacionalne sigurnosti proizlazi sve. Iz toga izlaze doktrine, a iz doktrina proizlazi što kupujete, kako se organizirate i kako se branite – rekao je.

Kalinić je pritom kritizirao način na koji se u Hrvatskoj donose sigurnosne i obrambene odluke, od civilne zaštite do vojne opreme. Smatra da se prečesto reagira kampanjski, bez jasne slike što državi stvarno treba.

– Mi smo 1991. bili spremniji nego sada. Tada su ljudi prošli neku obuku. Sadašnje generacije više-manje nisu prošle nikakvu obuku – rekao je.

Ovakve prijetnje mogu se ponavljati ako nema kazne

Na pitanje mogu li dojave o bombama postati učestalije, Kalinić je odgovorio da to ovisi o tome hoće li se počinitelji otkriti i hoće li snositi ozbiljne posljedice.

– Postat će učestalije ako se ne otkrije tko stoji iza toga. Ako onaj tko stoji iza toga dobije ozbiljnu kaznu i ako mu se naplate troškovi koje je policija imala, nastava koja se nije održala i promet koji je pao u trgovačkim centrima, onda se to neće ponavljati – rekao je.

No pritom je izrazio skepsu prema pravosudnom sustavu.

– Znamo kakvo pravosuđe imamo, prema tome od našeg pravosuđa teško je očekivati brz i ozbiljan epilog – rekao je Kalinić.

Poruka građanima: Ne paničariti, ali imati plan

U završnici razgovora Kalinić je građanima poručio da nema smisla širiti paniku, ali da obitelji moraju imati osnovni plan za izvanredne situacije. To posebno vrijedi za roditelje školske djece.

– Neke stvari ne možete spriječiti, ali vi s djecom morate znati gdje ćete se naći. Hoćete li vi doći po djecu u školu, hoće li djeca doći prema vama ili ćete se naći na nekom dogovorenom mjestu. To morate dogovoriti unaprijed – rekao je.

Upravo u toj poruci sažima se i šira poanta razgovora. Dojave o bombama zasad nisu proizvele eksplozije, ali su proizvele sigurnosni stres-test. Pokazale su koliko se sustav brzo mobilizira, ali i koliko je ranjiv kada se prijetnja ponavlja, širi i troši resurse.

Kalinićeva glavna poruka nije da građani trebaju živjeti u strahu, nego da država i društvo ne mogu sigurnost tretirati kao nešto što se podrazumijeva. Jer sustav se ne gradi u trenutku dojave, potresa, poplave ili napada. Sustav se gradi prije krize. A Hrvatska je, prema njegovoj ocjeni, upravo u tome najtanja.