SDP i Možemo prozivaju HDZ zbog Gospića, ali otpad je godinama bio problem i tamo gdje su oni na vlasti

Slučaj Gospića otvorio je novo političko prepucavanje o otpadu, ali kronologija pokazuje da odgovornost za sustav ne počinje s jednom Vladom.

Ilegalno odloženi otpad u Gospiću posljednjih je tjedana prerastao iz lokalnog ekološkog problema u jednu od glavnih političkih tema u Hrvatskoj.

SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović za stanje u Gospiću izravno proziva Vladu i HDZ. U kolovozu je ustvrdio da je premijer Andrej Plenković „najodgovorniji za ekološki kriminal u Gospiću“, a posljednjih dana nastavlja tražiti hitnu sanaciju, odgovornu osobu, rokove i novac za provedbu sanacije.

Politička odgovornost aktualne vlasti za postupanje državnih institucija u slučaju Gospića legitimna je tema. No jednako je legitimno pitanje kakav su trag u sustavu gospodarenja otpadom ostavile stranke koje danas Vladi drže lekcije.

A SDP u toj priči nije promatrač koji je upravo stigao na mjesto događaja.

Jakuševec je preživio brojne rokove i obećanja

Zagrebački Jakuševec najbolji je primjer problema koji je preživio gotovo sve političke garniture.

Odlagalište nije nastalo za vrijeme SDP-a i bilo bi netočno toj stranci pripisivati njegov nastanak. Međutim, godine u kojima je Milan Bandić vodio Zagreb kao SDP-ov gradonačelnik također su bile godine velikih obećanja o njegovu zatvaranju.

Grad Zagreb 2007. službeno je objavio da će Jakuševec biti zatvoren 2012. godine. Bandić je tada još bio član SDP-a. Uz zatvaranje odlagališta najavljivana je i spalionica komunalnog otpada kod pročistača u Resniku.

Pet godina poslije zatvaranja nije bilo. Grad je 2012. govorio o novom roku – 2018. godini. Istodobno su građani Jakuševca prosvjedovali, a gradska i državna politika ponovno su tražile dugoročno rješenje.

Danas, gotovo dva desetljeća nakon obećanja o zatvaranju 2012., Zagreb još ovisi o Jakuševcu.

To nije isključivo SDP-ov problem. Nakon Bandićeva izlaska iz SDP-a prošlo je mnogo godina, a problem nije riješen ni pod kasnijim gradskim vlastima. Ali ta kronologija pokazuje koliko je teško današnju raspravu svesti na tvrdnju da je problem hrvatskog otpada počeo posljednjih nekoliko godina.

U Jastrebarskom Županiji darovali zemljište, a ispod njega pronađen otpad

Još je svježiji slučaj Jastrebarskog, grada kojim od 2013. upravlja SDP-ov Zvonimir Novosel.

Grad je 2022. Zagrebačkoj županiji darovao gotovo 18.800 četvornih metara zemljišta za gradnju nove osnovne škole i sportske dvorane. Vrijednost zemljišta procijenjena je na oko 664 tisuće eura. Geomehanička istraživanja poslije su pokazala da se ispod dijela parcele nalazi oko 12.000 kubičnih metara zatrpanog otpada.

Ni ovdje stvari nisu crno-bijele.

Grad Jastrebarsko navodi da se na toj lokaciji otpad odlagao još 1970-ih te da je, prema dosadašnjim stručnim nalazima, riječ o neopasnom otpadu.

Nema, dakle, osnove tvrditi da je SDP stvorio to odlagalište.

Postoji, međutim, sasvim drugo pitanje: kako je zemljište na kojem se desetljećima ranije odlagao otpad postalo parcela namijenjena novoj školi i zašto je problem otkriven tek nakon što je projekt već znatno odmaknuo?

Upravo su takva pitanja danas u Gospiću predmet političkog inzistiranja SDP-a na odgovornosti institucija.

Marišćina pokazuje koliko su problemi stariji od današnje Vlade

Primorsko-goranska županija desetljećima je jedno od političkih uporišta SDP-a, a Centar za gospodarenje otpadom Marišćina godinama prate polemike.

Pritom ni taj projekt nije moguće pošteno pripisati samo jednoj stranci. Njegovo financiranje i razvoj prelazili su mandate različitih vlada i institucija.

No Državni ured za reviziju utvrdio je probleme i na Marišćini i na Kaštijunu.

U reviziji gospodarenja komunalnim otpadom, koja je obuhvatila i društva koja upravljaju tim centrima, gospodarenje je ocijenjeno „djelomično učinkovitim“. Među ostalim je upozoreno na iskorištenost kapaciteta odlagališne plohe Marišćine te probleme s ostvarivanjem ciljeva sustava.

To je važan detalj u današnjoj raspravi.

Problemi hrvatskog sustava otpada nisu nastali na jednoj lokaciji, u jednom mandatu niti pod jednom političkom opcijom.

U Šibeniku SDP ne želi energanu

Posebno zanimljiv dio rasprave odnosi se na energetsku oporabu otpada.

SDP-ov Tonči Restović u Šibeniku se usprotivio projektu energane na Bikarcu. Uoči lokalnih izbora rekao je da ne vidi jasnu korist od gradnje takvog postrojenja te da ga smatra prevelikim za količine otpada iz samog Šibenika.

Protivljenje konkretnom projektu samo po sebi nije sporno. Lokacija, tehnologija, kapacitet i utjecaj na okoliš moraju biti predmet javne i stručne rasprave. S druge strane, zagrebački SDP gura energanu u Zagrebu još otkako su na vlasti s Možemo u Zagrebu!

Ali iza protivljenja ostaje pitanje koje vrijedi za svaku političku opciju: gdje će završiti ostatni otpad koji se ne može ponovno uporabiti ili materijalno oporabiti?

Državna revizija upravo je za Marišćinu i Kaštijun preporučila izradu strateškog pristupa energetskoj oporabi otpada i pronalaženje izvora financiranja za takva rješenja.

Drugim riječima, nije dovoljno reći gdje postrojenje ne treba biti. Sustav mora odgovoriti i gdje će završiti ono što nakon obrade ostane.

Što je doista napravila Milanovićeva Vlada s uvozom otpada?

U političkoj raspravi često se pojavljuje i tvrdnja da je SDP-ova Vlada otvorila Hrvatsku uvozu otpada.

Tu treba biti precizan.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom donesen je 2013., za Vlade Zorana Milanovića i dok je ministar zaštite okoliša bio Mihael Zmajlović. Tim je zakonom prekogranični promet otpada uređen prema europskoj Uredbi o pošiljkama otpada.

Međutim, zakon nije jednostavno „otvorio granice za opasni otpad“.

Naprotiv, izričito je zabranjivao uvoz opasnog otpada radi zbrinjavanja, kao i uvoz miješanog komunalnog otpada radi energetske oporabe. Istodobno je propisivao postupke pod kojima se određene vrste otpada mogu prekogranično prevoziti radi oporabe.

Zato političku raspravu o tome kako se taj sustav poslije koristio i je li nadzor bio dovoljan treba odvojiti od tvrdnje da je tada zakonom jednostavno dopušten nekontrolirani uvoz otpada.

Gospić zaslužuje odgovore, ali i šira kronologija

SDP danas ima pravo tražiti odgovore o Gospiću. Pitanja o reakciji institucija, vremenu koje je prošlo do sanacije, nadzoru uvoza i obrade otpada te mogućim propustima države nisu nestala zato što je SDP ranije bio na vlasti.

Ali isto vrijedi i u drugom smjeru.

Kada se govori o političkoj odgovornosti za hrvatski sustav gospodarenja otpadom, kronologija ne počinje s Gospićem.

U njoj su Jakuševec i obećanja o zatvaranju koja nisu ostvarena. Marišćina i problemi evidentirani u državnoj reviziji. Jastrebarsko i škola planirana na zemljištu pod kojim je pronađeno tisuće kubika starog otpada. Tu je i rasprava o energetskim postrojenjima u kojima se ista tehnologija u jednom dijelu Hrvatske zaziva kao rješenje, a u drugom odbacuje kao problem.

Gospić je danas jedan od najozbiljnijih slučajeva i zahtijeva konkretne odgovore institucija.

No hrvatska povijest gospodarenja otpadom mnogo je dulja od aktualnog političkog sukoba HDZ-a i SDP-a. A odgovornost za ono što danas gledamo teško je svesti na samo jednu stranku, jedan mandat ili jednu adresu.