Divlja odlagališta bujaju, institucije šute: Slučaj Sveta Klara ogolio nemoć sustava
Sveta Klara postala je nova točka na crnoj karti divljih odlagališta otpada. Iza naizgled običnog poljoprivrednog zemljišta krije se dobro uhodan posao dovoženja i iskrcavanja otpada, dok stanovnici očajnički upozoravaju na opasnosti, a institucije i dalje ne poduzimaju ništa.
U Mrkšinoj ulici u zagrebačkoj Svetoj Klari na privatnom poljoprivrednom zemljištu nastalo je divlje odlagalište otpada koje svakodnevno raste. Prema navodima udruge Ekologija grada, riječ je o parceli upisanoj na Tinu Baljak, dok na njoj njezin otac Mirko Baljak organizira nelegalno odlaganje otpada i od toga, kako tvrde, zarađuje.
Na lokaciju dolaze kamioni, kombi vozila i automobili, a iskrcava se sve – od građevinskog materijala do otpada za koji se sumnja da je i opasan. Stanari i susjedi mjesecima šalju prijave, no bez rezultata.
– Kada sustav ne funkcionira, nezakonito gospodarenje otpadom i divlja odlagališta postaju pravilo – poručuju iz udruge.
Sustav koji ne radi
Ovaj slučaj nije izoliran. Hrvatska je, prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, među državama s najnižom stopom recikliranja u Europskoj uniji, dok se velik dio otpada i dalje zbrinjava na improviziranim ili polulegalnim odlagalištima.
Problem počinje od nedostatka infrastrukture: reciklažna dvorišta nisu dovoljno dostupna, a sustav razvrstavanja otpada u mnogim gradovima ostao je na razini pilot-projekata. Posljedica je da neodgovorni pojedinci i tvrtke traže jeftinija i brža rješenja – ilegalna odlagališta.
Slaba inspekcija, spora pravda
Drugi ključni problem jest spor i nedjelotvoran nadzor. Ekološke udruge godinama upozoravaju da inspekcija zaštite okoliša i komunalno redarstvo često reagiraju tek formalno, a postupci se razvlače dok divlja odlagališta ne postanu gotovo nemoguća za sanaciju.
Primjer iz Svete Klare pokazuje upravo to – iako su stanari više puta prijavljivali slučaj, odgovora nema. Udruga navodi da je lokalno stanovništvo u međuvremenu izgubilo povjerenje u institucije.
Stari problemi – nova lica
Divlja odlagališta i problematične lokacije s otpadom u Zagrebu nisu rijetkost. Najpoznatiji slučaj je odlagalište u Jakuševcu, koje je već desetljećima predmet polemika zbog ekoloških i zdravstvenih rizika, a svaka najava njegova zatvaranja završavala je odgodama.
Podsused je pak obilježen slučajem odlagališta opasnog otpada iz bivše tvornice cementa, gdje su građani godinama upozoravali na kontaminaciju tla i vode.
U Resniku su se mještani godinama borili protiv gradnje centra za gospodarenje otpadom, upozoravajući da bi projekt mogao dodatno ugroziti kvalitetu zraka i života u naselju. Slični problemi javljali su se i na rubnim dijelovima grada, gdje građevinski otpad često završava u šumarcima ili na poljoprivrednim parcelama.
Slučaj Sveta Klara, poručuju iz Ekologije grada, samo je nastavak iste priče – umjesto sustavnog rješenja, grad i država reagiraju tek kada problem izmakne kontroli.
Koliko divljih odlagališta ima u Zagrebu i kakvu štetu rade
Prema službenim podacima i prijavama građana, u Zagrebu postoji više od 9 000 divljih odlagališta otpada, što čini čak tri četvrtine svih prijavljenih lokacija u Hrvatskoj. U 2020. godini evidentirano je 35 većih odlagališta s više od 50 kubika otpada te više od 4 500 manjih, na kojima je odloženo tisuće tona građevinskog i komunalnog otpada.
Grad Zagreb samo je te godine potrošio 14,5 milijuna kuna za sanaciju, dok se procjenjuje da će za uklanjanje oko 1 300 lokacija biti potrebno čak 70 milijuna kuna.
Ekološka šteta je golema. Ilegalna odlagališta zagađuju tlo i podzemne vode opasnim tvarima poput teških metala i azbesta, uništavaju zemljište, ugrožavaju poljoprivredu i predstavljaju direktan rizik za zdravlje ljudi. Stručnjaci upozoravaju da se kontaminacija lako širi u biljni i životinjski svijet te završava u prehrambenom lancu.
“To je moje i mogu raditi što hoću”
– ALO INSTITUCIJE, IMA LI KOGA? Ili je doista istina ono što Mirko kaže: To je moje i mogu raditi što hoću – stoji na kraju priopćenja udruge, koje je očajnički apel na vlasti da počnu primjenjivati zakone koje su sami donijeli.
Što bi se moralo napraviti
Ekolozi upozoravaju da bi rješenje trebalo biti trostruko: jačanje inspekcijskog nadzora, uvođenje brzih i učinkovitih kaznenih mjera za počinitelje, te ulaganje u reciklažnu infrastrukturu koja bi građanima i tvrtkama ponudila legalnu i pristupačnu alternativu.
Bez toga, upozoravaju, Hrvatska će i dalje tonuti u mrežu divljih odlagališta, dok će cijenu plaćati građani – vlastitim zdravljem i uništenim okolišem.
