Pucarić: Hrvatska prijepore ne rješava, nego ih njeguje za buduće generacije

Hrvatska se i 2026. godine vraća u 1941. godinu. Ne zato što povijest nije važna. Nego zato što politika s njom ne zna završiti posao.

Dan antifašističke borbe u Brezovici i ove je godine otvorio stare rasprave. O ustašama. Partizanima. Antifašizmu. Komunističkim zločinima. Domovini. Jugoslaviji. I svemu onome što se u hrvatskom javnom prostoru redovito izvadi na stol čim dođe 22. lipnja.

Gost Podcasta 01Portala, politički analitičar Zoran Pucarić, smatra da problem nije u tome što se o tim temama govori. Problem je što se o njima govori stalno, ali bez namjere da se išta zaključi.

— Zašto uopće imamo tu raspravu 22. lipnja? Zato što u ovoj državi nikada nismo niti jedan prijepor odlučili i zatvorili — rekao je Pucarić.

Prema njegovoj ocjeni, hrvatska politika stare teme ne rješava. Ona ih održava. I to vrlo svjesno.

— Mi imamo probleme da bismo ih njegovali i da bismo ih odgađali za kasnije. Političarima je super jer se na tim vječnim temama, s vječnim istim izjavama, mogu ponovno i ponovno dokazivati svom biračkom tijelu — poručio je.

Stare teme, isti rovovi

Pucarić smatra da od takvih rasprava stvarnu korist nema ni ljevica ni desnica. Pojedini političari dobiju medijski prostor, biračka tijela se dodatno mobiliziraju, ali društvo ostaje na istom mjestu.

— Nitko u biti ne profitira od toga. Ni ljevica ni desnica. Stvar je da sve ostane isto. To je status quo — rekao je.

Upozorava da u Hrvatskoj nema ozbiljnog sadržajnog razgovora o Drugom svjetskom ratu, antifašizmu i zločinima komunističkog režima. Umjesto razgovora, dobivamo etikete. Umjesto argumenata, parole. Umjesto zaključka, novu sezonu stare svađe. Kao repriza loše serije, samo što nitko nema daljinski.

— Nema nikakvog sadržajnog razgovora o tome. Nema nikakvih argumenata ni s lijeva ni s desna. Priča se jednostavno nastavlja jer ni ove godine opet nismo donijeli nikakav zaključak — rekao je Pucarić.

Posebno se osvrnuo na slučaj Igora Peternela i činjenicu da su u raspravi spomenute njegova baka i prabaka, proglašene pravednicama među narodima. Pucarić smatra da obiteljska povijest ne može biti argument kojim se nekome određuje što smije reći o komunističkim zločinima.

— Uopće je absurdno u ovom društvu poistovjećivati komunističke zločine s antifašističkom borbom — rekao je.

No dodaje da je upravo tu srž hrvatskog problema. Te stvari nikada nisu jasno razdvojene.

— Jednostavno nismo razdvojili stvari i izanalizirali ih do kraja — istaknuo je Pucarić.

Tko je bio prava strana 1941.?

Pucarić smatra da se ozbiljna rasprava ne može voditi bez jasnog odgovora na temeljno pitanje iz hrvatske povijesti 20. stoljeća.

— Kada Igor Peternel kaže da nije antifašizam problem, netko je trebao pitati Igora Peternela: a tko je bio prava strana 1941. godine u Hrvatskoj? Da čujemo odgovor. Kad bismo čuli odgovor, onda bismo znali gdje ćemo dalje — rekao je Pucarić.

Po njemu, Hrvatska se na to pitanje stalno vraća jer ga nikada nije politički i društveno zatvorila. Zato se rasprava svake godine pretvara u isti obrazac. Ljevica vidi revival fašizma. Desnica vidi jugonostalgiju. Sredine gotovo da i nema.

— S jedne strane ljevičari tvrde da je ovo nekakav revival fašizma, da ustašoidi šetaju svugdje. Desnica govori da su leftardi, da žele vratiti Jugoslaviju, da mrze Hrvatsku — rekao je.

Takav način rasprave Pucarić naziva plitkim.

— Meni je absurd da ako se netko ne slaže s desnim stajalištima, da je odmah proglašen jugonostalgičarom. Ako se ne slažeš s onim što ljevičari kažu, odmah si fašist — poručio je.

Posljedica je jasna. Stvarni problemi ostaju netaknuti, a ideološke rovove nasljeđuju nove generacije.

— Problemi se ne rješavaju. Nego se njeguju za buduće generacije, da bi se imale o čemu svađati za koju godinu — rekao je Pucarić.

Plenković je pronašao formulu koja funkcionira

U drugom dijelu razgovora otvorena je tema Andreja Plenkovića i HDZ-a. Plenković je već deset godina na čelu Vlade, a HDZ je i dalje dominantna politička snaga na nacionalnoj razini. Unatoč aferama. Unatoč zasićenju. Unatoč oporbenim najavama da se bliži kraj njegove ere.

Pucarić smatra da je objašnjenje jednostavno. Plenković je pronašao formulu koja funkcionira.

— On jednostavno funkcionira. Pronašao je formulu koja štima — rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, Plenković zna održavati većinu, kontrolirati unutarstranačke procese i politički preživjeti krize.

— On je netko tko ima instinkt, talent i politički preživljava u svakoj situaciji — rekao je Pucarić.

Dodaje kako premijer ne djeluje kao čovjek kojemu oporba ozbiljno puše za vrat.

— On još uvijek relativno mirno vlada i ne osjeća baš da mu nešto pretjerano gori za vratom — poručio je.

Ni afere ga, prema Pucariću, ne izbacuju iz ravnoteže.

— Afere koje se događaju, on vrlo glatko kroz njih plovi i ne uzbuđuje se previše — rekao je.

https://youtu.be/qp39q02TtCk

Oporbi nedostaje lider

Pucarić ne tvrdi da je HDZ nužno jači nego prije. Njegova je ocjena preciznija: oporba je slabija.

— Oporbi definitivno nedostaje lider. I vlada u sjeni — rekao je.

Smatra da oporba povremeno ima dobre političke ideje, ali nema dovoljno ljudi koji ih mogu uvjerljivo iznijeti. Kao primjer naveo je oporbenu komunikaciju oko inflacije.

— Ne mogu reći da je to komunikacijski loša priča. Dapače, ona je prijemčiva. Ali kad vidim te njihove političke odličnike koji pričaju o tome, meni to više ne zvuči tako pitko i dobro kako bi moglo — rekao je Pucarić.

Drugim riječima, materijal postoji. Izvođači su slabiji dio predstave.

HDZ, s druge strane, zna koristiti prošlost svojih protivnika. Pucarić smatra legitimnim kada se političarima izvlače stare izjave i potezi te ih se stavlja u današnji kontekst.

— To funkcionira i to je nešto što je sasvim legitimna stvar. Izvučeš ono što je čovjek govorio i radio prije nekoliko godina i onda pitaš: gdje je nastala promjena? Jesi li tada bio u zabludi ili si sada u zabludi? — rekao je.

HDZ može bez Plenkovića

Na pitanje može li HDZ opstati bez Andreja Plenkovića, Pucarić je odgovorio bez puno dvojbe.

— Može — rekao je.

Podsjetio je da je HDZ i ranije mijenjao lidere, često se od njih kasnije distancirao, ali je stranka nastavila dalje. Franjo Tuđman umro je kao predsjednik HDZ-a. Kasniji predsjednici uglavnom su završili izvan središnjeg stranačkog narativa.

Pucarić smatra da bi se i nakon Plenkovića u HDZ-u brzo pojavio novi lider.

— Netko će se već prometnuti kao vođa, svi će stati iza njega i krenut će dalje — rekao je.

No dok Plenković donosi vlast, utjecaj i stabilnost, HDZ-u takav odnos odgovara.

— Biti talac Andreja Plenkovića njima nije loše. On osigurava političku vidljivost i još uvijek uspijeva usmjeriti sve što treba u smjeru koji ljudima očito izgleda prihvatljiv i donosi novce — rekao je Pucarić.

Ključ je, kaže, u tome kada lider postane teret.

— Problem kada je stranka talac jednog čovjeka je kada taj čovjek postane smetnja. A dok nije smetnja, to je nešto drugo — poručio je.

Može li HDZ izgubiti izbore?

Pucarić smatra da HDZ teško može izgubiti izbore bez ozbiljne krize i konsolidirane oporbe. Povijest hrvatskih smjena vlasti, kaže, pokazuje da su se promjene događale tek kada su se ti uvjeti poklopili.

— S jedne strane morate imati konsolidiranu oporbu koja će zajedničkom listom i kandidatima krenuti na HDZ. S druge strane mora se dogoditi nekakav rascjep ili kriza — rekao je.

Kao primjer naveo je 2000. godinu, kada je HDZ bio u rasulu nakon smrti Franje Tuđmana, a oporba vrlo dobro organizirana. Drugi put smjena se dogodila nakon snažnog zamora HDZ-ovom vlašću i nove oporbene mobilizacije.

Danas, prema Pucariću, takve situacije nema. HDZ drži status quo. Oporba traži model suradnje. A birači čekaju nekoga tko će izgledati kao realna alternativa, a ne kao privremeni projekt u PowerPointu.

Milanović nakon Pantovčaka

Razgovor se otvorio i prema Zoranu Milanoviću. Predsjednik Republike ulazi u završnu fazu drugog mandata, a pitanje njegove političke budućnosti ostaje otvoreno.

Pucarić ne isključuje mogućnost da se Milanović ponovno politički aktivira, ali sumnja da bi bio spreman na velik operativni napor.

— On će se kandidirati ako procijeni da mu je dosadno. Možda može i polučiti nekakav rezultat na tim izborima. Pitanje je što će Hrvatska od toga dobiti — rekao je.

Na mogućnost da Milanović ide na parlamentarne izbore s vlastitom listom, Pucarić je skeptičan. Smatra da bi za takav projekt morao okupiti ozbiljna imena u svim izbornim jedinicama.

— Ja to još uvijek ne vidim. Ne vidim koja su to imena. To bi morala biti jako dobra imena — rekao je.

Milanović, prema njegovoj ocjeni, može privući dio lijevog biračkog tijela koje traži snažniju političku figuru. Ali jedno je privući pozornost. Drugo je složiti listu, strukturu i program.

— On prvenstveno apelira na lijevo tijelo koje traži nekoga tko ima veću moć ili vjerojatnost isporuke rezultata — rekao je Pucarić.

Ipak, dodaje, Milanovićev raniji premijerski mandat ne daje mu jednostavan argument da je već jednom uspješno izvukao zemlju iz krize.

— Možda on i uspije na izborima, ali ne znam što će Hrvatska s time dobiti — poručio je.

Hrvatska nema razvijenu parlamentarnu kulturu

Pucarić smatra da je jedan od većih problema hrvatske politike slaba parlamentarna kultura. Sabor bi trebao biti prostor rasprave, korekcije i kontrole vlasti. U praksi je često mjesto unaprijed poznatog ishoda.

— Ono što je loše za Hrvatsku je da mi u stvari nemamo razvijenu parlamentarnu kulturu i nekakav parlamentarni život — rekao je.

Kao primjer naveo je rasprave o proračunu. Oporba predloži velik broj amandmana. Vladajući ih uglavnom odbiju sve. Među njima sigurno ima loših, ali vjerojatno i dobrih prijedloga.

— Nije dobro kada se raspravlja o proračunu za iduću godinu i onda oporba predloži 300 amandmana. Nije dobro da svih 300 amandmana vladajući odbiju. S druge strane, nije dobro ni da oporba predloži 300 amandmana — rekao je.

Po njemu, problem je na obje strane. Oporba često predlaže previše i nedovoljno razrađeno. Vladajući često odbijaju sve, samo zato što dolazi s druge strane sabornice.

— Neki od tih amandmana sigurno su dobri i kvalitetni i vladajući bi ih trebali prihvatiti — rekao je Pucarić.

To bi, smatra, bio početak ozbiljnije politike. Ali za to treba kultura dogovora. A nje u Hrvatskoj nema u izobilju.

Slučaj Medical i privatno zdravstvo

U drugom dijelu razgovora Pucarić se osvrnuo na slučaj Medical i odnos javnog i privatnog zdravstva. Tema se posljednjih tjedana politički otvara, osobito kroz istupe SDP-a i Možemo.

Pucarić smatra da je pogrešno svesti problem na jednu tvrtku ili jedan slučaj. Zdravstvo je sustav u kojem se okreću veliki novci, a potrebu za zdravstvenim uslugama imaju svi građani.

— U zdravstvu se okreću silni novci. To je jasno svima — rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, u sustavu zdravstva godinama su se stvarale nelogičnosti, iznimke i politički utjecaji. Zato se pojedinačne afere ne mogu razumjeti bez šire slike.

— Cijeli taj sustav treba urediti. Nemoguće je da neki mogu raditi i u javnom sustavu i privatno, a da drugi ne mogu. Ili svi mogu ili nitko ne može — rekao je Pucarić.

Posebno je upozorio na problem opreme u javnom zdravstvu. Hrvatska, kaže, ima bolnice s vrhunskom i novom medicinskom opremom, ali nema dovoljno ljudi koji su educirani za rad na toj opremi.

— Jako puno bolnica u Hrvatskoj ima novu medicinsku opremu vrhunske kvalitete, zadnje generacije, na kojoj trenutno nema tko raditi jer ljudi nisu obučeni za rad na novim uređajima — rekao je.

To je opisao gotovo vojnom usporedbom. Kupujemo opremu, ali ne školujemo ljude. Kao da nabavimo Rafale, ali zaboravimo pilote. Detalj sitan, osim ako avion treba poletjeti.

— Imamo najnovije ultrazvukove, najnovije CT-ove, ali jednostavno nismo poslali ljude da se educiraju za to — poručio je Pucarić.

Ne može svaka bolnica imati sve

Pucarić smatra da Hrvatska mora otvoriti i nepopularno pitanje opsega prava u zdravstvu. Građani očekuju da imaju pravo na sve, odmah i svugdje. Sustav to ne može isporučiti.

— Mi smo podigli standard usluga. Naši građani očekuju da imaju pravo na sve. Nemaju — rekao je.

Dodaje da ministar zdravstva koji se usudi javnosti reći tu rečenicu neće biti popularan. Ali će, kaže, možda biti prvi koji počinje uvoditi red.

Pucarić upozorava i na centralizaciju zdravstvenih usluga u Zagrebu. Ne mora svaka usluga biti dostupna u svakoj bolnici, niti sve mora biti koncentrirano u glavnom gradu.

— Ne može svaka bolnica u Hrvatskoj imati apsolutno svu medicinsku opremu. Preskupa je. Nas je 3 milijuna i 800 tisuća — rekao je.

Zagovara racionalniji sustav u kojem bi se pojedine specijalizirane usluge razvijale i u Rijeci, Osijeku, Splitu ili drugim centrima.

— Ne mora sve biti koncentrirano u Zagrebu. Moramo voditi računa o ravnomjernom razvoju — poručio je.

Smatra da će Medical ostati tema sve dok se ne riješi sustav.

— Medical će se otvarati kao tema sve dok ne postignemo nekakvo sustavno rješenje — rekao je Pucarić.

SDP i Možemo moraju surađivati

Pucarić je komentirao i odnose SDP-a i Možemo. Smatra da je njihova suradnja nužna ako žele postići ozbiljniji rezultat protiv HDZ-a.

— Mislim da je ona nužna. Shvatili su napokon i jedni i drugi da moraju surađivati. Ako žele postići značajnije rezultate, moraju se konsolidirati i moraju zajedno nastupiti — rekao je.

No to ne znači da je taj odnos jednostavan. Možemo je, prema Pucariću, rastao na račun SDP-a. Dio SDP-ovaca to zna i time nije oduševljen.

— Oni su narasli na račun SDP-a — rekao je Pucarić.

Problem za SDP je što se dio birača razočarao u Možemo, ali se nije nužno vratio SDP-u.

— Mnogi su se razočarali u Možemo. Ali to ne znači da su se vratili SDP-u. Možda su postali apstinenti — rekao je.

Hajdaš Dončićev problem je Hajdaš Dončić

Posebno oštar Pucarić bio je prema predsjedniku SDP-a Siniši Hajdašu Dončiću. Na pitanje može li stabilizirati SDP i vratiti ga među ozbiljne izazivače HDZ-a, odgovorio je vrlo izravno.

— Problem Siniše Hajdaša Dončića je Siniša Hajdaš Dončić — rekao je.

Po njemu, Hajdaš Dončić ima ozbiljan komunikacijski problem.

— On je toliko prokleto netalentiran za javni nastup da je to nešto strašno — rekao je Pucarić.

Dodaje da često želi reći nešto politički korisno, ali to izgovori na način koji mu na kraju šteti.

— On kada krene govoriti jako često kaže nešto krivo. Htio je reći dobro, ali je krivo to izgovorio. I nije ispalo dobro — rekao je.

Drugi problem vidi u tome što oko sebe ne okuplja dovoljno samostalne i politički snažne ljude.

— On uporno odbija oko sebe imati ljude koji razmišljaju, koji imaju politički eros, koji imaju politički stav na koji se ne može utjecati. On se takvih boji — rekao je Pucarić.

Kao primjer naveo je slučaj Viktora Gotovca u Zagrebu.

— Viktor Gotovac je bio član stranke i zagovarao je stavove stranke. Sjednite, dogovorite se, raspravite se, odlučite koja je zajednička platforma i nastavite dalje — poručio je.

Može li Možemo zamijeniti SDP?

Pucarić ne vjeruje da Možemo u ovom trenutku može zamijeniti SDP na nacionalnoj razini. Uspjeli su u nekim lokalnim sredinama, ali nisu izgradili nacionalnu infrastrukturu stranke koja može preuzeti vodeću ulogu na ljevici.

— Ne znam koliko Možemo može rasti dalje. Oni se definitivno nisu uspjeli nametnuti na nacionalnoj razini — rekao je.

Dodaje da su se u nekim lokalnim sredinama uspjeli nametnuti zahvaljujući lokalnim ljudima i opcijama koje su preuzele brend Možemo.

— Nisu se uspjeli etablirati na nacionalnoj razini kao nacionalna stranka — rekao je Pucarić.

Time ljevica ostaje u problemu. SDP nema snagu kakvu je nekada imao. Možemo nema nacionalni kapacitet za zamjenu SDP-a. Milanović ima birački impuls, ali nema jasnu strukturu. A HDZ čeka. I broji ruke.

HDZ dobitnik, DP gubitnik polugodišta

Na pitanje tko su politički dobitnici prve polovice 2026. godine, Pucarić nije izdvojio velikog pobjednika. No smatra da HDZ može biti zadovoljan.

— HDZ je zadržao status quo. Možda se čak može reći da su politički dobitnici jer su pojačali većinu u Saboru za još nekoliko ruku koje ih izravno podržavaju — rekao je.

Time je HDZ, dodaje, dobio ugodniju poziciju prema mlađem koalicijskom partneru.

Kod gubitnika je bio jasniji. Domovinski pokret, prema njegovoj ocjeni, nalazi se u silaznoj putanji.

— Rekao bih da je Domovinski pokret u silaznoj putanji — rekao je Pucarić.

Spomenuo je unutarnje lomove, gubitak Vukovara i niz politički štetnih epizoda koje su opteretile stranku.

— Mislim da je to poprilično naštetilo stranci i da se stranka poprilično morala prati od tih istupa — rekao je.

Politika koja odgađa odluke

Razgovor sa Zoranom Pucarićem pokazuje jednu širu sliku hrvatske politike. Povijesni prijepori nisu zatvoreni. Parlamentarna kultura nije razvijena. Zdravstvo se krpa kroz iznimke. Oporba traži lidera. Vlast održava status quo. A birači uglavnom gledaju isti politički film, samo s novim plakatima.

Pucarićeva poruka nije optimistična, ali jest precizna. Hrvatska politika rijetko rješava probleme do kraja. Češće ih ostavlja otvorenima. Za idući mandat. Iduću kampanju. Iduću obljetnicu. Iduću svađu.

— Problemi se ne rješavaju. Nego se njeguju za buduće generacije — rekao je Pucarić.

A to je možda i najtočnija dijagnoza političke scene. U zemlji u kojoj se svaki prijepor čuva kao nacionalna baština, rješenja su uvijek negdje iza ugla. Samo što taj ugao nikako da dođe.