FOTO: Loparka je nekad u Prigorju bila svadbeni kolač, a danas mladi baš i ne pokazuju interes za njezinom pripremom

Lijepo subotnje predvečerje u Svetom Ivanu Zelini. Put nas je odveo na Večer zelinskih vina uz loparke. Priča o zelinskim vinima svima je dobro znana i poznata. O vrhunskim i kvalitetnim vinima sa zelinske vinske ceste sve se zna. No, malo tko zna da se Sveti Ivan Zelina može pohvaliti i ukusnom gastronomskom delicijom – loparkom. Upravo te dvije stvari odlučili su sljubiti organizatori Ljeta u Zelini, koji su prema reakcijama posjetitelja pogodili u svome naumu.

Nas je naročito zainteresirala priča oko loparki, tako da smo na putu do Čudesne šume zastali kod Ivke Popović i Katarina Peraci, koje su spremale loparke za pečenje u krušnoj peći, kao što je to bio slučaj u neka prošla vremena. Danas, nažalost malo tko tako peče loparke, jer uglavnom ih svi peku u rolama.

-Sastojci koji nam trebaju su sir, mlijeko, brašno, šećer, jaja i malo soli. Na mlince vam se stavlja smjesa u kojoj je sir glavni sastojak. Onda se to stavlja u peć- govori nam gospođa Ivka i otkriva kako se peć treba dobro raskuriti.

-Treba znati kada je peć kurna, a u tom se slučaju ugljen vadi van i na podlogu za pečenje stavlja brašno. Ako se brašno zapali, peć vam je prekurena i tada treba peć malo ohladiti- objašnjava nam Ivka, dok priprema novu loparku za pečenje.

-Gospon, loparke iz krušne peći imaju vam bolji ukus- ističe naša sugovornica,

Dobra gazdarica garancija je ukusne loparke

Upravo zbog drvene lopate, loparke na kojoj se ovaj tradicionalni prigorski kolač unosi u peć, i naziv loparka. Danas je loparka u pojedinim krajevima Prigorja poznata i kao prigorska perica ili tanka gibanica.

-Loparka vam je poznata i kao svadbeni kolač, jer uvijek se u Prigorju kada se išlo po mladenku pekla pera. Nije vam tad bilo blagostanja kao što je to danas. Mi vam loparke uvijek pečemo kada imamo berbu ili neku feštu- iskreno će Ivka Popović, koja na pitanje koja je tajna dobre loparke, kratko poručuje;

-Dobra gazdarica koja zna svoj posel- uz smiješak će Ivka, kojoj je u pripomoć uskočila Katarina Peraci, koja je višestruka pobjednica Zelinske loparijade.

-Mladi baš i nisu zainteresirani za pripremu loparki. Probaju, no nemaju živaca za to, a priprema toga kolača jednostavnija je da ne može biti- otkrila nam je gospođa Katica.

Loparka – kolač siromašnog sela

Gospođe smo ostavili da nastave s pečenjem loparki, a mi smo nove sugovornice pronašli u Čarobnoj šumi gdje su loparke pekle Barica Bistrički i Nevenka Žuljević.

-A kaj da vam velim o loparkama. To vam je naš starinski kolač ili kolač siromašnog sela- priča nam gospođa Barica, dok čeka da iz pećnice izvadi gotovu i stavi novu loparku.

-Kad bude loparka gotova onda se premaže maslacem i pospe šećerom- o završnom činu pripreme loparki će Barica.

U daljnjem razgovoru doznajemo kako je svako selo u Prigorju imalo svoju varijantu loparke.

-Sve vam je to isto, no tam gdje su ljudi bili siromašniji stavilo se više kukuruznog brašna, a manje sira, dok su oni imućniji stavljali više vrhnja. Iskreno, nekada kada ste pekli peru u svojoj krušnoj peći zamirisao bi vam celi breg- prisjetila se gospođa Nevenka.

-Loparka je sada opet postala in. Vjerujem kako taj starinski kolač neće nikada otići u zaborav. Moj unuk nekada zna reći baka daj mi spremi slatku pizzu- za kraj će Nevenka Žuljević.

A mi smo vrijedne žene ostavili da nastave s pripremom loparki, koje su nestajale u trenu. Kako one pečene u krušnoj peći, tako i one iz role.