Roditelji protiv zdravstvenog odgoja: Sukob s Gradom Zagrebom prerasta u borbu za vrijednosti

Zagreb je u subotu poslijepodne svjedočio još jednom sukobu između roditeljskog i državnog autoriteta. Ispred Gradske uprave na Trgu Stjepana Radića okupilo se nekoliko stotina građana koje je inicijativa Karte na stol pozvala da se usprotive uvođenju zdravstvenog odgoja u zagrebačke škole. Prosvjed, koji je trajao nešto više od sat vremena, protekao je mirno, ali uz glasne uzvike podrške govornicima koji su naizmjence upozoravali na – kako su rekli – pokušaj ideološkog preodgoja djece.

Organizatori su poručili da žele javnu raspravu, ne tajne odluke. Uz transparente s porukama o pravu roditelja na izbor, okupljeni su odobravali govore uzvicima i pljeskom. U prvom planu bila je zahtjevnost – traže transparentnost, dijalog i, kako su naglasili, poštovanje temeljnih obiteljskih vrijednosti.

Mesarićeve optužbe na račun Grada

– Tražimo da se jasno pokažu svi planovi i dokumenti i da se provede javna rasprava. Ne može se odgoj koristiti kao poligon za ideološke eksperimente – rekao je Mesarić, podižući ruku prema zgradi iz koje, kako je dodao, dolaze odluke bez ikakvog uvida javnosti.

Optužio je gradske vlasti da imaju skrivene planove i da izbjegavaju otvoreni dijalog. S govornog mjesta poručio je kako programi koji se pripremaju sadrže teme i radionice o kojima, kaže, nije prikladno govoriti ni pred odraslima, a kamoli pred djecom.

– Promoviraju se sadržaji poput edukacija o muškoj menstruaciji i raznim perverznim, oni to vole nazivati “kinki”, oblicima seksualnog ponašanja. A sve to žele postaviti kao predložak za školski sadržaj – rekao je, izazvavši glasne uzvike “sramota” iz publike.

Znanstveni ton Josipe Nemet

Publika je bila tiha tek kada je mikrofon preuzela Josipa Nemet, znanstvenica s doktoratom iz molekularne biologije. Njezino izlaganje bilo je smireno, ali oštro, a rečenice odmjerene poput laboratorijskih formula. Rekla je da ju ne iznenađuje, kako se izrazila, “nestručnost i šarlatanstvo” u pristupu odgoju, jer se isti obrazac, kaže, vidi u riječkom kurikulu i priručnicima.

– Ovo što se sada planira u Zagrebu nije ništa novo. Riječ je o takozvanoj sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji – ideološki obojenoj i znanstveno potpuno amaterskoj – rekla je. Dodala je da su takvi programi već desetljećima prisutni na Zapadu te da njihovi rezultati nisu ohrabrujući.

– U Engleskoj je zabilježen gotovo pedeseterostruki porast spolne disforije kod djece. U Švedskoj, kod djevojaka između 13 i 17 godina, čak 1500 posto – istaknula je Nemet.

Zaključila je da roditelji nisu protiv zdravstvenog odgoja, nego protiv ideološke indoktrinacije. – Želimo škole koje uče empatiji, odgovornosti i poštovanju, ali bez pritiska i bez ignoriranja obitelji kao primarnog odgojnog okvira – rekla je, uz dugi pljesak okupljenih.

Poruka roditelja i stav Tomaševića

Prosvjed je trajao nešto više od sat vremena. Nije bilo incidenata, a atmosfera, iako napeta, zadržala je dostojanstvo. Roditelji su poručivali da ne traže sukob, nego poštovanje prava zajamčenih Ustavom – pravo da odlučuju o odgoju vlastite djece.

Nedaleko od prosvjeda Tomislav Tomašević se družio s građanima na danu otvorenih vrata Javne vatrogasne postrojbe Zagreb. Poručio je kako roditelji neće biti isključeni iz procesa, ali da neće ni sudjelovati u donošenju kurikuluma.

– Roditelji će biti uključeni kad će odlučivati žele li da njihova djeca idu na tu izvanastavnu izbornu aktivnost ili ne – rekao je, naglasivši da će svaka škola moći odlučiti hoće li program uopće uvesti.

No roditelji okupljeni ispred Gradske uprave u toj su poruci vidjeli tek formalnu gestu.

– Pravo izbora ne znači mnogo ako ne znamo što se zapravo bira – kazao je jedan od njih, dok su se ljudi polako razilazili, s osjećajem da bitka tek počinje.

Političke reakcije

Reakcije su ubrzo stigle i iz političkih redova. Europarlamentarac Tomislav Sokol izjavio je za medije da gradska vlast u Zagrebu pokušava – kako je rekao – “na mala vrata, koristeći rupu u zakonu, uvesti sadržaje koji nisu primjereni djeci”.

Slično je reagirala i Branka Lozo iz stranke Dom i nacionalno okupljanje. U izjavi za novinare istaknula je da prosvjed smatra “kontinuitetom borbe za zdrav razum u hrvatskom društvu”, osobito u trenutku kada, kako je rekla, “zagrebačke obitelji postaju prve na udaru nakon što se isti eksperiment već provodi u Rijeci”.

Podršku roditeljima izrazili su i članovi stranke Jedino Hrvatska poručivši da je riječ o obrani nacionalnog identiteta i kulturnog integriteta.

– Imamo svoju hrvatsku državu i svoju kulturu; trebamo ih graditi i štititi politikom zdravog razuma i buđenjem građanskog i nacionalnog duha – rekli su.

Sukob koji traje desetljeće

Zdravstveni odgoj u svojoj biti trebao bi biti koristan, pomoći mladima da razumiju tijelo, odgovorno donose odluke i izbjegnu rizična ponašanja. No kada se pretvori u sredstvo ideološkog preodgoja, prelazi granicu i postaje prijetnja samom smislu odgoja.

Upravo se tu razilaze svjetonazori koji se u Hrvatskoj sukobljavaju već više od desetljeća. Još od 2013. i uvođenja zdravstvenog odgoja u vrijeme ministra Željka Jovanovića, pitanje tko ima zadnju riječ u odgoju djece ostalo je neriješeno. Ustavni sud tada je zaustavio program zbog izostanka javne rasprave, a isti obrazac prijepora traje do danas.

Dva pogleda na odgoj: Roditeljski autoritet ili totalitarizam

Na jednoj strani stoji država i njezina logika sustava: moderni kurikuli, institucionalni okvir i ideja da bez sveobuhvatnog programa nema ni sigurnosti ni zdravog društva. Na drugoj strani roditelji koji upozoravaju da je obitelj temelj odgoja i da svako zaobilaženje tog okvira vodi u ideološki eksperiment.

Subotnji skup pred Gradskom upravom pokazao je da se rasprava ne smiruje, već samo mijenja kulise i aktere. Dok škole čekaju jasan okvir, a politika ostaje podijeljena, djeca postaju nenamjerni svjedoci sukoba između dviju jednako uporne strane.

Za hrvatsko društvo ovdje nema neutralnog izbora. Ako se odgoj djece iz obitelji prenese u ruke države, to više nije pitanje obrazovne politike, nego znak totalitarizma – sustava u kojem institucije preuzimaju najintimniju ulogu roditelja. Roditeljski autoritet nije samo pravo, nego i prirodna i moralna dužnost. Samo obitelj može pružiti temelje empatije, odgovornosti i osjećaja pripadnosti.

Stoga je poruka okupljenih roditelja bila jasna: odgoj počinje i završava u obitelji. Država to može priznati ili ignorirati – ali nikada ne može promijeniti činjenicu da se totalitarizam rađa onoga trenutka kada roditeljski autoritet prestaje biti vrhovni autoritet u odgoju djece.