Troškovi trostruko veći, a otkupna cijena pala: Hrvatska svake godine ostaje bez stotine mljekara

U koju god se poljoprivrednu djelatnost u Hrvatskoj pogleda, skoro svaka je suočena s nemalim problemima. Tako je i s mljekarstvom za koje upućeni kažu da je godinama u krizi i “slobodnom padu”.

Prema podacima europskog Opservatorija za tržište mlijeka objavljenima početkom ovoga mjeseca, u protekle dvije i pol godine otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj s manjim je oscilacijama kontinuirano padala: s 51,67 eura za 100 kilograma u siječnju 2023. godine na 48,60 eura u lipnju ove godine.

Usto se ove godine bilježi i pad proizvodnje mlijeka, što je na neki način posljedica pada otkupne cijene jer iz godine u godinu pada broj proizvođača koji se ne mogu nositi sa sve većim troškovima. Prošle godine ih je odustalo dvjestotinjak, piše N1.

Troškovi triput veći, a otkupna cijena ista

Hrvatska je na dnu ljestvice zemalja Europske unije po otkupnoj cijeni mlijeka. Prosječna otkupna cijena u EU u svibnju ove godine bila je 53 eura (za 100 kilograma), a u Hrvatskoj 48,7 eura. Lošije su bile jedino Estonija, Slovenija, Litva, Bugarska, Portugal i Rumunjska. Na vrhu je, pak, Švedska gdje je otkupna cijena mlijeka čak 67,4 eura.

Na drugoj, pak, tablici Opservatorija za tržište mlijeka EU-a Hrvatska je na samome vrhu, ali kao zemlja u kojoj je od svibnja prošle do svibnja ove godine otkupna cijena sirovog kravljeg mlijeka najmanje rasla, samo 2 posto. Dotle je, s druge strane, u već spomenutoj Švedskoj narasla za 35 posto, a u Litvi za 33 posto. Prosječni rast otkupne cijene sirovog kravljeg mlijeka u EU bio je u tom razdoblju 15 posto.

– Najveći problem je što imamo premale prihode od proizvodnje mlijeka, a ogromne troškove. Inputi u proizvodnji porasli su nam tri puta. Ono što je koštalo jedan euro, sada košta tri eura. S druge strane, neki mliječni proizvodi poskupjeli su 10 do 20 posto, a otkupna cijena mlijeka praktički je ostala na razini na kojoj je bila prije dvije godine, kaže Igor Rešetar, mljekar iz Kuršanca i predsjednik Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

Bilo nas je 14 tisuća, sada nas je 2.400

– U europskim okvirima uvijek smo bili u nekakvoj sredini po otkupnoj cijeni mlijeka, a sada smo pri dnu, među pet posljednjih. I tu se krije problem zbog kojeg proizvođači odustaju od ovog posla, dodaje.

Osim niske otkupne cijene, Rešetar ističe i nekonkurentnost domaćih proizvođača kao drugi veliki problem zbog kojeg mnogi ne o(p)staju u tom poslu.

– Potrebno je imati kontinuitet ulaganja u proizvodnju, a većina farmi je podinvestirana zbog čega smo nekonkurentni. Prije ulaska Hrvatske u EU bilo je oko 14 tisuća proizvođača mlijeka, a danas nas je 2.400. To sve govori.

Taj pad se nastavlja usprkos, kako kaže, dobrim mjerama Ministarstva poljoprivrede.

– No provedba tih mjera često traje i po godinu dana, a možete zamisliti što se sve u tih godinu dana dogodi s cijenama, a na što ne možemo utjecati. Suša nas je pogodila i cijene repromaterijala i stočne hrane otići će u nebo. Pitanje je dana kada će u cijeloj Europi eksplodirati cijene kukuruza kao glavne komponente prehrane u stočarstvu, upozorava Rešetar.

Slaba proizvodnja mliječnih prerađevina

Znatan dio problema vidi u otkupljivačima mlijeka.

– Praktički su u Hrvatskoj tri velike tvornice mlijeka koje ga prerađuju. No one ne ulažu dovoljno svoje dobiti u preradu, nego si vlasnici i menadžeri tih tvrtki isplaćuju dobiti i zbog toga smo tu gdje jesmo, kaže.

Na pitanje koliko proizvodnja mlijeka pokriva domaće potrebe, Rešetar napominje da to ovisi o tome koji segment proizvodnje se gleda.

– U proizvodnji mlijeka smo na 50 posto samodostatnosti, a u mliječnim prerađevinama nedostatni smo i do 80 posto. Problem je što imamo veliki nedostatak mliječnih prerađevina poput sireva, jogurta i sličnog na čemu se dobiva dodana vrijednost. A cijena samog mlijeka na policama trgovina je jedan euro ili manje, ističe.

Negativan utjecaj ograničene cijene

Zaštićena cijena mlijeka koju je Vlada ograničila na 1,03 eura po litri u sklopu svojih paketa mjera pomoći građanima imala je, kaže Rešetar, negativan utjecaj na proizvodnju i preradu.

– Mlijeko dolazi na police i po nižim cijenama od te zaštićene. To je, naravno, dobro za potrošače. Radi se o minimalnim razlikama, pet centi najviše, s tim da bi tih pet centi nama proizvođačima puno značilo.

Rešetar smatra da bi trebalo više ulagati u preradu i proizvodnju onoga u čemu nismo samodostatni te vidjeti zašto potpore mljekarima ne daju rezultate.

– Mi se ubijamo 24 sata na dan sa sušom, navodnjavanjem, sa skidanjem sjetve, visokim temperaturama na farmama… Radimo sve više, a prihodi su nam sve manji, zaključio je.