Tko će hraniti Hrvatsku? Povrćari upozoravaju: Nama uvoz uopće nije potreban, ali država ne stoji iza nas

Govoreći nedavno o cijenama hrane, prof.dr.sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu kazao je kako u vrijeme turistička sezona na Jadranu nema jamstava da će gostima biti ponuđene domaće, a ne uvozne namirnice. Pritom je za primjer uzeo rajčicu.

– Što vrijedi ako deset malih proizvođača rajčice idu svaki samostalno? Pa neće hotelijeri čekati hoće li im ovi kada i koliko dobaviti. Pitanje je sigurnosti opskrbe pa se sklapaju dugoročni ugovori. Tako to najčešće funkcionira između turističke industrije i agrokompleksa, kazao je Grgić.

Na istom tragu nedavno je i energetski stručnjak Davor Štern rekao kako je poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj sve manja, a neorganiziranost sve veća pa bi stoga trebalo okrupnjivati poljoprivredne površine i poticati obiteljska poljoprivredna gospodarstva na ujedinjavanje u zadruge, a ne da svaki bude za sebe.

– Cijeli svijet je organiziran u kooperative, a mi bježimo od toga. Uvozimo sve više hrane koja će jednoga dana postati oružje, a mi se razoružavamo i ne vodimo računa, rekao je Štern.

U Italiji 3 kilograma tikvica po cijeni kilograma naše

Na tom tragu, ali s neposrednim iskustvima, proizvođačica povrća Marina Galović, vlasnica OPG-a u zagrebačkim Strugama, okupila je četrdesetak OPG-ova sa šireg zagrebačkog područja u Udrugu povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kaže kako to nije poslovno udruživanje, nego je više s ciljem razmjene informacija, piše N1.

– Poslovno udruživanje OPG-ova nije moguće sve dok se u Hrvatskoj ne donese zakon o zaštiti poljoprivredne proizvodnje i dok se strane trgovačke lance ne prisili da uzimaju domaće proizvode. Sve dok Vlada ne napravi taj korak, mi od udruživanja OPG-ova nemamo ništa, ističe.

Za ugostiteljski i turistički sektor Galović kaže kako nemaju interesa za domaće proizvode.

– Mi smo im preskupi jer je naša proizvodnja manja, a cijene su više. Zato svi oni idu u Italiju kupovati namirnice koje potom prodaju pod hrvatski proizvod. Tamo je proizvodnja masovna pa su cijene niže. Primjerice, u Italiji je kilogram tikvica 30 centi, a kod nas 80 centi do jednog eura. Tamo naš ugostitelj dobije tri kilograma za jedan kilogram naše tikvice. Gledaju da prođu povoljnije kako bi smanjili cijenu obroka, ali u konačnici ne smanjuju ništa nego si povećavaju zaradu, tvrdi.

Nama uvoz povrća uopće nije potreban

Dok Vlada ne stane iza malih proizvođača i ograniči ogroman uvoz hrane, malim proizvođačima – dodaje ona – ne ostaje puno prostora.

– Nije stvar u udruživanju OPG-ova. Ja ih već danas mogu udružiti tisuću. Imali bi masu robe, ali što bi radili s njom kada je trgovački lanci ne žele uzeti? Oni daju 35 centi za kilogram paprike u otkupu i 20 centi za kilogram tikvice i time nas ucjenjuju jer je to ispod naših proizvodnih cijena. Vani su cijene takve zbog masovne proizvodnje, a to kod nas ne funkcionira.

No prostora za veću proizvodnju ima i u Hrvatskoj, ali pod drugačijim uvjetima.

– Nama uvoz povrća uopće nije potreban. Trenutno se u povrtlarstvu radi na samo dva posto obradivih površina, a s tim smo na 50 posto proizvodnje. Zamislite onda koliki su naši kapaciteti. Ali zašto ulagati vlastiti novac i saditi više kad ni ovo što sad proizvedemo ne možemo prodati? Država ne stoji iza nas pa se moramo sami snalaziti. Nažalost, osuđeni smo na prodaju ‘na sitno’ i ucjenjivačke ugovore trgovačkih lanaca, kaže.

Dobiju najmanje plavog dizela, a najviše ga trebaju

Početkom godine Galović je kazala kako puno OPG-ova posluje na granici rentabilnosti. Osam mjeseci kasnije, usred suše kakva se ne pamti godinama i nekoliko pogubnih olujnih nevremena, ona ističe kako je situacija sada još i teža.

– Nismo još dobili ni odštetu Grada Zagreba za štetu od zadnjeg nevremena, a ne možemo više ni navodnjavati jer smo potrošili godišnju kvotu plavog dizela. Početkom tjedna preuzela sam zadnje litre plavog dizela i dok ih imam mogu navodnjavati. Svi mi povrćari imamo traktorske pumpe za navodnjavanje koje bi, kad potrošimo plavi dizel, trebali puniti eurodizelom. A eurodizel po skoro dva eura za litru ja ne mogu platiti. Puno OPG-ova obustavit će proizvodnju do jeseni baš zbog toga. Na adrese nadležnih ministarstava i državnih agencija poslala sam apel za hitno povećanje kvote plavog dizela za povrćare, voćare i bobičare zbog navodnjavanja u uvjetima ekstremnih vrućina, ali nitko mi nije odgovorio.

Upozorava kako povrćari, kojima je plavi dizel najpotrebniji za navodnjavanje, imaju pravo na najmanje kvote.

– Važeći zakon, star 30 godina, propisuje da količinu plavog dizela dobijete prema površini zemlje koju imate. A svi mi povrćari imamo do pet hektara površine i dobijemo najmanje. Ratari dobiju silno puno plavog dizela, koliko im uopće nije potrebno jer ukupno triput izlaze u polje, a mi koji navodnjavamo dobijemo najmanje.

Prodam li rajčicu za euro, a ne za tri, neću zaraditi za kruh

Cijene povrća i voća u trgovačkim lancima niže su nego na tržnicama, a nedavno se kroz medije provlačila priča o rajčici na tržnicama nekih gradova po cijeni od 10 eura za kilogram. Doduše, riječ je bila o cherry rajčicama koje su znatno skuplje no zdvajalo se i nad cijenama ostalih sorti. Galović kaže kako se cijene u maloprodaji ne mogu uspoređivati s veleprodajnima.

– Jedan trgovački lanac uzme od proizvođača tisuću gajbi rajčice koje proda u jednom danu, a jedan štand na tržnici proda jednu gajbu u danu. Kako se te količine uopće mogu uspoređivati i cijenom i bilo čime? Kad otkupljuju, trgovački lanci dobiju nižu cijenu jer uzimaju veliku količinu. To se ne može usporediti s OPG-om koji obrađuje jedan hektar polja, smatra Galović.

Osim toga, kaže kako je mjesečni trošak najma klupe na tržnici 500 eura, a uz dnevne troškove po metru klupe za suncobran i vagu ukupan trošak raste na 1.000 eura mjesečno.

– Usto trebate sebi pokriti plaću, doprinose i troškove proizvodnje. Pa ako budem prodavala rajčicu za jedan euro, a ne za tri po koliko prodajem, neću si moći zaraditi za kruh. Normalno je da su cijene u maloprodaji veće. A trgovački lanci već deset godina u maloprodaji stavljaju veleprodajne cijene i uništavaju našu proizvodnju. Na Zelenoj tržnici mrkva s OPG-ova košta euro za kilogram, a trgovački lanci u maloprodaji drže cijenu od 60 centi. Meni je proizvodna cijena mrkve 70 centi i ne mogu je dati ispod toga, objašnjava naša sugovornica.

Zbog suše propadne 60 posto ekološki uzgojenog povrća

Osim toga, kaže, ne mogu se uspoređivati ni kvaliteta, svježina i zdravstvena ispravnost namirnica domaćih proizvođača s većinom uvoznih.

– Svi mi OPG-ovi u povrtlarstvu u Hrvatskoj radimo po zelenoj agendi i europskim standardima ekološke ispravnosti. No zbog toga imamo i do 60 posto otpada u ovim ekstremnim vremenskim uvjetima jer jednostavno ne možemo zaštititi povrće od svih nametnika. A dok se mi držimo zelenih agendi, istodobno na police trgovačkih lanaca dolazi povrće iz trećih zemalja koje tretirano raznim pesticidima. Bitna je samo zarada od uvoza, da PDV kaplje u državnu blagajnu, a nas k’o šljivi, zaključila je predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba i zagrebačke županije.