Tomaševiću se gomilaju sporovi, a račun bi mogli platiti Zagrepčani

Sudovi i arbitraže postaju sve važnija stavka zagrebačke politike. Grad Zagreb i njegove tvrtke vode tisuće postupaka, a nekoliko najvećih slučajeva izravno je povezano s odlukama donesenima za mandata gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Posljednji udarac stigao je u slučaju javne nabave za Vodoopskrbu i odvodnju. Riječ je o poslu za daljinsko očitanje vodomjera vrijednom gotovo 40 milijuna eura bez PDV-a.

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave ranije je poništila odluku o odabiru IKOM-a. Grad je kao naručitelj bio obvezan A1 Hrvatskoj platiti i 66.360 eura troškova žalbenog postupka. Visoki upravni sud potom je odbio tužbu protiv odluke DKOM-a, čime je odluka o poništenju odabira ostala na snazi.

Posebno je neugodno što je odabrana IKOM-ova ponuda iznosila oko 39,8 milijuna eura bez PDV-a, dok je A1 ponudio znatno manji iznos. Problem, prema DKOM-u, nije bio samo u cijeni. Naručitelj nije dovoljno transparentno i provjerljivo dokumentirao testiranje opreme niti dokazao da su ponuditelji tijekom postupka bili jednako tretirani.

Odluku o odabiru potpisao je Tomašević kao čelnik središnjeg tijela za nabavu, dok se operativni dio postupka odvijao u ViO-u. Bivši direktor ViO-a Marko Blažević u međuvremenu je dao ostavku nakon što je završio pod izvidima USKOK-a. Ti izvidi zaseban su postupak i ne znače sami po sebi utvrđenu kaznenu odgovornost bilo koje osobe.

Ni Holding ni ZET nisu uspjeli zaustaviti štrajk privremenom mjerom

Novi sudski problem stigao je usred štrajka radnika Zagrebačkog holdinga i ZET-a.

Obje gradske tvrtke zatražile su od Županijskog suda u Zagrebu da štrajk proglasi nezakonitim te su tražile privremene mjere kojima bi se štrajk odmah zaustavio.

Sud je u utorak odbio prijedloge za privremenu zabranu štrajka i Holdinga i ZET-a. To još nije konačna odluka o zakonitosti samog štrajka, ali znači da gradske tvrtke nisu uspjele u pokušaju da sudskim putem odmah vrate radnike na posao.

Ako gradske tvrtke ne uspiju ni u glavnom postupku, bit će to još jedan pravni poraz u trenutku kada štrajk već proizvodi operativne i financijske posljedice.

Prema podatku koji je iznio predsjednik Uprave ZET-a, samo izgubljeni dnevni prihod od prodaje karata procjenjuje se na oko 50 tisuća eura. Gradonačelnik je istodobno naveo da oko 90 posto prihoda ZET-a ionako dolazi iz gradskog proračuna.

A gradski proračun, na kraju priče, pune građani.

Najveća nepoznanica zove se ZOV

Daleko veći financijski rizik nalazi se u arbitražnom postupku nakon raskida koncesijskog ugovora za Zagrebačke otpadne vode.

Grad je 2024. raskinuo dugogodišnji koncesijski odnos, a ViO je preuzeo Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

Problem je ostao u cijeni raskida.

Prema službenim podacima Grada Zagreba, koncesionar potražuje 191,2 milijuna eura raskidne naknade. Budući da se dvije strane nisu dogovorile oko iznosa, o njemu se odlučuje u arbitraži. Grad je još u proračunu za 2025. izdvojio 38 milijuna eura, koliko smatra nespornim dijelom naknade.

Razlika između 38 milijuna eura koje Grad smatra nespornima i 191,2 milijuna koliko traži druga strana iznosi više od 153 milijuna eura.

To ne znači da će Zagreb toliko i platiti. Upravo o tome odlučuje arbitraža.

Tomašević pritom tvrdi da bi čak i najnepovoljniji arbitražni scenarij za Grad bio financijski povoljniji od nastavka koncesije. Grad je izračunao da bi do isteka ugovora krajem 2028. koncesionaru morao platiti više od 400 milijuna eura te tvrdi da bi raskid, čak uz visoku naknadu, donio najmanje 50 milijuna eura uštede.

Hoće li se ta računica pokazati točnom, ovisit će upravo o arbitražnoj odluci i ukupnim troškovima nakon preuzimanja pročistača.

Grad već vodi sporove vrijedne stotine milijuna eura

ZOV nije jedini veliki pravni rizik.

Prema podacima objavljenima početkom 2026., Grad Zagreb ušao je u godinu s čak 26.895 aktivnih sudskih postupaka. U većini njih Grad je tužitelj, ali se u 7.898 postupaka nalazi na strani tuženika.

Posebno su zanimljiva 2.098 postupka u kojima se od Grada traži isplata novca. Njihova ukupna vrijednost iznosila je približno 154 milijuna eura.

Naravno, nije riječ o računu koji će automatski doći na naplatu. Grad može dobiti dio ili većinu tih postupaka. Dio sporova traje godinama i nije nastao za mandata aktualne vlasti.

No broj pokazuje veličinu potencijalne izloženosti.

I Zagrebački holding u svojim financijskim izvještajima iskazuje rezerviranja povezana sa sudskim sporovima, što je uobičajena računovodstvena praksa kada postoji procijenjeni rizik budućih obveza. Holding je, s druge strane, 2025. završio s 21,73 milijuna eura neto dobiti, pa pravne rizike treba promatrati zajedno s ukupnim financijskim stanjem Grupe.

Visoki upravni sud već je rušio gradske odluke

Slučaj ViO-a nije prvi put da odluke zagrebačke vlasti ne prolaze sudsku kontrolu.

Visoki upravni sud tijekom ovog mandata ukidao je pojedine gradske opće akte. U ožujku ove godine, primjerice, srušen je dio pravnog modela kojim je Grad uređivao naknade za reklame i reklamne panoe.

Sud je zaključio da nije postojao zakonski temelj da Gradska skupština gradonačelniku prenese ovlast da općim aktom određuje te naknade. Dio gradske regulacije oglašavanja ostao je na snazi, ali su sporne odredbe ukinute.

Svaki takav slučaj zasebno može izgledati kao pravni spor ograničen na jedan pravilnik, natječaj ili odluku.

Kada se, međutim, istodobno otvore ViO, ZOV, sudski sporovi sa sindikatima i tisuće drugih parnica, pravna pitanja postaju i pitanje upravljanja gradskim novcem.

Jer Grad Zagreb nema vlastiti novac odvojen od svojih stanovnika.

Troškovi sudskih postupaka, odštete, arbitražne naknade i izgubljeni sporovi plaćaju se iz prihoda Grada i gradskih tvrtki. A njih najvećim dijelom pune porezi, naknade, cijene komunalnih usluga i drugi prihodi koje izravno ili neizravno osiguravaju građani.

Zato će za financijsku bilancu Tomaševićeva drugog mandata biti važno ne samo koliko će novih projekata Grad pokrenuti nego i koliko će ga koštati odluke iz prvoga.