Zelena metropola na papiru: Zagreb ukida plastične čaše, Jakuševec radi, dio grada nema kanalizaciju, a u Savi ugibaju ribe

Zagreb želi iz gradskih ureda, ustanova, trgovačkih društava i s događanja koje organizira izbaciti velik dio jednokratne plastike. Plastične čaše, pribor za jelo, slamke, vrećice i spremnici trebali bi se zamijeniti višekratnim proizvodima ili alternativama od drugih materijala. Gradska tijela morala bi odvojeno prikupljati različite vrste otpada, koristiti povratnu ambalažu gdje god je to moguće te pri nabavi prednost davati održivijim proizvodima.

Prijedlog odluke nalazi se na dnevnom redu zagrebačke Gradske skupštine 16. rujna. Cilj je, prema obrazloženju, smanjiti štetan utjecaj plastike na okoliš, povećati ponovnu uporabu i potaknuti zelenu javnu nabavu. Sama odluka teško može biti sporna. Manje nepotrebne jednokratne plastike znači manje otpada. Zanimljivije je nešto drugo.

Tijekom javnog savjetovanja predstavnici ekoloških udruga, poput Zelene akcije, kako piše Jutarnji list, poručili su da Zagreb ima „povijesnu priliku“ postati predvodnik zelene tranzicije u ovom dijelu Europe. Istodobno su gradski prijedlog ocijenile nedovoljno ambicioznim. Ista početna formulacija pojavila se u velikom broju primjedbi pristiglih tijekom savjetovanja.

Upravo tu počinje mnogo veća priča od plastične čaše. Jer zelena tranzicija grada od gotovo 800 tisuća stanovnika teško se može ocjenjivati prema materijalu od kojeg će biti izrađena žlica na gradskoj manifestaciji. Mnogo je važnije gdje završava gradski otpad. Imaju li građani kanalizaciju. Koliko vode nestaje iz dotrajale vodovodne mreže. Gdje završavaju otpadne vode. Jesu li potoci i kanali dio uređenog sustava odvodnje ili još primaju izravne ispuste. I može li sustav koji treba štititi Savu spriječiti onečišćenje koje pridonosi masovnom pomoru ribe.

Na tim pitanjima slika zagrebačke zelene tranzicije izgleda znatno složenije.

Jakuševec je i dalje tu

Najveći simbol dugogodišnjeg zagrebačkog problema s otpadom nije plastična čaša nego Jakuševec.

Odlagalište Prudinec – Jakuševec i dalje je ključna točka gradskog sustava gospodarenja miješanim komunalnim otpadom. Nakon velikih odrona 2023. godine Grad je u siječnju 2024. objavio da je Jakuševcu skraćen životni vijek te da do izgradnje Centra za gospodarenje otpadom treba pronaći alternativnu lokaciju za odlaganje miješanog komunalnog otpada izvan Zagreba. Grad je tada objavio i da o tome razgovara s nadležnim ministarstvom.

Samo dva tjedna ranije Tomašević je predstavio plan prema kojem bi CGO u Resniku trebao proraditi 2028. godine. – Zagreb više nikoga neće čekati – poručio je tada gradonačelnik, najavljujući zatvaranje Jakuševca i izgradnju novog sustava. Dvije i pol godine poslije Centar još nije u gradnji.

Lokacijska dozvola za CGO Zagreb izdana je 15. rujna 2026. godine. Grad to opravdano smatra važnim korakom. Prethodno je provedena procjena utjecaja na okoliš, a u lipnju je pokrenuto prethodno savjetovanje za nabavu projektiranja i izgradnje Centra. No između lokacijske dozvole i postrojenja koje svakodnevno prima stotine tona otpada nalazi se još vrlo dug put.

Rok za Jakuševec i rok za Resnik opasno su blizu

Novi Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba predviđa postupno zatvaranje Jakuševca, ali istodobno računa da se njegov preostali kapacitet može koristiti do 2029. godine. To stvara vrlo uzak vremenski prostor. Ako bi novi CGO radio prema najavljenom rasporedu, Jakuševec i Resnik gotovo bi se morali savršeno vremenski „susresti“. Stari sustav trebao bi izdržati dok novi ne bude spreman preuzeti otpad. Veliki infrastrukturni projekti rijetko imaju tako uredan životni put. To najbolje pokazuju drugi hrvatski centri za gospodarenje otpadom.

CGO Biljane Donje dobio je lokacijsku dozvolu 2015. godine. Ugovor za gradnju sklopljen je 2019., gradnja je počela 2020., probni rad 2024., a redoviti rad tek u studenome 2025. godine. Od lokacijske dozvole do redovitog rada prošlo je deset godina. Marišćina je lokacijsku dozvolu imala još u lipnju 2003., a građevinske dozvole za glavne faze 2007. godine. U punoj funkciji bila je 2017. godine. Ni Kaštijun nije prošao prema prvotnom kalendaru. Istarska županija svojedobno je planirala izgradnju u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Ugovor za izvođenje radova sklopljen je krajem 2011., a završetak se tada očekivao sredinom 2014. Centar je počeo raditi 1. veljače 2018. godine.

To ne određuje budućnost zagrebačkog CGO-a. Pokazuje, međutim, koliko vremena u hrvatskim uvjetima mogu progutati javna nabava, projektiranje, dozvole, gradnja, tehnički pregledi i probni rad. Zagrebački projekt pritom je najveći centar takve vrste u zemlji. Planiran je za obradu oko 350 tisuća tona otpada godišnje.

Što ako Resnik ne bude spreman kada Jakuševec dođe do kraja?

To je pitanje na koje će Grad prije ili poslije morati imati vrlo konkretan odgovor. Ako Jakuševec dosegne tehničke i dozvoljene granice prije nego što Resnik bude spreman, mogućnosti nisu brojne.

Jedna je nastavak korištenja Jakuševca, ako tehničke okolnosti i potrebne dozvole to budu dopuštale. To može uključivati i zahvate na raspoloživim odlagališnim plohama, ali takvo rješenje nije stvar obične političke odluke. Zahtijeva odgovarajuće postupke, dokumentaciju i ispunjavanje okolišnih i sigurnosnih uvjeta.

Druga je mogućnost odvoz otpada izvan Zagreba. Upravo je to Grad već sam otvorio kao mogućnost. Nakon odrona 2023. objavio je da će do izgradnje CGO-a možda trebati pronaći alternativnu lokaciju za zagrebački miješani komunalni otpad izvan grada.

Tomašević je u siječnju 2024. Zagrebačkoj županiji ponudio i model prema kojem bi njezina odlagališta privremeno preuzimala zagrebački otpad, dok bi Zagreb zauzvrat financirao izgradnju postrojenja u Resniku i poslije primao otpad iz Zagrebačke županije. Scenarij u kojem kamioni sa zagrebačkim otpadom putuju izvan Zagreba nije novinarska ili nekakva oporbena konstrukcija. O njemu je govorio i sam Grad. Međutim, na primjeru Gospića vidimo koliko su drugi gradovi i općine susretljivi prema ideji da tuđe smeće dolazi u njihov grad.

Zbog Resnika je prije vremena raskinuta koncesija za pročistač

Priča s CGO-om dodatno je zanimljiva zato što je upravo njegova izgradnja bila jedan od glavnih razloga zbog kojih je Grad prije vremena raskinuo koncesiju za zagrebački pročistač otpadnih voda.

Koncesija Zagrebačkih otpadnih voda trebala je trajati do kraja 2028. godine. Grad ju je raskinuo, a Vodoopskrba i odvodnja 4. kolovoza 2024. preuzela je upravljanje Centralnim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda.

Tomašević je tada naveo dva ključna infrastrukturna razloga. Grad je preuzimanjem trebao dobiti slobodan pristup zemljištu potrebnom za CGO, a javno upravljanje pročistačem trebalo je omogućiti prijavu izgradnje trećeg stupnja pročišćavanja za financiranje iz europskih fondova.

Raskid je otvorio i arbitražni spor. Bivši koncesionar potražuje 191,2 milijuna eura raskidne naknade. Grad tvrdi da bi i u najnepovoljnijem scenariju raskid bio povoljniji od nastavka koncesije do 2028. godine.

Politička i financijska procjena te odluke na kraju će ovisiti o ishodu arbitraže i rezultatima projekata koji su raskidom trebali biti ubrzani. Ali upravljački rezultat pročistača već je dobio prvi veliki test.

Pomor ribe otvorio je pitanje upravljanja pročistačem

U kolovozu ove godine na desecima kilometara Save nizvodno od Zagreba zabilježen je masovni pomor ribe. Vodoopskrba i odvodnja i Zagrebački holding u početku su tvrdili da pročistač radi normalno, da je sustav stabilan te da su izlazni parametri pročišćene vode u skladu s propisima. Nalazi nadležnih tijela pokazali su drukčiju sliku.

Analize su utvrdile povišene vrijednosti onečišćujućih tvari u svim promatranim uzorcima osim u uzorku uzvodno od ispusta gradskog odvodnog kanala. Na ispustima zagrebačkog i velikogoričkog pročistača utvrđena su odstupanja od dopuštenih vrijednosti, a Institut za vode ocijenio je njihov utjecaj na pomor ribe značajnim. Visoka temperatura vode i niska koncentracija kisika također su navedene kao čimbenici koji su mogli pridonijeti pomoru.

Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković rekao je nakon objave rezultata da nalazi upućuju na ljudski uzrok te upozorio da uzvodno od gradskog odvodnog kanala nije bilo uginule ribe.

Ti nalazi ne govore samo o jednom incidentu. Oni otvaraju pitanje kako ViO upravlja postrojenjem koje je Grad preuzeo dvije godine ranije upravo uz obrazloženje da će javno upravljanje omogućiti velike infrastrukturne iskorake.

Posebno zato što je Grad samo nekoliko tjedana nakon preuzimanja 2024. naglašavao da prvi i drugi stupanj pročišćavanja rade te da slijedi izgradnja trećeg i četvrtog stupnja.

Treći stupanj pročistača još čeka izgradnju

Dogradnja pročistača važan je dio drugog velikog zagrebačkog infrastrukturnog pothvata – Projekta Zagreb. Grad ga je u travnju 2024. predstavio kao najveći projekt u svojoj povijesti i najveći gradski EU projekt, tada procijenjen na 323 milijuna eura. Njime se planiraju veliki zahvati na vodovodu i odvodnji, smanjenje gubitaka vode, proširenje kanalizacijske mreže i dogradnja Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

U lipnju 2025. ViO je pokrenuo postupke javne nabave za radove procijenjene na 212 milijuna eura bez PDV-a. Od toga je 64,4 milijuna eura bilo namijenjeno dogradnji pročistača na treći stupanj, dok bi s unapređenjem obrade mulja ulaganja u pročistač trebala dosegnuti 94 milijuna eura. Prema sadašnjim podacima ViO-a, provedba Projekta Zagreb predviđena je od 2026. do 2029. godine.

Drugim riječima, još jedan od projekata koji bi trebao biti okosnica zagrebačke zelene infrastrukture u velikoj je fazi realizacije upravo u razdoblju u kojem Zagreb govori o ubrzavanju zelene tranzicije.

Vodovod iz 19. stoljeća i milijuni kubika izgubljene vode

Razmjere problema najbolje je opisao sam Grad kada je Projekt Zagreb predstavljao javnosti. Najstariji dijelovi zagrebačke vodovodne mreže potječu iz 1878. godine. Jedan od glavnih ciljeva projekta upravo je smanjenje gubitaka i broja kvarova.

To je ekološka tema barem jednako koliko i plastična ambalaža. Svaki kubni metar vode koji se zahvati, obradi i ubaci u sustav, a zatim izgubi kroz dotrajalu mrežu, predstavlja istodobno infrastrukturni, financijski i okolišni problem.

Projekt Zagreb trebao bi taj problem početi sustavno rješavati. No i ovdje se vidi koliko traje put od plana do cijevi ispod zemlje.

Za izgradnju i rekonstrukciju kanalizacijske mreže Sesveta i Sesveta istok građevinska dozvola postala je pravomoćna još u rujnu 2020. godine. Projekt je 2026. i dalje naveden među zahvatima koji bi se trebali realizirati u okviru Projekta Zagreb. Slična je situacija u Sesvetskoj Sopnici, gdje je građevinska dozvola pravomoćna od siječnja 2020., a zahvat je također dio velikog EU projekta.

To ponovno pokazuje koliko se infrastrukturni kalendar razlikuje od političkog.

U Zagrebu još postoje kuće bez kanalizacije

Još je očitiji problem javne odvodnje. U Lučkom i Ježdovcu radovi na sustavu javne odvodnje počeli su tek ovog ljeta. Projekt obuhvaća 31 kilometar kanalizacijske mreže i deset crpnih stanica, vrijedan je 12,8 milijuna eura i trebao bi omogućiti priključenje približno 1.400 kućanstava.

Grad je pri početku radova sam naglasio da su stanovnici tih naselja na kanalizaciju čekali više od dva desetljeća. Radovi će se provoditi tijekom sljedeće tri godine. Još ilustrativniji primjer nalazimo u Sesvetama.

ViO u opisu projekta kanalizacijske mreže Sesveta i Sesveta istok navodi da je postojeća mreža na dijelu tog područja nepovezana i plitka te da postoje ispusti u lokalne potoke i kanale. Projektom bi ih trebalo ukinuti i otpadne vode usmjeriti prema pročistaču. To je zelena tranzicija u njezinu najdoslovnijem obliku. Ne promjena vrste čaše, nego prestanak ispuštanja otpadnih voda u vodotoke.

Plastika je najlakši dio zelene politike

Bilo bi pogrešno iz svega zaključiti da Zagreb posljednjih godina ništa ne radi na komunalnoj i okolišnoj infrastrukturi. Radi.

Projekt Zagreb vrijedan je stotine milijuna eura. Kanalizacijska mreža širi se u naseljima koja su je desetljećima čekala. Priprema se treći stupanj pročistača. CGO je nakon godina planiranja dobio lokacijsku dozvolu. Sustav odvojenog prikupljanja otpada proširen je, a novi gradski Plan gospodarenja otpadom predviđa daljnje smanjenje količine otpada koji završava na odlagalištu.

Upravo zato raspravu o zelenoj tranziciji ne treba svesti na pitanje je li određena odluka dobra ili loša. Treba je mjeriti rezultatima. Jakuševec će pokazati je li Zagreb riješio problem otpada. Resnik će pokazati može li veliki infrastrukturni projekt završiti prije nego što starom sustavu ponestane vremena.

Projekt Zagreb pokazat će može li grad smanjiti gubitke vode i konačno dovesti vodovodnu i kanalizacijsku infrastrukturu do standarda europske metropole. A zagrebački pročistač pokazat će može li ViO, nakon prijevremenog preuzimanja od privatnog koncesionara, pouzdano upravljati jednim od najvažnijih okolišnih postrojenja u zemlji.

Predvodništvo se mjeri infrastrukturom

Jednokratnu plastičnu čašu moguće je ukloniti odlukom Gradske skupštine. Za izgradnju kanalizacije potrebne su godine. Za obnovu vodovoda još više novca i vremena. Centri za gospodarenje otpadom u drugim dijelovima Hrvatske pokazuju da između prve velike dozvole i redovitog rada može proći čitavo desetljeće. Jakuševec nema desetljeće.

Prema gradskom planu njegov se kapacitet može koristiti do 2029. godine. Ako Resnik do tada ne bude spreman, Zagreb će morati pronaći drugo rješenje – produljiti mogućnost korištenja postojećeg sustava ako za to bude uvjeta ili svoj otpad voziti drugamo.

Istodobno se u gradu još grade deseci kilometara kanalizacije za naselja koja je nemaju, obnavlja vodovodni sustav čiji najstariji dijelovi potječu iz 19. stoljeća, planira viši stupanj pročišćavanja otpadnih voda, a ViO nakon pomora ribe u Savi mora odgovoriti i na pitanja o upravljanju pročistačem.

Zato je priča o jednokratnoj plastici tek mali dio mnogo veće slike. Zagreb doista može imati ambiciju postati predvodnik zelene tranzicije. No takav se status neće mjeriti brojem uklonjenih plastičnih slamki, čaša i tanjura.

Mjerit će se Savom, Jakuševcem i Resnikom. Vodom koja ne nestaje kroz puknute cijevi. Potocima u koje se više ne ispuštaju otpadne vode. Kanalizacijom koja dolazi do svake kuće. I sustavom koji otpad rješava, umjesto da samo traži još nekoliko godina prostora za njegovo odlaganje.