Tiha bolest koja mijenja živote tisućama; Skeledžija: Sustav puca na listama čekanja

Odluka o uvođenju besplatnih senzora za trudnice na inzulinskoj terapiji otvorila je širu raspravu o stanju dijabetološke skrbi u Hrvatskoj, a Davor Skeledžija u razgovoru na Z1 Televiziji poručuje da se zemlja suočava s tihom epidemijom dijabetesa i sustavom koji izvan Zagreba puca na listama čekanja.

Tiha epidemija

Emisija ZOOM na Z1 Televiziji započela je temom nove mjere Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o uvođenju besplatnih senzora za bezbolno praćenje razine šećera u krvi za trudnice na inzulinskoj terapiji, a urednik portala NaInzulinu.com Davor Skeledžija odmah je širi kontekst postavio kao pitanje javnog zdravlja.

– Da, možemo. Definitivno – odgovorio je Davor Skeledžija na pitanje može li se dijabetes u Hrvatskoj opisati kao epidemija, dodajući da velik dio osoba s dijabetesom tipa 2 ima i problem prekomjerne tjelesne mase.

Govoreći o promjenama u strukturi oboljelih, Skeledžija je naglasio da se granice između “mladih” i “starih” pacijenata brišu.

– Prije smo tip 2 zvali starački dijabetes, a tip 1 juvenilni. Danas se ta priča potpuno mijenja. Sve mlađi ljudi dobivaju tip 2, a nevjerojatno puno starijih osoba dobiva tip 1 – rekao je Davor Skeledžija, povezujući porast tipa 2 s debljinom i sjedilačkim načinom života, dok za porast tipa 1 u starijoj dobi kaže da uzrok još nije jasan.

Tipični simptomi

Na temu ranog otkrivanja bolesti, Skeledžija je podsjetio na tipične simptome.

– U dijabetesu smo puno žedni, pijemo vode, idemo često na WC i užasno smo umorni. To su tipični simptomi – rekao je, dodajući da se šećer u krvi može jednostavno izmjeriti u ljekarni ili kod liječnika obiteljske medicine. Kod tipa 2, međutim, upozorio je na tihe i kasne dijagnoze.

– Jedna od najgorih priča je da ljudi otkriju dijabetes tip 2 kada im već stopala izgube osjet – rekao je Davor Skeledžija, opisujući slučajeve u kojima se bolest otkrije tek nakon ozbiljnih komplikacija.

Razgovor se potom prebacio na terapiju i prava pacijenata. Skeledžija je istaknuo da su indikacije za inzulin i tehnologiju u posljednje vrijeme pojednostavljene.

– Svako tko završi kao tip 1 ili tip 2 dijabetičar na četiri i više doza inzulina, momentalno ima pravo na sve dostupne inzuline i sve senzore – poručio je Davor Skeledžija, naglasivši da je ranije put do određenih terapija bio znatno složeniji.

Tehnologija je napredovala

O samim senzorima govorio je kroz osobno iskustvo.

– Cijeli inserter je kao čaša. Stavite ga na ruku, stisnete gumb i nakon toga ne znate da imate senzor. Mi zaboravimo na kojoj ruci je – rekao je, dodajući da su senzori u Hrvatskoj dostupni bez obzira na mjesto stanovanja, za razliku od nekih drugih zemalja u kojima prava ovise o regiji.

Govoreći o inzulinskim pumpama, naglasio je da su djeci u Hrvatskoj dostupne bez doplata.

– Sva djeca u Hrvatskoj imaju sve inzulinske pumpe bez ikakvih doplata. To je jedno od najvećih postignuća prošle godine – rekao je Davor Skeledžija, dok je za odrasle naveo da dio pumpi ide uz doplate, ovisno o modelu i pravu pacijenta.

– Moderna tehnologija nije za svakoga. Netko ne želi biti spojen na kateter, netko ne želi čipove po sebi i ostaje na penovima ili trakicama – dodao je.

Česte nestašice inzulina

Na pitanje o nestašicama inzulina, Skeledžija je bio izravan.

– To nije bilo jednom. Jedan proizvođač imao je problema s količinama, ne samo za Hrvatsku. Mi bez inzulina umiremo i ako ga nemamo, to je jako loše – rekao je Davor Skeledžija, opisujući kako pacijenti često moraju zvati više ljekarni i oslanjati se na međusobnu pomoć kroz zajednice na društvenim mrežama.

Govoreći o ulozi liječnika obiteljske medicine, upozorio je na manjak specijalista i preopterećenost sustava.

– U Hrvatskoj imate oko 120 dijabetologa. To je mala brojka. Najviše se dijabetesom zapravo bavi obiteljska medicina, a njih je premalo i zatrpani su administracijom – rekao je, dodajući da su e-recepti i e-doznake olakšali dio procesa, ali su stvorili i novu krajnost.

– Pacijent ponekad predugo ne vidi svog liječnika jer je sve riješio telefonom i internetom – poručio je.

U Zagrebu dobro, u ostatku Hrvatske velike liste čekanja

Regionalne razlike u dostupnosti skrbi Skeledžija je opisao kroz liste čekanja.

– U Zagrebu je stanje fantastično. Imate više KBC-ova i kratke liste čekanja. Ostatak Hrvatske ne dijeli tu sudbinu – rekao je, navodeći primjer višemjesečnih čekanja na specijalistički pregled u pojedinim dijelovima zemlje. Kao mogući model spomenuo je financiranje dolaska pacijenata iz gradova s dugim listama u Zagreb.

– Ako je netko voljan doći iz Splita u Zagreb na pregled, onda mu treba platiti put. Tako rasteretite jedan centar i ubrzate drugima – rekao je Davor Skeledžija.

Vraćajući se na besplatne senzore za trudnice, Skeledžija je rekao da zbog široke ponude ne očekuje probleme s dostupnošću.

– Imamo oko 12 senzora na listi pomagala. Izbor je velik i ne očekujem probleme – rekao je, ističući da će provedba u praksi najviše ovisiti o liječnicima obiteljske medicine. – Sve trudnice koje su na inzulinu ostvarit će pravo na senzore bez doplate dok traje trudnoća – poručio je.

Dotaknuo se i uloge pacijenata u donošenju odluka.

– Prije smo u Upravnom vijeću HZZO-a imali autentične predstavnike osiguranika. Danas ih nemamo – rekao je Davor Skeledžija, dodajući da je ministrica zdravstva najavila povratak pacijenata u procese odlučivanja, što vidi kao praksu usklađenu s Europskom unijom.

Prevencija

Na kraju razgovora govorio je o brojkama i prevenciji.

– Ako želimo biti sigurni, recimo oko 400 tisuća – rekao je o procjeni broja osoba s dijabetesom u Hrvatskoj, naglašavajući da su podaci podložni promjenama zbog načina postavljanja dijagnoza.

O važnosti motivacije poručio je: – Ako imate motiviranu osobu s dijabetesom, puno toga se može riješiti. Ključ je motivacija i edukacija – rekao je, dodajući da promjena životnog stila bez dodatne podrške često ne daje trajne rezultate.