Sve se vidi, ali se ne može provjeriti: Tomaševićeva transparentnost na testu
Izjava gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića o tzv. radikalnoj financijskoj transparentnosti Grada Zagreba nije bila ni usputna ni protokolarna. Objavljena je u subotu, u trenutku kada su se zahtjevi za dodatnim objašnjenjima o financiranju udruga iz gradskog proračuna počeli institucionalno artikulirati i prelaziti granicu političkih prozivki. Riječ je o izravnom odgovoru na pritisak koji je posljednjih dana došao i iz Sabora i iz Skupštine Grada Zagreba, nakon što su Antikorupcijsko vijeće Hrvatskoga sabora te oporbeni gradski zastupnici zatražili detaljno izvješće o tome kome je novac dodjeljivan, u kojim iznosima i na temelju kojih dokumenata.
Udruge izravno i neizravno povezane s Možemo!
U središtu te rasprave našlo se financiranje udruga, osobito onih koje se u javnosti dovode u vezu s platformom Možemo!, strankom koja u Zagrebu čini okosnicu vladajuće većine. Rasprava nije započela u institucijama, nego u javnom prostoru, objavom izvješća koje je u proljeće ove godine pripremio Luka Šarić, kolumnist portala Narod.hr, u ime udruge U ime obitelji. Analiza se temeljila na javno dostupnim podacima o isplatama iz gradskog proračuna, ali je po prvi put na jednom mjestu pokušala mapirati mrežu udruga koje se mogu izravno ili neizravno povezati s političkom platformom koja upravlja Gradom Zagrebom.
Prema Šarićevim navodima, u izvješću je identificirano najmanje 108 udruga koje se mogu povezati s Možemo!, bilo kroz članstvo pojedinaca, bivše angažmane istaknutih stranačkih dužnosnika ili kroz javno političko djelovanje osoba uključenih u njihov rad. Šarić tvrdi da su udruge bliske Možemo u 2024. godini iz gradskog proračuna primile oko pet milijuna eura te da će taj iznos u 2025. godini biti i veći. Upravo su ti navodi otvorili pitanje ne samo iznosa, nego i načina nadzora trošenja javnog novca.
Reagirao i saborski odbor
Nakon objave izvješća reagiralo je Antikorupcijsko vijeće Hrvatskoga sabora, koje je od Grada Zagreba zatražilo službeno izvješće o raspodjeli proračunskih sredstava udrugama u prošloj godini. Zahtjev je usvojen jednoglasno, uključujući i predstavnike udruga koji su članovi tog tijela. Paralelno s time, isti su zahtjev prema gradonačelniku uputili i oporbeni gradski zastupnici u Skupštini Grada Zagreba, tražeći ne samo zbirne podatke o isplatama, nego i dodatnu dokumentaciju koja bi omogućila uvid u stvarnu namjenu i strukturu trošenja sredstava.
Među onima koji su najglasnije inzistirali na takvom uvidu bio je gradski zastupnik Tomislav Jonjić, koji je upozorio da sama vidljivost isplata nije dovoljna za ozbiljnu kontrolu trošenja proračunskog novca. Jonjić je zatražio da Grad dostavi račune, ugovore i izvješća koja udruge ionako moraju podnositi nadležnim gradskim tijelima, kako bi se moglo provjeriti jesu li sredstva trošena u skladu s odobrenim programima. Taj je prijedlog, međutim, u Skupštini Grada Zagreba odbijen glasovima skupštinske većine koju čine zastupnici Možemo! i SDP-a.
Tomašević kaže da je sve vidljivo
U takvom kontekstu uslijedila je izjava gradonačelnika Tomislava Tomaševića. On je poručio da je Zagreb „najveći sustav u Hrvatskoj koji ima potpunu financijsku transparentnost“ te da je svaka bankovna transakcija s računa Grada Zagreba dostupna svima u realnom vremenu putem sustava iTransparentnost. Prema njegovim riječima, više od 130 tisuća transakcija može se pretraživati po vremenu i po primatelju, a iz tih se podataka, kako je rekao, vidi da najveći dio sredstava dobivaju sportske udruge, a ne one koje navodi desna oporba.
Gradonačelnik je pritom naglasio da će Grad, ako postoji zahtjev za dodatnom dokumentacijom, postupati sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ali uz poštivanje GDPR-a. Upravo se na toj točki otvorio novi sloj političkog sukoba. Dok Tomašević GDPR navodi kao granicu preko koje Grad ne može ići, oporba tvrdi da se time zapravo izbjegava dostava ključnih dokumenata koji bi omogućili stvarnu kontrolu trošenja javnog novca.
Razlika između dopuštenog i nedopuštenog nejasna
Pravno gledano, razlika između dopuštenog i nedopuštenog nije nejasna. Udruge koje primaju sredstva iz gradskog proračuna pravne su osobe, a podaci o njihovu financiranju – naziv udruge, iznos dodijeljenih sredstava, svrha financiranja, datum isplate i naziv projekta – nisu osobni podaci u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka. Njihova objava ne samo da je dopuštena, nego proizlazi iz načela transparentnosti trošenja javnog novca.
GDPR postaje relevantan tek u dijelu koji se odnosi na popratnu dokumentaciju, poput računa, ugovora ili honorara, koji mogu sadržavati osobne podatke fizičkih osoba. No ni tu ne postoji apsolutna zapreka za dostavu dokumenata. Zakon o pravu na pristup informacijama omogućuje uvid u takve dokumente uz prethodnu anonimizaciju osobnih podataka, što je standardna praksa u javnoj upravi. Drugim riječima, GDPR ne sprječava uvid u dokumentaciju, nego nalaže tehničke mjere zaštite osobnih podataka.
Agencija kaznila Grad
Dodatnu težinu toj raspravi daje činjenica da je Grad Zagreb već bio predmet postupanja Agencije za zaštitu osobnih podataka zbog upravo suprotnog postupanja – prekomjerne i nezakonite objave osobnih podataka građana. AZOP je utvrdio da je Grad na svojim internetskim stranicama objavio Prijedlog liste reda prvenstva za davanje stanova u najam prema socioekonomskom statusu, pri čemu su javno objavljeni osobni podaci svih oko 1.100 podnositelja zahtjeva. Objavljeni su ne samo osnovni identifikacijski podaci, nego i informacije koje upućuju na pripadnost posebno osjetljivim skupinama građana, uključujući žrtve obiteljskog nasilja, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i ratne veterane.
U tom je slučaju AZOP zaključio da Grad Zagreb nije imao valjanu pravnu osnovu za takvu objavu te da se odluka o najmu stanova, na koju se Grad pozivao, ne može smatrati zakonskim temeljem u smislu GDPR-a. Agencija je jasno poručila da se transparentnost ne može koristiti kao zamjena za zakon.
Upravo ta dva slučaja – pozivanje na GDPR kada je riječ o dokumentaciji o trošenju javnog novca i kršenje GDPR-a kada je riječ o osobnim podacima građana – čine aktualnu raspravu politički eksplozivnom. Jer postavljaju pitanje primjenjuje li se transparentnost kao dosljedno načelo ili kao selektivni alat, ovisno o političkom interesu.
Vidljive transakcije i nedostupna dokumentacija
Rasprava o financiranju udruga tako prerasta u širu raspravu o načinu upravljanja Gradom Zagrebom i stvarnim granicama odgovornosti gradske vlasti. Za Antikorupcijsko vijeće Hrvatskoga sabora i oporbene gradske zastupnike riječ je o legitimnom zahtjevu za kontrolom trošenja javnih sredstava. Za gradonačelnika i vladajuću većinu riječ je, kako tvrde, o politički motiviranim prozivkama na koje odgovaraju sustavom koji je već javan.
No dokle god se rasprava vodi između “vidljivih transakcija” i “nedostupne dokumentacije”, pitanje financiranja udruga ostat će otvoreno. Jer transparentnost koja se svodi samo na brojke bez konteksta ne zatvara sumnje, nego ih produbljuje. A upravo je to razlog zbog kojeg je Tomaševićeva izjava doživljena ne kao točka na raspravu, nego kao početak novog kruga političkog sukoba koji se, barem zasad, ne nazire kraju.
