Skromnih 7 tisuća eura i službeni auto: Kako se kroji Uprava Zagrebačkog Holdinga
Zagrebački Holding, mastodont gradske administracije i simbol sveg onog što građani vole kritizirati dok čekaju kamion Čistoće, opet je u središtu pažnje. Ovoga puta razlog nije smeće, nego ljudi koji će tim smećem, cestama, grobljima i vodovodom upravljati – i to iz fotelja Uprave. Natječaj za petog člana Uprave otvorio je pitanja, ali i prostor za ironiju: od plaće koja se “skromno” penje na skoro 7.000 eura bruto, do uvjeta koji sugeriraju da vam iskustvo vođenja udruge može biti propusnica za upravljanje milijunskim sustavom.
Ako ste ikada stajali pokraj pretrpanog zelenog kontejnera i psovali kako Holding “ni to ne zna organizirati”, možda će vas utješiti činjenica da u Upravi ove institucije ne manjka motivacije. Pogotovo sada, kada se otvara mjesto za petog člana Uprave – nova stolica u kojoj se ne sjedi besplatno.
Prema informacijama koje je objavio Index, osnovna bruto plaća za novog člana Uprave iznosit će oko 6.450 eura, a s dodatkom za staž (0,5 posto za svaku godinu) cifra se penje i do 6.770 eura bruto. I tu nije kraj: na popisu beneficija je i službeni automobil srednje klase, koji se – jer tako piše u uvjetima – može koristiti i u privatne svrhe. Ironično, to znači da bi budući član Uprave, osim što će formalno “upravljati” voznim parkom ZGH-a, na kraju dana s istim tim autom otišao kući.
“Šokantni” uvjeti
No, ono što je izazvalo najviše reakcija nisu nužno visoki iznosi, nego uvjeti natječaja. Gradski zastupnik Renato Petek u svom je priopćenju upozorio na – kako je rekao – “šokantne uvjete” natječaja. Prema službenom tekstu, kandidat mora imati završen diplomski studij, deset godina radnog staža u struci, iskustvo u složenim sustavima ili komunalnim društvima. Do tu sve izgleda kao standard.
A onda dolazi obrat: kao kriterij priznaje se i najmanje pet godina iskustva u vođenju udruge. Petek je ironično primijetio da takav uvjet otvara vrata paradoksu – kao da je vođenje kvartovske udruge ljubitelja bonsaija dovoljna kvalifikacija za upravljanje sustavom koji zapošljava tisuće ljudi i raspolaže milijunskim proračunom.
Njegova kritika nije bila usmjerena samo na formalne uvjete, nego i na ozbiljnost posla. Holding nije igraonica, već sustav s 7.000 radnika, kompleksnim financijama i, što je najvažnije, uslugama koje građani osjećaju svakodnevno – od odvoza smeća do održavanja cesta i groblja.
Galerija kandidata
Na popisu kandidata nalaze se uglavnom imena koja već poznajemo. To su ljudi koji su već udobno smješteni u podružnicama Holdinga i kojima ovaj natječaj dolazi kao svojevrsna promjena titule. Index navodi Juricu Krležu, voditelja Zagrebačkih cesta, Davora Vića iz Čistoće i Igora Rađenovića, voditelja Gradskih groblja. Svi oni već danas zarađuju oko 5.500 eura bruto mjesečno, uz dodatke i službene automobile. Ukratko – nisu u redu za socijalnu pomoć, nego za višu ligu službenih privilegija.
Cinično gledano, natječaj se doima kao interna rotacija stolica, a ne kao velika bitka za tržište rada. Čak i ako uvjeti sugeriraju da se može prijaviti svatko tko vodi udrugu, realnost je da su karte većinom u rukama ljudi koji su ionako dio sustava, a ujedno i dio političkog miljea – uglavnom SDP-ovog.
Službeno obrazloženje
Iz Holdinga se, pak, može čuti drugačija pjesma. Prema njihovu priopćenju, natječaj je raspisan radi dodatnog osnaživanja Uprave “nakon što je u proteklom mandatu uspješno dovršen proces reorganizacije i financijske stabilizacije poslovanja”. Drugim riječima, sada kada je, kako kažu, financijska kriza iza njih, vrijeme je za nova ulaganja i podizanje efikasnosti rada.
Službeni narativ zvuči skoro pa uvjerljivo: Holding se hvali neto dobiti od 27,2 milijuna eura u 2024. godini – čak 66 posto više nego godinu ranije. Dug je smanjen za gotovo 80 milijuna eura, a od famoznog “klupskog kredita” iz 2022. otplaćeno je oko 42 posto glavnice. Brojke izgledaju impresivno, pa se i Uprava, očito, želi adekvatno nagraditi i proširiti.
Ironija uvjeta i realnost posla
No, u stvarnosti, natječaj se ne čita samo kroz brojke. Kada u tekstu stoji da je dovoljno pet godina iskustva u vođenju udruge, javnost teško može suspregnuti ironiju. Jer, da – vođenje sportske udruge doista može biti zahtjevno, ali koliko je to usporedivo s vođenjem mastodonta poput Holdinga?
Petek stoga nije jedini koji diže obrvu. Kritičari kažu da ovakvi uvjeti otvaraju prostor za “kreativno” kadroviranje, gdje se formalno ispunjavaju kriteriji, a stvarna kompetencija ostaje u sjeni političke pripadnosti.
Politika u pozadini
Tu dolazimo do neizbježne teme: politike. Zagrebački Holding oduvijek je bio poligon za kadrovske igre i mjesto gdje se moć mjeri ne samo u brojkama, nego i u imenovanjima. Činjenica da se kao kandidati spominju ljudi iz SDP-a dodatno pojačava dojam da natječaj možda nije potpuno otvoreno tržište, nego interno natjecanje unutar iste mreže.
Za građane, međutim, sve to zvuči prilično apstraktno. Njih zanima hoće li im smeće biti odvezeno na vrijeme, hoće li ceste biti zakrpane, hoće li groblja izgledati pristojno. Ako nova Uprava donese efikasnost, nitko se neće previše osvrtati na formalne uvjete natječaja. Ali ako ne donese – tada će se i plaća od 7.000 eura i službeni automobil doimati kao uvreda zdravom razumu.
Visoka plaća ili niska očekivanja?
Možda se vrijedi prisjetiti i usporedbe: 7.000 eura bruto nije svemirska cifra u svijetu menadžera. Ali u javnom sektoru, gdje prosječna plaća jedva prelazi 1.300 eura, ovakve svote uvijek izazivaju prijepore. Građani se pitaju – zašto netko u Holdingu zarađuje pet puta više od prosječnog radnika, a istodobno sustav i dalje škripi?
Odgovor Uprave glasi: zato što takav posao traži veliku odgovornost i kompetenciju. Kritičari, pak, dodaju: onda neka i uvjeti natječaja to odražavaju, umjesto da se svode na birokratske šifre i mogućnost da vas kandidatura za člana Uprave čeka iza ugla ako ste ikada vodili neku udrugu.
Priča kao skeč Monty Pythona
Na kraju, cijela priča podsjeća na ironijski skeč: dok Holding pokazuje pozitivne financijske rezultate i hvali se smanjenjem duga, u isto vrijeme raspisuje natječaj koji izgleda kao da je pisan za sve – i za nikoga. Plaća je visoka, auto je spreman, fotelja čeka.
Pitanje je samo – hoće li građani koji čekaju kamion Čistoće osjetiti da netko tamo gore u Upravi zaista vrijedi tih 7.000 eura mjesečno? Ili će sve ostati samo još jedan podsjetnik da je u Hrvatskoj najprofitabilnija karijera ona u kojoj plaća raste proporcionalno s razinom političke pripadnosti, a ne s brojem praznih kontejnera po kvartu.
