Perica Vidak: Kurilovec je trećeligaš s fantastičnom perspektivom

U trenucima dok lopta na zelenom travnjaku ili na parketima dvorana miruje sportski su stupci pusti. U razgovorima s kolegama evociraju su uspomene na pobjede, a spomene su tu i tamo koji poraz. Uostalom i oni su sastavni dio sporta.

A sport, napose nogomet u njegovom životu, uz obitelj zauzima ono glavno mjesto. Radi se o treneru Kurilovca, Perici Vidaku, koji je s uspjehom do prekida natjecanja vodio momčad trećeligaškim vodama gdje su Kurilovčani držali sjajno drugo mjesto. Njemu je to druga sezona u Kurilovcu, a prije toga dvije je sezone odradio i s drugom momčadi HNK Gorice, gdje je prošao sve omladinske kategorije, a jedno je vrijeme bio i voditelj Škole nogometa u sadašnjem goričkom prvoligašu. Bez obzira na mladost, on je svojim radom i zalaganjem pokazao kako se može uspjeti. O danima bez nogometa, budućnosti u Kurilovcu, kao i ostalim nogometnim temama porazgovarali smo s Pericom Vidakom.

Lopta miruje već više od tri tjedna, kako Perica Vidak provi ove dane?

D,a lopta miruje, ali svakako da se može izvući pozitivan kontekst ako se gleda na činjenicu da se sada vrijeme provodi isključivo u obiteljskom okruženju koje je ipak najveće bogatstvo. Osim toga, naravno da je veliki dio dana i nogomet preokupacija gdje sam se educirao za korištenje dva programa vezana za nogomet tako da se ovaj period sigurno da iskoristiti za neka nova učenja. Naravno da ova situacija nije zdrava niti normalna i nadam se da će se što prije stvari pokrenuti i vratiti na uobičajenu razinu funkcioniranja iako je izvjesno da će novonastala situacija trajati još neko vrijeme. Osim samog virusa koji je prva i osnovna briga naravno da je svima u svijesti na koji način će se ova situacija odraziti na naše stalno funkcioniranje nakon svega ovoga. Mislim da nas čeka složeno vrijeme u bliskoj budućnosti, ali najvažnije je sačuvati zdravlje bližnjih i sebe.

Posljednju utakmicu momčad je imala 7. ožujka, kako igrači održavaju formu, jeste li im dali neki plan rada?

Zaista je već prošlo dosta vremena i sigurno je još dugačak period ispred nas bez treninga i utakmica. Naravno da smo dečkima napisali program i u stalnom kontaktu smo s njima kako bi s te strane imali osjećaj da smo još uvijek u pogonu i na neki način ih pokušali mentalno zadržati u nogometu. Također, niti njima ovo nije jednostavno vrijeme jer većini njih su nogomet i fakultet jedina preokupacija, a sada su ostali bez toga tako da im dani sigurno sporo i teško prolaze.

Kurilovec je proljeće otvorio sjajno upisavši dvije pobjede (Ponikve, Gaj), što je potvrda kako je momčad bez obzira na promjene zadržala onaj pobjednički gard, koji vas je krasio jesenas.

Naporno smo odradili pripremni period i na kraju nam se opet vratilo to na najbolji mogući način. Važno je napomenuti kako smo igrali protiv dva izrazito zahtjevna protivnika, jer Ponikve su jedno od nezgodnijih gostovanja u ligi, dok Gaj ima igrački jednu od boljih momčadi u ligi. Čak ako podvučemo paralelu s prvim dijelom sezone vidimo da smo u ova prva dva kola bodovno bolji za četiri boda, bez obzira na bitne odlaske igrača koji su imali veliki utjecaj na igru pojavili su se neki novi igrači koji su donijeli nešto novo momčadi.

Kao što sam ponovio više puta najvažnija je momčad i na takav način se može kompenzirati bilo kojeg pojedinca. Marinić, Dianežević, Tominac, Tramontana, Čepo, Althaller i Muhar koji je možda i najbolji igrač bio u prva dva kola donijeli su zaista puno za naš kolektiv. Važno je reći da se uvijek pronađu neki mladi dečki koji se savršeno uklapaju u našu priču, ne patimo od „imena“ nego uvijek pokušavamo stvoriti neku novu vrijednost i to je osnovni put Kurilovca i za daljnji period.

Vjerujete li u nastavak sezone ili će prvenstvo biti registrirano postojećim rezultatima?

Trenutno u ovoj situaciji svi skupa možemo samo nagađati jer nitko sa sigurnošću ne može reći do kada bi ova situacija mogla i trebala trajati. Ukoliko se u nekom doglednom vremenu počne trenirati možda i postoji neka mogućnost za igranjem, ali po najavama ljudi iz vrha države i koji upravljaju ovom situaciju takav scenariji ipak nije izgledan. Drugi veliki problem je što igrači u ovom rangu nisu profesionalci i naravno da će i nakon prolaska ove situacije to imati utjecaj na njihove poslove i obaveze školovanja gdje će automatski to biti utjecaj na trenažni i natjecateljski period i njihovu mogućnost da prisustvuju svemu. Treći problem je potreba za određenim pripremnim periodom koji je nužan nakon ove dugačke stanke. Bez obzira na individualne programe naravno da će biti potrebno pripremiti momčad da bude sposobna odraditi jaki ritam koji bi u tome slučaju bio pred igračima. Nemojmo zaboraviti da osim prvenstva tu još postoje dva kup natjecanja.

Vidi li se Perica Vidak i dalje u Kurilovcu gdje gradi jednu sjajnu priču i prkosi daleko “imućnijim” trećeligašima?

Mislim da je Kurilovec trenutno trećeligaš s fantastičnom perspektivom i da posjeduje potencijal koji se kroz određeni period svakako mora oploditi i bit će destinacija koju će svaki igrač željan napretka i iskoraka rado posjetiti. Kada govorim o potencijalu onda ne govorim samo o momčadi nego o samom vodstvu i načinu funkcioniranja kluba. Sređene su prostorije kluba, pripremaju se novi tereni, škola koja funkcionira na visokom nivou i na kraju seniorska momčad koja bilježi ponajbolje rezultate u povijesti kluba.

Financijski se teško možemo usporediti sa drugim klubovima u ovome rangu, ali momčadski sportovi nisu samo novac pa to čak ne treba niti potencirati. Momčadskim pristupom i radom mogu se mnogi nedostaci kompenzirati što smo opet potvrdili u uvodnim utakmicama nastavka prvenstva. Ljudi koji su na čelu kluba kao Dražen Vujnović, Ivica i Robert Krmpotić, Filip Gabelica te prinova u vidu Roberta Vučura, zaista su puni razumijevanja i zadovoljstvo je raditi s njima i upravo to je dio koji me i dalje čini sretnim u Kurilovcu, naravno uz momčad koja je baš posebna i unutar koje sa svakim igračem zaista imam jako dobar odnos.

Vrlo mlad si uskočio u trenerske cipele, što te nagnalo na to.

Nakon trećeligaškog Radnika i stvaranjem Gorice nisam više mogao egzistirati na toj razini pa sam igrao po okolnim klubovima iz zadovoljstva i ljubavi prema nogometu. Već negdje u prvim seniorskim godinama probudila mi se ta neka želja za trenerskim pozivom i nekako je u startu tu želju potaknuo Andrej Panadić kojeg kao čovjeka jako cijenim. U samom startu mi je puno pomogao kroz literaturu i savjete i tako je nekako krenulo tada u limačima Gorice.

Iz godine u godinu sam se penjao po kategorijama i s 26 godina postao sam voditelj škole nogometa i trener mlade seniorske momčadi nakon odličnih rezultata s juniorskom momčadi. Mislim da se teško trenerski poziv može planirati, jednostavno morate to nekako spontano osjetiti u sebi. Naravno da dugujem zahvalu Gorici kao klubu koja mi je tako neiskusnom pružila velike mogućnosti, a zatim i Kurilovcu da preuzmem seniorsku momčad na ozbiljnom levelu.

Kad pogledam iza sebe zaista sam već skupio puno toga u svom djelovanju pa tako i preko 100 seniorskih utakmica. Ostvario već i seniorske trofeje ali svakako bi kao najveće bogatstvo istaknuo odnose s ljudske strane koje sam ostvario kroz sve te godine.

Tko je od trenera na tebe ostavio najveći utisak, budući da su te trenirale neke od legendi turopoljskog nogometa, a iza tebe su određene godine i u Omladinskoj školi Dinama.

Imao sam ogroman broj trenera od prvih kao što su Bogović, Livada i Palorec do legendi Štosa i Domitrovića pa do prvih modernih trenera kao što su Harambašić i Klafurić. Tu su još bili brojni kroz omladinske kategorije kao Gričar, Adžić, Ćuk i slični te u seniorskom nogometu braća Panadić, Matković, Osibov, Petravić. Ipak ako moram istaknuti neka imena onda bih to nekako složio tako da s one ljudske strane najveći utjecaj na mene su imali Zvonko Radoš i Nino Matković koji su zaista ljudi koji su mi kao osobnosti najviše odgovarali i koji su ispravni u svakome pogledu te ih se baš rado sjetim, a i danas sam jako dobar s njima. U mom trenerskom početku najviše sam imao pomoći baš od Radoša i Damira Grlića.

U samom radu istaknuo bih Senada Haramabšića koji je prvi imao moderan pristup i posvećenost u organizaciji treningu i svemu ostalome tako da sigurno i on ima utjecaj na moj odabir zanimanja u budućnosti. Andrej Panadić je sigurno osoba koja je imala najveći utjecaj na mene i koji je za mene poseban zbog te činjenice. I dan danas kada uhvatimo vremena vidimo se na kavici ili ručku i zaista je jedan odličan lik s kojim volim popričati o svemu. Naravno tu je i puno trenera bilo s kojima sam surađivao u Gorici dok je bila aktivna B momčad u izvornom obliku i tu bi svakako morao istaknuti Davora Mladinu koji je odličan trener i nije bilo utakmice B momčadi na kojoj nije bio prisutan. Također, bio sam jako dobar s Damirom Milinovićem te svim ostalim kao što su Prelec, Klafurić i zadnji Jakirović koji je zaista ostavio ogroman potpis na Goricu.

Kroz tvoje ruke je prošlo podosta mladih igrača, tko je od njih ostavio najveći utisak.

Zaista jako puno što mladih što iskusnijih kroz B momčad i danas Kurilovec, a o Školi nogometa Gorice niti da ne pričam. Nekako su uvijek govorili da sam poseban za te mlade igrače. Istaknuti nekoga nije nikada lako, ali kada se pogleda da su trenirali ili igrali kod mene Krešimir Krizmanić, Marko Tolić, Luka Smoljo koji danas skupljaju minutažu u najvišem rangu. Krešimira Krizmanića sam osobno doveo u Goricu prije sada već dosta godina. Tu su bili brojni iskusniji igrači koji su nastupali za B momčad, kao i danas u Kurilovcu.

Najviše mi je osobno bilo zadovoljstvo kada je ogroman broj igrača iz naše juniorske momčadi 97./98. upisao minute u tada drugoligaškoj Gorici, mislim da se radilo o sedam-osam igrača iz te generacije. Zaista velika stvar. Naravno nitko od njih nije djelo jednog trenera nego samoga sustava, ali za mene je to bila jedna prekrasna stvar. 

Danas u Kurilovcu imamo također jednu odličnu grupu igrača i veliki broj odličnih ljudi. Istaknuti bilo kojega igrača bila bi nepravda jer svaki od njih daje jednu posebnu crtu u svemu tome. Ipak, reći ću tri imena, a to su kapetan Mislav Čunčić, Marin Matoš i Ivan Rajić. Dečki koji su mojih godina i stariji, a toliko dobri i pozitivni likovi da zaista ne mogu da ih ne spomenem. Posebno njihov utjecaj na ovu mladost i primjer koji im daju na svakome treningu ili utakmici je zaista poseban.“

I za kraj, gdje se Perica Vidak vidi narednih par godina.

Mislim da sam spreman za iskorak, ali isto tako sam svjestan da itekako puno imam prostora za učenje i napredak. Mislim da sam se svojim radom i rezultatima potvrdio te da sam na sebe skrenuo pozornost. Naravno da mi se ne žuri nigdje i da imam još puno stvari koje mogu naučiti u trenutnoj sredini. Prije nekoga vremena sam potpisao novi ugovor s HNK Goricom i zaista mi se nigdje ne žuri iako sam imao i na zimu nekoliko opcija za prelazak u drugu sredinu. Smatram da će se to dogoditi kada se poslože sve kockice i da ću tada biti siguran u takvu odluku. Za sada sam isključivo i samo svojim razmišljanjima u Kurilovcu a u budućnost ne gledam toliko daleko.