Pavlović o Tomaševiću i otpadu: Slušajući tu šašavu družinu imam osjećaj da mi netko otkida komadiće mozga

Konferencija o kružnom gospodarstvu u Zagrebu otvorila je pitanje tko doista plaća sustav otpada, ali razgovor s Josipom Pavlovićem vrlo se brzo spustio na teren, ondje gdje teorija završava, a počinju Jakuševec, Vjesnikov neboder, azbest, plave vrećice i gradska vlast koju predsjednik udruge Ekologija grada opisuje riječima koje ne ostavljaju mnogo prostora za diplomatske nijanse.

U Podcastu 01Portala gostovao je predsjednik udruge Ekologija grada Josip Pavlović, a razgovor koji je trebao krenuti od konferencije o kružnom gospodarstvu brzo je pokazao koliko je u Zagrebu teško govoriti o strategiji bez da se gotovo odmah dođe do otpada, Jakuševca, Vjesnikova nebodera, azbesta i svakodnevnog dojma da grad zaostaje i u sustavu i u komunikaciji.

Grad nakon oluje ne izgleda puno drugačije nego redovnim danima

Na samom početku Pavlović se osvrnuo i na posljedice olujnog vremena koje je pogodilo Zagreb. Budući da živi na Jelenovcu, rekao je da je šteta u tom dijelu grada velika te podsjetio da je park-šuma Jelenovac već teško stradala u olujama ranijih godina. Kazao je kako se i sada kroz grad vidi mnogo srušenog drveća i štete, ali je pritom dodao da Zagreb, osim tih posljedica nevremena, ne izgleda mnogo neurednije nego inače.

– Vidim, nažalost, i kroz cijeli grad dok se vozim da je jako puno srušenog drveća i jako puno štete koja je nastala. Međutim, ono što sam primijetio kroz grad, osim tog drveća koje je stvarno poprilično srušeno, jest da grad zapravo ne izgleda ništa znatno neurednije nego što izgleda u redovnim vremenima. Smeće je i dalje na ulicama, smeće je po cestama, lišće i sve ostalo – rekao je Josip Pavlović.

Konferenciju Tko plaća kružno gospodarstvo ocijenio je važnim iskorakom, prije svega zato što se, kako je rekao, prvi put ozbiljnije otvorilo pitanje stvarnih troškova sustava gospodarenja otpadom. Naglasio je da su na jednom mjestu bili okupljeni predstavnici javnog sektora, industrije, oporabitelja, sakupljača, reciklera i civilnog društva te ustvrdio da bez razgovora o novcu i raspodjeli troška nema ni ozbiljnog sustava.

Tko sve plaća

Po njegovu tumačenju, cijela rasprava o otpadu na kraju se ipak uvijek vraća na isto pitanje – tko plaća. A kada je riječ o Zagrebu, odgovor je, kaže, prilično jednostavan. Najveći teret, tvrdi, snose građani.

– Građani Grada Zagreba, naravno, snose najveći teret kada je riječ o cijeni prikupljanja otpada. S obzirom na drastično srozavanje same usluge prikupljanja otpada na području Grada Zagreba, ta je usluga višestruko poskupjela, a sam sustav je katastrofa. Sve se svodi na to da manje-više sve završava na onom brdu na Jakuševcu koje nam se počelo urušavati na glavu – rekao je Josip Pavlović.

Pritom je dodao da građani moraju biti svjesni kako bolji sustav gospodarenja otpadom ne znači automatski nižu cijenu. Po njemu, korist boljeg sustava nije jeftinija usluga, nego zaštita okoliša i zdravlja. No odmah je povukao crtu između toga što bi sustav trebao biti i onoga što Zagreb danas ima.

– Ono što imamo u Zagrebu, nažalost, ne može se staviti u tu kategoriju jer je zagrebački sustav gospodarenja otpadom u potpunom rasulu. Mi u Zagrebu nemamo nikakvu konkretnu viziju. Donose se neke ad hoc ideje koje nas samo vode u sve veći i veći problem – poručio je Josip Pavlović.

Šašava družina

Najžešći dio razgovora uslijedio je kada se otvorila tema plavih vrećica i načina na koji gradska vlast predstavlja rezultate modela koji je uveden kao središnja mjera nove politike otpada. Pavlović je pritom posegnuo za rečenicom koja je postala i središnja točka cijelog razgovora.

– Slušajući gospodina Tomislava Tomaševića i cijelu tu njegovu družinu koja upravlja gradom Zagrebom i bavi se sustavom gospodarenja otpadom, svaki put kad slušam njihove izjave vezane uz tu temu, ali i uz mnoge druge, imam osjećaj kao da mi netko otkida komadiće mozga. Kao da sam nakon svake njihove izjave sve gluplji i gluplji, jer to što oni govore, činjenice i podaci koje iznose, nemaju veze sa stvarnošću – rekao je Josip Pavlović.

Model plavih vrećica ocijenio je nezakonitim i neprovedivim bez infrastrukture koja, po njegovim riječima, nikada nije izgrađena. Ustvrdio je da su građanima uklonjeni spremnici za odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu, čime im je istodobno otežano kvalitetno odvajanje. U takvom sustavu, rekao je, građani su počeli tražiti načine kako izbjeći skupe vrećice, pa se miješani komunalni otpad počeo odlagati ondje gdje mu nije mjesto.

– Građani su počeli manje odvajati otpad. Počelo se događati to da miješani komunalni otpad, samo da ne bi završavao u tim skupim vrećicama koje se nisu redovito odvozile, i jer nismo imali spremnike za odlaganje, građani odlažu u plastiku, u žutu vrećicu, u biootpad, u papir. I nama su se postoci odvojenog prikupljanja potpuno srozali – rekao je Josip Pavlović.

U nastavku je ustvrdio i da su posljedice takvog eksperimenta financijski prebačene na građane, odnosno na Zagrebački holding i njegovu podružnicu Čistoću, a posredno opet na same Zagrebčane.

– Mi opet sve to plaćamo. Mi opet na kraju sve to plaćamo – rekao je Josip Pavlović.

Resnik kao nužnost, ali ne i zatvoren krug

Velik dio razgovora odnosio se i na novi Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba do 2029. godine, koji je nedavno usvojen. Pavlović je rekao da su od tog dokumenta očekivanja bila velika, upravo zato što je riječ o prvom ozbiljnijem strateškom okviru ove gradske vlasti na temi na kojoj je i politički izrasla. No njegov je sud bio vrlo negativan.

Kazao je da je u javnom savjetovanju bilo više od dvjesto primjedbi, savjeta i prijedloga te da su mnogi od njih bili kvalitetni, uključujući i dokument koji je predala udruga Ekologija grada. Prema njegovim riječima, tek je mali dio tih primjedbi prihvaćen, dok je ostatak ostao bez stvarnog učinka na konačni tekst plana.

– Očekivalo se da će taj prvi dokument, prvi plan gospodarenja otpadom, biti konkretan i realan dokument iz kojeg se može nešto napraviti i zacrtati nekakav smjer Grada Zagreba za sljedećih nekoliko godina. Nažalost, to nije ni približno slučaj – rekao je Josip Pavlović.

Govoreći o Centru za gospodarenje otpadom u Resniku, ustvrdio je da je takvo postrojenje nužno i da je u tom smislu riječ o rješenju, ali ne o idealnom rješenju. Podsjetio je i da je Grad Zagreb, kako tvrdi, ranije odustao od projekata za koje su već bila osigurana europska sredstva, među njima i za biokompostanu te sortirnicu otpada na Žitnjaku.

– Centar za gospodarenje otpadom nije idealno rješenje, daleko od toga, ali je nužno rješenje za Grad Zagreb. Međutim, činjenica je da to postrojenje neće biti gotovo prije 2030. ili 2031. godine – rekao je Josip Pavlović.

Što s otpadom nakon obrade

Pritom je upozorio da ni Resnik sam po sebi ne zatvara cijeli krug gospodarenja otpadom jer ostaje pitanje što s ostatkom otpada nakon obrade, odnosno sa SRF-om, gorivom iz otpada koje bi, po njegovim riječima, trebalo završavati u energanama na otpad.

– To opet ne zatvara cijeli krug gospodarenja otpadom u Zagrebu. I dalje ostaje pitanje što s otpadom koji će izaći nakon obrade iz Centra za gospodarenje otpadom. Tu govorimo o 120 do 130 tisuća tona godišnje SRF-a, odnosno goriva iz otpada – rekao je Josip Pavlović.

Bez energane, smatra on, Zagreb i Hrvatska ne mogu doći ni blizu modelu koji bi se mogao nazvati kružnim gospodarstvom. U tom je dijelu kritizirao i višegodišnje političko protivljenje termičkoj obradi otpada, tvrdeći da europska praksa ide upravo u tom smjeru, dok Zagreb i dalje pokušava kupiti vrijeme novim studijama i starim raspravama.

– Postoji već nekoliko studija od prije, a zadnja iz 2023. godine jasno je pokazala da izgradnja Centra za gospodarenje otpadom nema smisla ako se uz njega ne gradi i energana na otpad. U protivnom imamo samo skupu preradu otpada, a i dalje ostaje velika količina tog SRF-a koje ćemo onda morati zbrinjavati i plaćati zbrinjavanje u europskim energanama – rekao je Josip Pavlović.

Na konferenciji nije bilo Zagreba

U jednom od politički najzanimljivijih dijelova razgovora Pavlović je otkrio i da na konferenciji o kružnom gospodarstvu, prema njegovim saznanjima, nije bilo nikoga iz Grada Zagreba. Bilo je, kazao je, predstavnika drugih gradova, komunalnih poduzeća i centara, ali Zagreb je izostao.

Taj izostanak povezao je s onim što smatra temeljnim problemom sadašnje gradske uprave na temi otpada – zatvorenošću za kritiku, prijedloge i vanjske sugestije.

– Ova gradska vlast u Zagrebu i ta ekipa koja vodi gospodarenje otpadom, oni su sami za sebe najpametniji na svijetu i sami sebi dovoljni. Oni apsolutno nikakve kritike, nikakve primjedbe, nikakve savjete, prijedloge, apsolutno ništa ne prihvaćaju – rekao je Josip Pavlović.

Vjesnik kao ogledni primjer

Drugi veliki blok razgovora odnosio se na Vjesnikov neboder, odnosno pitanje azbesta, rušenja i javne komunikacije. Pavlović je ustvrdio da je cijela priča oko Vjesnika pokazala koliko je Zagreb nespreman za ozbiljne izvanredne situacije te koliko se građani lako prepuštaju panici kada institucije ne govore jasno i dosljedno.

– Sama situacija od početka, od one noći kad je izbio požar na Vjesniku, pa do danas, pokazuje da je Zagreb u bilo kakvim izvanrednim situacijama prepušten sam sebi. Informacije koje dolaze su izrazito netransparentne, različite, ponekad dijametralno suprotne, dolaze iz različitih smjerova, a ponekad ih uopće nema. To građane Grada Zagreba stalno dovodi u zabludu i izaziva paniku – rekao je Josip Pavlović.

Posebno se osvrnuo na izjave o azbestu, podsjetivši da se u početku tvrdilo kako ga u zgradi nema, da bi se poslije otvorila pitanja o njegovoj prisutnosti i mjerama zaštite. Takve promjene poruke, po njegovu sudu, građani doživljavaju kao dokaz da se nešto skriva ili da institucije zapravo ne upravljaju situacijom.

Pritom je pokušao povući jasnu razliku između samog materijala i rizika koji nastaje tek kada se azbest troši, lomi i pretvara u prašinu.

– Azbest sam po sebi, dok je vezan u materijalu, ne predstavlja apsolutno nikakav rizik za ljudsko zdravlje. Međutim, kada je trošan, kada se praši, kada se lomi, ta azbestna prašina izuzetno je opasna za ljudsko zdravlje i tu nastaje problem – rekao je Josip Pavlović.

Građani paničare jer nemaju povjerenja u institucije

Dodao je i da građani ne paničare zato što ne znaju da azbest postoji u starijim objektima, nego zato što nemaju povjerenja da institucije situaciju drže pod kontrolom.

– Ljudi imaju problem s nepovjerenjem u institucije koje bi o tome trebale voditi računa. Tu nastaje panika i tu nastaje pravi problem – rekao je Josip Pavlović.

Na pitanje treba li zbog svega zaustaviti radove na Vjesnikovu neboderu, odgovorio je da ne vidi razlog za potpunu obustavu, pod uvjetom da se s materijalom postupa po pravilima i da javnost konačno dobije jasne odgovore.

– Postoje odlagališta koja imaju kasete za odlaganje azbesta, tu nema apsolutno nikakvog problema. Zna se kako se to uklanja, kako se s azbestom postupa, postoji pravilnik i sve je vrlo jasno. Međutim, opet dolazimo do istog problema – komunikacije – rekao je Josip Pavlović.

Transparentno tijelo za krizne situacije

Iz cijele priče oko Vjesnika Pavlović je izvukao i širi prijedlog. Smatra da Zagrebu treba neovisno i transparentno tijelo koje bi u kriznim situacijama vodilo komunikaciju prema građanima i redovito davalo provjerene informacije.

Po njegovu mišljenju, problem nije u tome što grad ima probleme, jer ih imaju sve velike metropole, nego u tome što Zagreb često ne pokazuje da zna upravljati krizom kada ona nastupi.

– Nije problem u tome što imamo problem, to se događa, sve metropole svijeta imaju razne krizne situacije. Međutim, način na koji ćemo postupati kada problem nastane, to je ono što čini razliku od grada do grada – rekao je Josip Pavlović.

Tu je ocjenu povezao i s načinom na koji je Grad Zagreb komunicirao odluku o nenastavnom danu nakon nevremena. Podsjetio je da su informacije o obustavi nastave već kružile prije službene poruke, koja je građanima došla tek kada su mnogi već bili na putu prema školama i vrtićima.

– Ta jutrošnja poruka, već je 45 minuta ranije bilo objavljeno po portalima da nema škole, učenici su međusobno već javljali, informacije su dolazile od ravnatelja, tako da je svima već bilo jasno da škole nema – rekao je Josip Pavlović.

U istom kontekstu spomenuo je i problem informiranja o kvaliteti zraka, prašini, komunalnom neredu i stvarnom stanju grada, tvrdeći da građani vlastitim iskustvom često vide nešto posve drukčije od onoga što im se službeno prezentira.

Odgađanje odgovornosti

U završnici razgovora Pavlović je cijelu raspravu o otpadu, Vjesniku, azbestu, Resniku, zraku i nevremenu sveo na isti zaključak – da Zagreb ima višak strategija i studija, a manjak odgovornosti i provedbe.

– To je samo odgađanje odgovornosti. Ako si došao na neku poziciju i rekao da si ti taj koji će Grad Zagreb odvesti u neku bolju fazu, u neku bolju budućnost, onda je vrijeme da se preuzme i odgovornost – rekao je Josip Pavlović.

Dodao je da je pogreška ljudska i da nitko ne očekuje savršenstvo, ali da javnost ima pravo očekivati priznanje promašaja, ispriku i promjenu prakse. Umjesto toga, tvrdi, u Zagrebu se stalno traže novi izgovori i novi krivci, dok odgovornost ostaje izvan političkog vrha koji upravlja gradom.

– U Zagrebu su svi krivi. Jedino ova gradska vlast ni za što nije odgovorna. A to je djetinjasto i neprihvatljivo ponašanje. Mislim da Grad Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske i najveći grad u državi, zaslužuje veću odgovornost od svoje gradske vlasti – rekao je Josip Pavlović.

Razgovor koji je počeo konferencijom o kružnom gospodarstvu tako je završio ondje gdje zagrebačke rasprave o otpadu gotovo uvijek završe – na pitanju tko zapravo upravlja sustavom, tko plaća njegove promašaje i zašto se između službenih strategija i stvarnosti na terenu još uvijek otvara toliki prostor nepovjerenja.