NA DANAŠNJI DAN: Josip I, Andrija Kačić Miošić, Benjamin Franklin, Oton Iveković, Hermann Bollé, Patak Darko, Nikita Sergejevič Hruščov, Bla, bla, bala dan

2021-04-17-dndd

Josip I, hrvatski kralj – 1711.

Josip I. (Beč, 26. srpnja, 1678. – Beč, 17. travnja 1711.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski, češki kralj i nadvojvoda Austrije iz dinastije Habsburg, bio je sin cara Leopolda i njegove treće žene Eleonore von Pfalz-Neuburg.

Josip I.

Još za očeve vladavine postao je kraljem Mađarske (1687.) i rimskim kraljem (1690.). Sudjelovao je u ratu za španjolsko naslijeđe. Carstvo je naslijedio nakon očeve smrti, 1705. godine.

Za Josipove je vladavine Mađarska bila zahvaćena pobunom Franje Rákóczyja, tijekom koje su Rákóczyjeve pristaše 1707. proglasile da su Habsburzi lišeni ugarske krune. Uskoro su, međutim, pokrenuti pregovori između cara i pobunjenika, za vrijeme kojih Josip umire, a nastavlja ih hrvatski ban Ivan Pálffy. Postignuti dogovor (Szatmárski mir) proglasio je opću amnestiju i zajamčio prava protestanata u Ugarskoj na slobodu vjeroispovijesti, a potpisala ga je 1. svibnja 1711. Josipova majka, carica Eleonora.

Andrija Kačić Miošić, hrvatski pjesnik – 1760.

Andrija Kačić Miošić je hrvatski epik i vjerski pisac (Brist kraj Makarske, 17. travnja 1704 – Zaostrog, 15. XII. 1760), hrvatski pjesnik, franjevac, filozofski pisac i kroničar, autor najpopularnije hrvatske pučke knjige ‘Razgovor ugodni naroda slovinskoga’.

Andrija Kačić Miošić

Njegova je knjiga odigrala ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnoga izraza.

Pjesme su ušle u narod i usmenim se putem prenosile iz naraštaja u naraštaj. U XIX. st. Razgovori su bili najobjavljivanija knjiga starije hrvatske književnosti. I Kačićeva kronika biblijske i svjetovne povijesti, Korabljica Pisma svetoga i svih vikova svita događaji poglavitih (1760), bila je vrlo popularna pa je do 1889. tiskana čak sedam puta. U prvome se njezinu dijelu govori o događajima od početka stvaranja svijeta do Isusova rođenja, a u drugome se iznosi povijest do autorova doba.

Okrenuto svjetovnim temama, oslonjeno na narodni govor, književno djelo A. Kačića Miošića postalo je, uz djelo F. Grabovca, inačicom hrvatskoga književnog prosvjetiteljstva.

Benjamin Franklin, izumitelj i državnik – 1790.

Benjamin Franklin (Boston, 17. siječnja 1706. – Philadelphia, 17. travnja 1790.), američki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i književnik.

Američki političar, filozof i fizičar Benjamin Franklin 1752. godine izveo je svoj čuveni pokus sa zmajem i munjom. Franklin je već u svojim ranijim radovima o elektricitetu blago odstupao od tadašnjih pogleda na tu nedovoljno istraženu pojavu, a i prvi je predložio podjelu na pozitivni i negativni naboj. 1750. predložio je pokus sa zmajem kako bi dokazao da su munje u stvari elektricitet, a dvije godine kasnije Francuz Thomas-François Dalibard izveo je sličan pokus sa željeznom šipkom i uspio iz oblaka izvući iskre.

Benjamin Franklin

Franklin je samo mjesec dana kasnije u Philadephiji izveo pokus koji je predložio, a prema svjedočanstvima bio je potpuno uspješan, no postoje i teorije prema kojima ga uopće nije izveo na način kako je opisano. Logično je da bi u slučaju opisane izvedbe eksperimenta Franklin možda i poginuo, pa se vjeruje kako nije čekao da ga preko konopca i zmaja ‘pogodi munja’, nego je zmaj podigao prema olujnom oblaku, a pošto se zmaj naelektrizirao on je zaključio kako je teorija o munjama kao elektricitetu točna.

Tomu u prilog ide i smrt Georga Wilhelma Richmanna koji je samo nekoliko mjeseci nakon Franklinovog eksperimenta poginuo pokušavajući izvesti sličan pokus. Nakon uspješnog pokusa Franklin je postavio novu teoriju elektriciteta, te je izumio gromobran što ga je proslavilo i u neznastvenom svijetu.

Godine 1775. postaje član Kongresa SAD-a i jedan od autora Deklaracije neovisnosti.

Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj od 1776. do 1785., koristeći se svojim osobnim ugledom i popularnošću, učinio je goleme usluge Sjedinjenim državama u njezinom ratu za nezavisnost od 1775. do 1883., sklopio je s Francuskom savez 1778., a 1783. bio je potpisnik mirovnog ugovora s Velikom Britanijom nakon Američkoga rata za neovisnost. Vrativši se u Ameriku, Franklin sudjeluje u stvaranju američkog ustava 1787., a posljednjih godina života objavljuje niz članaka u korist ukidanja ropstva. Učenjak, neumoran borac za slobodu čovjeka, diplomat, vjerujući u djelotvornost razuma pri rješavanju ljudskih pitanja, Franklin je personifikacija i simbol svoga prosvjetiteljskog vijeka.

Oton Iveković, hrvatski slikar – 1869.

Oton Iveković (Klanjec, 17. travnja 1869. – Klanjec, 4. srpnja 1939.), bio je hrvatski slikar historicizma. Još u vrijeme naukovanja kod Hafnera, Quiquereza i Klausena u Zagrebu, a potom u Beču i Münchenu, Oton Iveković specijalizirao se za povijesno slikarstvo.

Oton Iveković

Putovao je po domovini, Italiji, Njemačkoj i Americi, te radio i u ateljeu Vlahe Bukovca. Za vrijeme Prvog svjetskog rata slikao je na bojištima, a potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor. Ivekovićevo je slikarstvo akademsko, ali i puno domoljubnoga romantičkog zanosa.

Uz povijesne radove koji su i najpopularniji, primjerice ‘Dolazak Hrvata na more’, najkvalitetniji su mu radovi neposredne i svježe skice čestih putovanja po Lici, Dalmaciji i Bosni. Djelovao je i kao ilustrator knjiga. Za zagrebačko kazalište izrađivao je nacrte povijesnih kostima, te pisao o kostimografiji. Bavio se i publicistikom, pišući uspomene i putopise u kojima se očituje njegov polemički duh. Preminuo je u Zagrebu, 4. srpnja 1939. godine.

Hermann Bollé, graditelj Zagreba – 1926.

Hermann Bollé (Köln, 18. listopada 1845. – Zagreb, 17. travnja 1926.), austrijski arhitekt.

Hermann Bollé

Nakon završene graditeljske obrtne škole, stupa u atelijer arhitekta H. Wiethasea, gdje se bavio nacrtima crkava i crkvene opreme. 1872. dolazi u Beč na Akademiju likovnih umjetnosti gdje radi u ateljeu glasovitog austrijskog arhitekta Friedricha von Schmidta kao njegov asistent. Često se u literaturi krivo navodi kako je Bollé i studirao na spomenutoj Akademiji, međutim njegovo ime se nigdje ne spominje, niti u spisima Akademije, a niti u evidenciji obližnje Politehnike, što znači da Bollé zapravo nije imao formalnog akademskog obrazovanja. Osim toga, on u Beč dolazi s 27 godina i već relativno prestar za školovanje. Godine 1875./76. boravio je u Italiji gdje je upoznao biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Isu Kršnjavoga, što je njegov životni put skrenulo u Hrvatsku. Već 1876. godine dolazi u Đakovo gdje je Friedrich von Schmidt nakon smrti arhitekta K. Rösnera, preuzeo poslove na završavanju gradnje đakovačke katedrale Sv. Petra. Bollé će isprva samo razrađivati Schmidtove projekte za đakovačku katedralu, da bi se vremenom osamostalio i dio projekta za Đakovo izveo posve sam. Iste godine kada dolazi prvi puta u Đakovo započinje s nadziranjem restauracije zagrebačke crkve Sv. Marka po Schmidtovim planovima koji mu povjerava gradnju zgrade Akademije i obnovu zagrebačke katedrale, pa se Bollé 1878. za stalno nastanjuje u Zagrebu. Odmah dobiva narudžbe s raznih strana te započinje intenzivnu arhitektonsku, društveno-kulturnu i pedagošku djelatnost.

U povijesnim stilovima restaurirao je i izgradio je u Hrvatskoj brojne objekte (zgrade Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole; kompleks groblja Mirogoj u Zagrebu). U duhu romantizma obnavlja i restaurira hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici, katedralu i nadbiskupski dvor, te više Kaptolskih kurija u Zagrebu. Po njegovim nacrtima izvedeni su i detalji zagrebačke urbane opreme, a sudjelovao je u svim važnim pitanjima urbanističkoga oblikovanja Zagreba. Gotovo je nepregledan broj njegovih ostvarenja i projekata na području primijenjenih umjetnosti, od namještaja, do kazališnih kostima i inscenacija, vitraja, nakita, posuđa, svjetiljaka i dr.

Opsežna je Bolléova društveno-kulturna i pedagoška djelatnost. Bio je aktivan član Društva umjetnosti, jedan je od osnivača i ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne škole u čijem okviru je osnovao i Graditeljsku školu koju je i vodio pune 32 godine. S učenicima i nastavnicima sudjelovao je na velikim izložbama u svijetu (Trst 1882., Budimpešta 1885. i 1886., Pariz 1900.) dobivši više vrijednih priznanja i odlikovanja. Unatoč polemikama koje se i danas vode glede njegova rada, Bollé je nesumnjivo odigrao presudnu ulogu u urbanističkome oblikovanju Zagreba druge polovice 19. stoljeća.

Patak Darko (Daffy Duck) debitirao je u kratkom crtanom filmu studija Warner Bros. – 1937.

Daffy Duck je lik iz animiranog crtanog filma koji je stvorio Warner Bros. Dizajniran kao crna patka, lik se pojavio u crtićima kao što su Looney Tunes i Merrie Melodies, u kojima je obično prikazan kao takmac ili drugi lik Bugs Bunnyja.

Daffy je bio jedan od prvih novih likova koji su se pojavili krajem 1930-ih zamijenivši tradicionalne likove koji su bili popularniji ranije tijekom desetljeća, poput Mickeyja Mousea i Popeyea.

Daffy je u zlatno doba glumio u 130 kratkih filmova, što ga je učinilo trećim najčešćim likom u crtićima Looney Tunes / Merrie Melodies, iza 167 pojavljivanja Bugs Bunnyja i 153 pojavljivanja Porky Pig-a. Gotovo svaki redatelj crtanih filmova Warner Bros. stavio je svoj osvrt na lik Daffy Duck. Redatelji kao što su Bob Clampett, Robert McKimson i Chuck Jones unijeli su u lik osebujsnot svojih režijskih tehnika, tako da je Darko proživljavao.

Na globalnoj ljestvici popularnosti Daffy je na 14. mjestu.

Nikita Sergejevič Hruščov, sovjetski ruski političar

Nikita Sergejevič Hruščov (Kalinovka, 17. travnja 1894. – Moskva, 11. rujna 1971.), sovjetski političar, predsjednik SSSR-a. Nakon Staljinove smrti bio je predsjednik partije, a naslijedio je Malenkova na mjestu predsjednika SSSR-a. Nikita Sergejevič Hruščov bio je sovjetski komunistički vođa, generalni tajnik sovjetske komunističke stranke u razdoblju od 1953. do 1964. godine i premijer SSSR-a u razdoblju od 1958. do 1964. godine.

Nikita Sergejevič Hruščov

Nikita Sergejevič Hruščov bio je predsjednik SSSR-a. Nakon Staljinove smrti bio je predsjednik partije, a naslijedio je Malenkova na mjestu predsjednika SSSR-a. Godine 1956. na XX. kongresu stranke Hruščov je poduzeo neočekivani korak i označio je Staljina odgovornim za masovna ubojstva i deportacije, njemačku invaziju u 2. svjetskom ratu i sovjetski raskid s Jugoslavijom.

U skladu s tom politikom predvodio je sovjetsku delegaciju na pregovorima u Beogradu, kojom prilikom je javno priznao pogrešnost Staljinovog napada na KPJ (Komunističku partiju Jugoslavije) i Jugoslaviju. Umro je u Moskvi 11. rujna 1971.

Bla, bla, bala dan

Ponekad se čini kao da je svatko kritičar. Dosta vam je da vam najdraži i najbliži stalno sugeriraju da izgubite na težini, prestanete pušiti, ili da obojite strop? Ili, iako vas nitko ne proganja s takvim pitanjima, sami svjesno odgađate neke stvari za sutra a koje su trebale biti urađene jučer? Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, onda je Bla bla bla dan prilika da zaustavite odgađanje i uhvatite se u koštac sa svim tim zaostalim projektima i prekršenim obećanjima upravo sada! Iako ne spada u službene godišnje praznike, zanimljiv je za poticanje da konačno obavimo sve ono što odgađamo u životu. Ovaj neobičan dan smislilo je poduzeće Wellcat, koje se bavi organizacijom odmora i proizvodnjom začinskog bilja. Najbolji način za obilježavanje ovog dana je izvlačenjem iz zaborava svih onih Novogodišnjih odluka te realizacijom tih istih odluka prije nego opet padnu u zaborav.

.

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;

Hrvatska
Vremeplov