I dok je Bandić nekada govorio – neka institucije odrade svoj posao, Tomašević danas govori – ja nikoga nisam imenovao

Gradonačelnik Tomislav Tomašević i dalje ponavlja kako Grad ne sudjeluje u izboru ravnatelja gradskih ustanova, iako se upravo u onima čijim upravnim vijećima upravlja većina imenovana iz njegova kruga događaju najveći skandali.

Na konferenciji za medije komentirao je izbor nove vršiteljice dužnosti u Domu zdravlja Zagreb – zapad, Lidije Hrastić Novak, naglasivši kako o imenovanju nije odlučivao.

– Upravno vijeće donosi tu odluku, a ja ne donosim ni suglasnost na tu odluku. Što se tiče informacije o ranijoj osudi, ona je neslužbena i zbog rehabilitacije se smatra da je neosuđivana. Da ju je Upravno vijeće maknulo zbog toga, sud bi ju odmah vratio – rekao je Tomašević.

Dodao je i kako je dao nalog svim gradskim tijelima da dostave svu dokumentaciju nadležnim službama te da Grad surađuje s istražiteljima. Isti odgovor dao je i na pitanje o izboru novog ravnatelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO): – Ne dajem suglasnost na tu odluku, a koliko znam, provode se intervjui – izjavio je.

No iza te birokratske distance skriva se obrazac koji se ponavlja. Uprave koje donose odluke o ravnateljima imenuje upravo gradonačelnik, a u njima redovito sjede članovi ili bliski suradnici stranke Možemo. I upravo u tim ustanovama posljednjih mjeseci bukti niz kaznenih afera.

Afera za aferom

USO – Ustanova za upravljanje sportskim objektima

Ustanova koja upravlja najvećim sportskim terenima i dvoranama u Zagrebu već mjesecima je pod istragom zbog sumnje u izvlačenje više od milijun eura. Istraga je obuhvatila tadašnjeg ravnatelja i nekoliko zaposlenika, a USKOK i EPPO sumnjaju na namještanje ugovora i pogodovanje. Ravnatelj je bio kadar postavljen u vrijeme Možemo, a predsjednik Upravnog vijeća osoba iz gradonačelnikova bliskog kruga.

Unatoč višemjesečnim upozorenjima, gradska uprava nije reagirala dok nisu uslijedila uhićenja. Danas je USO bez stalnog ravnatelja, a uprava – ista ona koja ga je izabrala – i dalje djeluje.

MUO – pronevjere i tihi nadzor

U Muzeju za umjetnost i obrt lani je otkrivena pronevjera stotina tisuća eura. Iako se Tomašević tada pohvalio da je ravnatelj sam prijavio sumnjive radnje, kasnije je postalo jasno da se nezakonitosti događaju dulje vrijeme, u sustavu koji je gradska uprava više puta ocijenila kao uzoran. Nitko iz nadzora nije snosio odgovornost.

MUO je simboličan primjer – institucija u kojoj je trebalo doći do “nove kulturne paradigme”, ali je postala još jedan slučaj neefikasne kontrole.

Dom zdravlja Zagreb – zapad

Najnoviji slučaj dodatno je potvrdio obrasce. Nakon uhićenja ravnateljice Jelene Rakić Matić i njezine zamjenice Željke Župičić zbog sumnje u namještanje natječaja i prijevaru s obnovom, Upravno vijeće ustanove – koje čine članovi imenovani iz redova Možemo – imenovalo je novu vršiteljicu dužnosti. Gradonačelnik se od tog poteza ogradio, ponavljajući da Grad ne odlučuje o ravnateljima. No odluke o sastavu Upravnog vijeća donosi upravo on.

Velesajam i “Mali Hipodrom”

Ni Zagrebački velesajam nije izuzet od turbulencija. U javnosti su se pojavili navodi o pogodovanju u natječajima za zakup prostora, a u središtu je slučaj “Karting Arena”, koji su mediji prozvali “malim Hipodromom”. Direktorica Velesajma, bliska koalicijskom partneru iz SDP-a, dovedena je u središte interesa zbog načina vođenja ugovora i odnosa prema zakupcima. Iako još nema kaznenog postupka, slučaj je otvorio pitanje političke odgovornosti i unutar same koalicije.

Ista mantra, novi problemi

U svim ovim slučajevima ponavlja se isto: ravnatelji i uprave potječu iz krugova bliskih Možemo, često s iskustvom aktivizma, ali bez upravljačkog iskustva u velikim sustavima. Nadzorni mehanizmi koje je Grad trebao ojačati – nisu uspostavljeni. Kad izbije afera, reakcija je uvijek ista: gradonačelnik poruči da nije imao ulogu u izboru, a odgovornost prebaci na upravna vijeća.

Formalno to jest točno, ali politički – sve te uprave i vijeća bira upravo on. Sustav u kojem gradonačelnik formalno nije odgovoran, ali de facto postavlja ljude koji biraju – omogućava da nitko ne bude odgovoran.

Retorika i praksa

Tomašević često ističe da njegova vlast donosi „novu kulturu upravljanja“ i „transparentnost“, no afere koje se redaju ostavljaju suprotan dojam. U tri godine mandata više je puta rekao da ne bira ravnatelje, ali je i više puta imenovao upravna vijeća koja to čine.

Milan Bandić je nekada govorio – neka institucije odrade svoj posao, a Tomislav Tomašević danas govori – ja nikoga nisam imenovao. Retorika je drukčija, ali rezultat isti: odgovornost se razvodnjava između formalnih tijela, a politička odgovornost nestaje u prijevodu.

Taj formalni odmak ne mijenja činjenicu da je politički odgovoran za sustav koji je sam stvorio. U trenutku kad su korupcijske istrage postale gotovo redovita pojava u gradskim ustanovama, mantra o “nesudjelovanju” zvuči kao pokušaj bježanja od političke odgovornosti, a ne kao dokaz transparentnosti.

Nedostatak kontrole

Afere koje potresaju zagrebačke ustanove simptom su dubinskog problema – nedostatka profesionalizacije i kontrole u gradskim tijelima. Promjene koje su trebale označiti prekid s klijentelizmom zapravo su stvorile novi oblik zatvorenog sustava, u kojem su glavne figure politički odane, ali operativno nekompetentne.

Za građane to znači da se ništa bitno nije promijenilo: dok gradonačelnik govori o reformi, gradske ustanove troše milijune eura uz minimalan nadzor i bez posljedica.

Transparentnost o kojoj govori u praksi se svodi na formalne procedure, dok se sustav odlučivanja i odgovornosti zamagljuje birokratskim formulacijama. A kako sada stvari stoje – Zagreb je dobio novu vlast, ali iste izgovore.