Dina Dogan: Možemovci se ponašaju poput bolesne sekte, poput UDBE

Projekt obnove Branimirove tržnice, koji je gradska vlast posljednjih tjedana predstavila kao važan zahvat za revitalizaciju tog dijela Zagreba, bio je tek ulaz u širi razgovor s Dinom Dogan u Podcastu 01Portala. Zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba otvorila je niz tema koje već godinama opterećuju gradski sustav – od tržnica koje se, kako tvrdi, samo najavljuju, preko promašaja u vođenju kapitalnih projekata i nepostojanja jasne strategije za gradske OPG-ove, do optužbi na račun političkih protivnika, pitanja nestanka 166 tisuća tona mulja iz knjigovodstvenih evidencija i kritika na račun ZET-a zbog stanja tramvajskih tračnica.

Sve se najavljuje, a malo toga završava

Na početku razgovora novinar je podsjetio da se u Zagrebu posljednjih tjedana ponovno otvorilo nekoliko političkih i urbanističkih tema, među njima i projekt obnove Branimirove tržnice. Pritom je naveo kako dio oporbe upozorava da je riječ o PR projektu bez jasnog roka realizacije i bez konkretnih rješenja za probleme gradskih tržnica.

Dina Dogan odmah je razgovor postavila u širi okvir, ustvrdivši da se iste teme u Zagrebu ne ponavljaju mjesecima, nego godinama. Umjesto da se, kako je rekla, nakon više godina mandata razgovara o konkretnim završenim projektima i novim razvojnim iskoracima, Zagreb se i dalje, po njezinu sudu, vrti oko istih problema.

– Ja mislim da se ne ponavljamo samo sad par mjeseci nego godina, jer ja mislim da je to nevjerojatno. Ali vidite koliko je zapravo to apsurdna situacija. Umjesto da sad mi već, nakon toliko godina koliko se družimo ovako medijski, tako da mislim od 2021.-2022. godine, da mi sad već imamo neke konkretne projekte o kojima možemo pričati, neke nove teme o kojima možemo pričati, nešto novo donijeti. Gledajte, mislim da je svima već dosadno slušati ovakve stvari, ali nažalost ništa se ne mijenja – rekla je Dina Dogan.

Na opasku da se lica mijenjaju, ali teme ostaju iste, uz kratku dozu ironije uzvratila je da se možda mijenjaju ljudi i njihova kilaža, ali problemi ostaju. U nastavku je poručila da promjene, po njezinu mišljenju, nema ni na nacionalnoj ni na lokalnoj razini.

Branimirova tržnica kao još jedna velika najava

Središnja tema prvog dijela podcasta bila je Branimirova tržnica. Novinar je podsjetio da je gradonačelnik Tomislav Tomašević projekt obnove predstavio pompozno i PR-ovski, uz već viđen obrazac javne prezentacije kakav je, kako je rekao, postojao i u vrijeme Milana Bandića.

Dina Dogan ustvrdila je da je od građana i zakupaca iz tog dijela grada čula kako projekt za Branimirovu već dugo postoji, ali da nije realiziran ni u jednom ozbiljnijem segmentu. Po njezinu tumačenju, problem nije samo u samom projektu nego u stalnom vraćanju na početak i u političkoj proizvodnji novih najava.

– Ja sam saznala da zapravo u subotu kada smo imali konferenciju za medije, ali druženje primjereno sa građanima tog kvarta oko Branimirca i zakupnicima na tržnici, da navodno je taj projekt u ladici. I da se on umjesto da se izvadio realizirao, barem u jedan dio, mislim moglo se realizirati već u prvom mandatu Možemo u Zagrebu, nije se to dogodilo, nego sada se opet ide na nešto novo – smatra.

Podsjetila je i na ranija rješenja koja su, kako tvrdi, postojala još uoči izbora 2021. godine, među njima i ono koje je predstavljala Vesna Škare Ožbolt, te zaključila da se građanima ponovno nude samo najave.

– Najava, najava, pa opet najava, najava. I to konstantno tako ide – naglašava Dina Dogan.

Vrapče kao upozorenje kako završavaju gradski projekti

Kako bi ilustrirala zašto sumnja u novi veliki projekt Branimirove tržnice, Dina Dogan kao primjer je navela tržnicu u Vrapču. Prema njezinim riječima, ondje je u obnovu uloženo više milijuna eura, a rezultat je poluprazan i funkcionalno problematičan objekt.

– Nažalost, ono što mi imamo od realizacije, imamo jako lošu realizaciju, pogledamo samo tržnicu na Vrapču, što se dogodilo. Dakle, ja mislim četiri milijuna, ako ne i više eura je utučeno u sam projekt rekonstrukcije same tržnice. Ona je sada poluprazna, zbog apsurdnih situacija. Prokišnjava, nema prozora za samo su stavljene rolete, otvori vrata su premali da bi mogli ući frižideri unutra za piceke i tako za slastice. Loš projekt, a ulupano puno sredstava – ističe.

Dodala je da je otvaranje tog projekta izgledalo kao povratak starim političko-protokolarnim obrascima.

– Ja sam imala osjećaj da će Milan Bandić negdje iskočiti. Jer je sve izgledalo kao za vrijeme Bandića kad se otvaralo. Dođu kulturno-umjetnička društva, dođu nariktani statisti kao građani, svi plješću i slikamo se sa djecom. I to je to. Mi smo otvorili tržnicu. Zapravo tržnica nije dovršena – smatra.

Ako novca ima, zašto se ne radi

U razgovoru se potom otvorilo i pitanje financijske slike grada. Dina Dogan problematizira službenu tezu da Grad Zagreb danas financijski stoji dobro i da, za razliku od ranijih vremena, novca ima više jer se manje ili nimalo ne krade.

– Ako se govori o tome da grad kontinuirano jako dobro financijski stoji, da ima novca, kao više se ne krade, kao imamo novca, zašto onda mi ne radimo? Zašto se onda ne radi? To je moje pitanje. Jer imamo najave, najava. Evo ovo je najava, najava – naglašava.

Kao jedan od primjera navela je bazen na Španskom, za koji tvrdi da nije financiran europskim sredstvima kako je prvotno bilo predviđeno, nego iz gradskog proračuna, i to zbog propusta gradske uprave prilikom prijave projekta.

– Grad je napravio grešku kada je prijavljivao, nisu dali taj jedan papir koji oni inače uvijek traže, taj jedan papir. I to sami sebi izdaju. Točno, mislim to je absurd i sada to ide iz proračuna. Ali da ti sagradiš bazen, a da se ne sjetiš riješiti kako će ljudi doći, doći će skupljati roditelji te klince, gdje će sa automobilima – rekla je.

U tom je dijelu razgovora dodatno naglasila da se kod velikih gradskih zahvata, po njezinu sudu, prečesto vidi ista matrica – projekt postoji, objekt se gradi, ali se zaboravlja osnovna funkcionalnost i dostupnost.

Što je s Dubravom, što je s Dolcem

Govoreći o tržnicama, Dina Dogan je naglasila da se priča ne može svesti samo na Branimirovu. Otvorila je pitanje i drugih lokacija, posebno Dubrave i Dolca.

– Šta je sa ostalim tržnicama? Šta je sa tržnicom u Dubravi? Šta je sa Dolcem? Evo, Dolac je dan-danas prazan. Dan-danas prazan, svi su se trebali već vratiti, rečeno je bilo da će se vratiti kroz mjesec dana. Dakle, evo, to je još uvijek tako stati – istaknula je.

Na pitanje novinara spominje li se ozbiljnije obnova tržnica kroz proračun ili barem u političkim razgovorima unutar Skupštine, odgovorila je da se ne može sjetiti da je ta tema bila posebno istaknuta, a još manje da se o tome raspravlja na hodnicima.

– Ne mogu se sjetiti da je tako nešto bilo, baš posebno istaknuto. Možda je, da ne bih nešto krivo rekla, bez brige, na hodnicima u skupštini se sigurno ne razgovara o tome. Dakle, na hodnicima u skupštini možete zaraditi samo ako vam netko odgovori na dobar dan. Ako. To je čudo. Ili možete zaraditi neku psovku, i to je to – rekla je Dina Dogan.

Tržnice kao mjesta susreta, a ne samo prodaje

U nastavku razgovora otvorena je šira tema uloge tržnica u životu grada. Novinar je ustvrdio da građani često tržnice doživljavaju samo kao prodajna mjesta, iako su one i mjesta susreta te važan dio kvartovskog identiteta.

Dina Dogan složila se s tom ocjenom i upozorila da tradicionalnih prodavačica i pravih lokalnih proizvođača ima sve manje.

– Nažalost, te kumice o kojima mi cijelo vrijeme pričamo, sve ih je manje, nažalost, jer to su sve starije generacije, mlađe generacije vrlo rijetko ulaze u poljoprivredu. Vrlo rijetko. Što je tužno – smatra.

Istaknula je da Grad Zagreb ima kvalitetne OPG-ove koji i dalje pokušavaju plasirati svoje proizvode preko tržnica, ali da na mnogim lokacijama dominiraju preprodavači koji ni sami ne znaju podrijetlo robe koju prodaju.

– Na pravim ovim tržnicama vi imate jako puno preprodavača, koje ne znaju niti podrijetlo, niti tipe. Evo, baš sam jedan dan gledala između dvije salate i nisam mogla ja odrediti što je potočarka, a što je ovo što mi izgleda kao potočarka. Ja pitam čovjeka. Nema blage veze. Onda sam shvatila da on uopće nije posadio to, nego da je isključivo preprodavač – naglašava.

Od polja do stola, ali bez gradske strategije

Iz toga je izvela zaključak da Zagrebu nedostaje ozbiljna strategija razvoja poljoprivrede i plasmana domaćih proizvoda.

– Mislim da bi trebalo malo napraviti neku konkretnu strategiju, odnosno od polja do stola, kako je nekada Konzum zapravo imao, odnosno Agrokor je imao tu vertikalnu integracijsku strategiju, da se napravi strategija razvoja poljoprivrede u gradu Zagrebu – podsjeća.

Novinar je pritom podsjetio da Zagreb, iako se percipira kao velika urbana sredina, raspolaže s velikim površinama poljoprivrednog zemljišta i da u samom gradu djeluju brojni OPG-ovi.

Dina Dogan naglasila je da se taj potencijal podcjenjuje i da građani često zaboravljaju koliko je snažna zajednica proizvođača unutar samog Zagreba.

– Naš grad Zagreb, to je nevjerojatno. Dakle, ja kupujem od par OPG-ova redovito u gradu Zagrebu i to odlazim na vrata jednostavno uzimati proizvode. Ali zaboravljamo koliko je to snažna zajednica, koja nama doprinosi – kaže Dogan.

Posebno je upozorila na problem prijenosa generacija i činjenicu da mlađi sve rjeđe preuzimaju poljoprivredne poslove.

– Ono što mi imamo najveći problem sa prijenosom generacija. Dakle, nama se događaju generacije koje evo sad recimo ove Gen Z, na primjer, kojima nije to toliko interesantno da se bavi poljoprivredom i onda vam lagano odumiru ti OPG-ovi jer nemaju nasljednike. Jer bi svi htjeli biti danas menadžeri – rekla je.

Besplatno dati zemlju onima koji žele raditi

U tom dijelu razgovora iznijela je i konkretan prijedlog za gradska zemljišta koja stoje neiskorištena.

– Ono što bi grad trebao napraviti, s obzirom da grad ima također jako puno tih zemljišta u svom vlasništvu, ako ih ne koristiš, neka ne budu zapuštene šikare, pa daj im besplatno. Daj besplatno, neka ljudi obrađuju to. Znate šta, naći će se tko će htjeti raditi. Ali treba ljudima omogućiti da se počne raditi. Olakšati maksimalno, a ne ovo, da im uvijek jedan papir fali – ističe.

Uz to je spomenula i potrebu pomoći oko plavog dizela te plasmana proizvoda, a kao dodatni izazov navela i projekt Centra za gospodarenje otpadom na Resniku, za koji smatra da bi mogao biti udar na gradske poljoprivrednike.

Privatna komunikacija, snimka i prijava policiji

Jedan od najoštrijih dijelova razgovora odnosio se na događaj iz Gradske skupštine u kojem je dio privatne komunikacije Dine Dogan završio u javnosti. Novinar je otvorio pitanje načina na koji je snimka nastala, istaknuvši da zastupnica u tom trenutku nije bila za govornicom i da joj mikrofon nije bio uključen.

Dina Dogan rekla je da se radilo o privatnoj komunikaciji koja, kako tvrdi, nije bila upućena konkretnom zastupniku niti izgovorena u mikrofon.

– Radi se o privatnoj komunikaciji koja nije vezana za zastupnika. To što se taj isti zastupnik pronašao, da ga identificirao s tom temom, to je apsolutno njegova stvar. On se pronašao u toj rečenici. To nije izgovoreno u mikrofon, to opće nije izgovoreno njemu – rekla je.

Potom je detaljno opisala zašto joj je cijela situacija sumnjiva.

– Ja sam sa svom raspravom završila, s obzirom da mi ne možemo paliti i gasiti mikrofone. Oni sa automatizmom gase. Moj mikrofon je bio ugašen. Nema lampice na njemu. Ja sam nešto komentirala s kolegama u klupi i ja tek kasnije kada je to izašlo, prvo sam mislila da se radi o AI-u. Ali onda sam shvatila i onda sam se sjetila situacije i sam rekla kako je mogla službena kamera skupštine mene zumirati u trenutku kada je možda netko već drugi pričao i bio u raspravi i mene snimati. I otkuda taj zvuk? Ja sam to prijavila policiji. Između ostalog je to grubo kršenje osobnih prava i osobnih podataka – rekla je.

Granica je pređena

Na novinarsku opasku da bi se sutra na isti način mogla javno objaviti i nečija privatna poruka, zastupnica je rekla da je riječ o opasnom presedanu.

– To je poprilično opasna jedna situacija. Ne mogu reći da me strah. Nije me strah zato što od ljudi koji su to izvukli van, mene apsolutno više ništa ne može začuditi – rekla je.

Potom je uputila najžešće političke ocjene iz cijelog razgovora.

– Dakle, Možemovac je u Saboru s svojim mobitelom, kao što ste rekli, snimao drugog kolegu, zumirao mu mobitel i snimao. Dakle, meni to nije normalno ponašanje. Oni se ponašaju doslovno poput sekte. Poput neke bolesne sekte. Ja bih rekla to nije ni blizu UDBE. I mi znamo da se vode i fajlovi o nama i da se provjerava što radimo – rekla je Dina Dogan.

Dodala je da je prijavljivala i druge situacije koje je doživjela kao zadiranje u privatnost, uključujući i, kako tvrdi, neobične prolaske ljudi pokraj njezine kuće.

– Mi se možemo u skupštini slagati ili ne slagati, ali negdje mora postaviti granica. A ta granica je sada pređena – rekla je.

Također je ustvrdila da je cijela stvar dodatno eskalirala kada ju je, kako kaže, mlađi zastupnik mjesec dana poslije javno prozvao na društvenim mrežama.

Gdje je nestalo 166 tisuća tona mulja

Dina Dogan potom je razgovor usmjerila na temu za koju tvrdi da nije dobila pažnju kakvu zaslužuje – pitanje 166 tisuća tona mulja s pročistača otpadnih voda, za koje kaže da su nestale iz knjigovodstvenih evidencija.

– Ono što je meni interesantno, da se sve to pojavljuje u trenutku kada sam ih ja napala na par tema, od kojih mislim da je jedna kapitalna tema, a to je gdje je nestalo iz knjiga, kako je moglo iz knjigovodstvenih računa nestati 166 tisuća tona mulja sa pročistača otpadnih voda – rekla je.

Na novinarsku primjedbu da 166 tisuća tona nije mala količina, uzvratila je kratko i ironično.

– Možda ih spakirate u džep – rekla je.

Govoreći o mulju, pojasnila je da je riječ o materijalu koji može biti vrijedna sirovina ako se pravilno obrađuje.

– Mulj je inače jako vrijedna sirovina. Iz mulja ako imate dobru oporabu i on nije pre suh, možete dobivati vrijednu sirovinu, vodik možete čak, ekstrakciju radite, dakle fenomenalno – rekla je.

Kazala je i da postoje određene indicije o tome gdje je dio tog mulja mogao završiti, ali da ne želi iznositi više detalja jer se stvar, prema njezinim riječima, istražuje.

– Dobili smo neke papire, dobili smo slike da se, navodno, mulj miješao sa dijelom građevinskog otpada. To istražuje se trenutno, tako da neću puno o tome pričati – rekla je.

Ipak, naglasila je da čak i kada bi se dio problema pokušao svesti na knjigovodstvenu razliku, ostaje pitanje kako je takvo odstupanje uopće moguće.

– Čak i ako knjigovodstveno nešto nije štimalo, gdje je bila revizija? Kako je moguće da se godinama vodi jedno stanje i onda se preko noći promijeni stanje? Možemo imati usklađenje do nekakvih 10 posto, ali ovdje je bilo usklađenje od gotovo 66 posto – rekla je.

Arbitraža, pročistač i 600 tisuća eura za savjete

Nakon pitanja mulja razgovor se prirodno prelio na arbitražu povezanu sa Zagrebačkim otpadnim vodama i raskidom koncesijskog ugovora. Novinar je podsjetio da se u javnosti spominju iznosi od 20 pa sve do 400 milijuna eura, ovisno o ishodu spora.

Dina Dogan ocijenila je da u cijeloj priči postoji niz nelogičnosti, te da je odluka o prijevremenom raskidu koncesijskog ugovora bila politički i financijski riskantna.

– Nikome to nije jasno. Ono što znamo, da njemačke dvije firme, koje su bile većinski vlasnici Zagrebačkih otpadnih voda, sada trljaju zadovoljno ruke. Jer su oni, zapravo, u sustavu arbitraže, dobit će sigurno spor. Mislim, nisam pravnik, nisam sudac, ali jedan kroz jedan prijevremeno je raskinut koncesijski ugovor. Grad će to platiti masno – rekla je.

Posebno je problematizirala iznos koji je već sada isplaćen za savjetodavne usluge.

– Mi kao građani plaćamo već sada to masno, zato što smo samo za savjetodavne usluge odabranim kućama platili preko 600 tisuća eura. Samo za savjete, a nije niti krenula arbitraža još. Samo za savjetničke usluge je 600 tisuća eura ispaljeno van – rekla je.

Potom je ustvrdila da joj cijela priča izgleda kao nova velika gradska afera.

– Ja mislim da meni ovo izgleda kao jedna potpuno nova priča, afera koncesije ili afera arbitraža, jer netko se išao igrati sa lovom građana. Pazite, ako će to koštati 400 milijuna eura, recimo, a danas košta i 100, to nam je 100 vrtića – rekla je Dina Dogan.

Centar za gospodarenje otpadom bez europskog novca

Još jedna velika tema podcasta bio je Centar za gospodarenje otpadom na Resniku. Dina Dogan ustvrdila je da se gradska vlast pozivala na potrebu raskida koncesijskog ugovora kako bi se taj projekt mogao realizirati europskim sredstvima, ali da se u praksi događa nešto sasvim drugo.

– On je rekao da on mora raskinuti taj koncesijski ugovor da bi se centar za gospodarenje otpadom mogao graditi sa europskim sredstvima. Nit se počeo graditi CGO, niti imamo riješenu situaciju sa arbitražom, a europska sredstva možemo zaboraviti. Ne dolaze za to. Dakle država uskače za to plus gradi se vlastitim novcima – rekla je.

Dodala je i da se radi o prekapacitiranom centru jer, prema njezinu tumačenju, neće primati samo zagrebački otpad.

– Radi se prekapacitiran CGO. Zato što ćemo sada uvoziti i otpad od županije. Dakle, nećemo samo imati zagrebački otpad – rekla je.

Tko će kupovati plastiku i zašto Zagreb ne koristi reciklate

Govoreći o samom konceptu Centra za gospodarenje otpadom, otvorila je pitanje što će se događati s razvrstanim i reciklabilnim materijalima nakon obrade.

– Ja sam bila i na javnoj raspravi za Centar za gospodarenje otpadom. Na moje pitanje, ok, a šta ćemo sa reciklatima? Gdje idu reciklati? Dakle, mi u Centru za gospodarenje otpadom ćemo imati de facto razvrstavanje. I sad imat ćemo jednu kantu u kojoj će biti samo plastika. U drugoj kanti će biti samo staklo, pa tamo će biti nešto što će se bio razgrađivati. Ali ja pitam šta će biti s tom plastikom? Gdje će ta plastika ići? Kome će ona ići u otkup – rekla je.

Kazala je da joj se učinilo kako je na raspravi čula da bi dio toga mogao završavati u izvozu, što smatra apsurdnim s obzirom na globalne tokove reciklata.

– Meni se učinilo da sam ja tada čula da će se to eksportirati, ne znam, u Kinu ili Indiju. Ljudi moji, Kina i Indija šibaju plastiku natrag u Europu. O čem pričamo mi – rekla je.

Kao primjer je navela Singapur, koji prema njezinim riječima reciklate koristi u građevinskoj industriji i infrastrukturi.

– Ako mi to ne koristimo, kao što primjerice to radi Singapur, i onda doslovno to i u nekakve gradivne elemente za građevinski biznis, stavlja u asfalt. Oni vam doslovno u asfalt to stavljaju. Staklo se može u asfalt stavljati. Tako da ja ne vidim da se ništa od toga ovdje radi. Ništa. Dakle, zašto mi ne bismo imali te reciklirane plastike, zašto mi tu u Zagrebu ne radimo neke ograde ili nešto – objašnjava Dogan.

Što kada Jakuševec više ne bude mogao primati otpad

Novinar je potom otvorio jedno od ključnih praktičnih pitanja – što će se dogoditi ako Jakuševec dođe do kraja kapaciteta prije nego što novi centar bude dovršen.

Dina Dogan odgovorila je da će Zagreb tada vjerojatno biti prisiljen tražiti prijelazna rješenja izvan grada, pa možda i izvan države.

– Vrlo vjerojatno će se dogovoriti sa okolnim gradovima, jedno će se odvoziti otpad u okolne gradove. Ili će se voziti van države, negdje na spaljivanje. Dakle, jer druge opcije neće biti – rekla je.

Odmah je dodala i ono što vidi kao logičnu posljedicu takvog scenarija.

– Naravno, jer će komunalna usluga biti puno skuplja – rekla je.

Za takav projekt treba brutalan menadžer

Na pitanje može li se barem okvirno vjerovati rokovima koji se iznose za dovršetak Centra za gospodarenje otpadom, Dina Dogan izrazila je snažnu sumnju.

– Ja vam garantiram da se to neće realizirati, a znate zašto? Da biste vi imali tako kompleksan projekt gotov, morate jako izharmonizirati i HEP, i priključke, i građevinare, i ove koje dolaze iz struke. Sve mora savršeno biti uglazbljeno. Vi na čelu toga morate imati jednog brutalnog menadžera koji će to sve odraditi – rekla je.

U nastavku je kritizirala izbor osobe na čelu projekta, spominjući bivšu gradsku pročelnicu Mirku Jozić Pavičić Kaselj, za koju tvrdi da se u gospodarstvu nije dokazala rezultatima.

– A mi imamo bivšu pročelnicu Tomaševićevu, pročelnicu za gospodarstvo Pavičić Kaselj, koja u gospodarstvu nije ništa realizirala i samo podobnošću su je sklonili kao direktoricu centra za gospodarenje otpadom – rekla je.

Oštećene tračnice i grad koji se bavi PR-om

U završnom dijelu razgovora tema se ponovno vratila na svakodnevni život građana, ovaj put kroz stanje zagrebačke tramvajske infrastrukture. Novinar je naveo da su se na više lokacija pojavili znakovi upozorenja zbog oštećenih tračnica, među ostalim i na križanju Držićeve i Branimirove.

Dina Dogan navela je još nekoliko lokacija za koje tvrdi da su problematične.

– Križanje Držićeve i Branimirove, križanje Šubićeve i Zvonimirove, križanje Maksimirske i Bukovačke, Svetice, ista stvar. Sve veća križanja gdje vam ide tramvajska pruga, uglavnom su polomljene tračnice. To je užasno opasno, prvenstveno zbog sigurnosti putnika, ali i zbog automobila – rekla je.

Upozorila je i na problem s odvodnim elementima na prometnicama po kojima se kreću i automobili.

– Primijetila sam isto tako, kada se vozite na dijelu gdje se možete voziti na takozvanom tramvajskom dijelu, na primjer po Ilici, imaju kanalići za odvodnju vode, poprečne, na dosta mjesta uopće nije zašarafljena. I onda vam samo kad vi prođete, pa i 40 se vozite, ne možete se brže voziti po gradu, samo ovak, klip, klip, i to vam lupne dolje u auto – rekla je.

U istom je kontekstu kritizirala ZET, posebno zbog, kako je rekla, bavljenja PR-om umjesto osnovnim poslom održavanja sustava.

– Umjesto da ZET organizira influenserski tramvaj, koji uopće ne razumijem zašto je organiziran, influenserski tramvaj, gdje su morali platiti influensere da se voze tramvajem i piju neka pića, umjesto da se ZET bavi PR-om, neka ZET konačno počne nešto raditi – rekla je.

Na samom kraju je zaključila da nije zadovoljna stanjem grada i da u ovom trenutku, kako kaže, ne može biti pozitivna.

– Nisam zadovoljna kako grad izgleda, ne mogu biti pozitivna, nažalost, ali neka se počne i ZET baviti poslom, a ne PR-om – poručila je Dina Dogan.