Pitanje koje Možemo! sve teže ignorira

‘Civilno društvo’ ili politički aktivizam? Tko u Zagrebu odlučuje kamo ide javni novac?

Pitanje financiranja udruga više nije administrativna tema — to je pitanje tko u Zagrebu odlučuje što je javni interes, a što politički projekt plaćen iz džepa poreznih obveznika
Zagreb: Gradonačelnik Tomašević na 7. Trnjanskim kresovimaSlaven Branislav Babic/PIXSELL

Malo koja tema u posljednjih nekoliko godina tako precizno razotkriva logiku vlasti Možemo! kao pitanje financiranja udruga. Ono što je nekad bila rubna tema o civilnom društvu i europskim projektima danas je postalo jedno od glavnih mjesta sukoba između onoga što gradska vlast naziva participativnom demokracijom i onoga što dio građana sve glasnije naziva financiranjem ideološki bliskih organizacija javnim novcem.

Razlika između ta dva opisa nije semantička. Ona je politička.

Zagreb nije slučajan

Zagreb godinama nije slučajno središte hrvatske aktivističke scene. Brojne udruge nastale su iz urbanih, kulturnih, ljudskopravaških i lijevo-progresivnih inicijativa koje su s vremenom postale ozbiljan politički faktor. I nije slučajno da je dio ljudi koji danas sjedi u gradskoj vlasti upravo iz tog miljea. To samo po sebi ne mora biti problem.

Problem nastaje kada se počne zamućivati granica između potpore civilnom društvu i financiranja organizacija koje dijele isti politički svjetonazor s onima koji dijele novac. Upravo tu Možemo! ulazi u politički najosjetljiviji teren.

Savršena tema za opoziciju

Za desni politički spektar financiranje udruga postalo je gotovo idealna mobilizacijska tema. Razlog nije kompliciran — u jednoj poruci može se sažeti sve: javni novac, ideološka bliskost, netransparentnost i osjećaj da politička elita financira vlastitu kulturnu infrastrukturu. Poruka je jednostavna: vaš novac financira tuđu ideologiju. Pritom se namjerno — i politički vrlo svjesno — brišu razlike između kulturnih inicijativa, ljudskopravaškog aktivizma i otvoreno politički angažiranih projekata.

Nije to intelektualna nepreciznost. To je politička strategija koja funkcionira jer se oslanja na stvaran osjećaj dijela građana da nemaju utjecaja na to za što se troši njihov novac. Gradska vlast na to odgovara argumentom o važnosti civilnog društva za demokraciju. To je točno. Ali nije dovoljan odgovor.

Transparentnost kao stvarni problem

Neovisno o ideološkoj poziciji, sve više građana postavlja konkretna pitanja: po kojim kriterijima se dodjeljuje novac, što su stvarni rezultati financiranih projekata, kako se kontrolira trošenje sredstava i postoji li politička veza između onih koji odlučuju i onih koji primaju. To su legitimna pitanja.

I upravo zato što su legitimna, gradska vlast ne može ih odbaciti kao desničarsku kampanju. U vremenu inflacije i rasta troškova života, percepcija da se proračunski novac troši na projekte koji odgovaraju svjetonazoru vlasti, a ne stvarnim potrebama građana, politički je eksplozivna. Čak i kada formalno postoje natječaji i procedure, percepcija uvijek pobjeđuje proceduru.

Sukob koji nadilazi Zagreb

Rasprava o udrugama nije zagrebačka posebnost. Ona je ogledalo puno šireg sukoba koji se u Hrvatskoj vodi godinama. Progresivni blok inzistira na ljudskim pravima, aktivizmu, rodnim politikama i participaciji. Konzervativni prostor odgovara da se pod krinkom civilnog društva provodi ideološki projekt koji nema veze s većinskim vrijednostima društva.

Zagreb je samo najvidljivija pozornica tog sukoba jer upravo ovdje obje strane imaju i najveću energiju i najveći politički interes. I zato ova tema neće splasnuti. Jer nije samo o udrugama. Ona je o temeljnom pitanju — tko u gradu odlučuje što je javni interes i čiji novac zapravo financira čiju budućnost.

aktivizam javni novac
civilno društvo Hrvatska
desnica udruge
financiranje udruga Zagreb
Hrvatska politika
Možemo udruge proračun
proračun Zagreb
Tomislav Tomašević udruge
transparentnost gradski proračun
Zagreb politika