Bošnjak o zagrebačkoj vlasti: Kao studenti koji uče noć pred ispit – kad gori, stisnu, a inače inertni

Dok Zagreb ima 218 mjesnih odbora i 17 gradskih četvrti, odluke se, tvrdi Gabriela Bošnjak, donose gotovo isključivo u gradskoj upravi, a lokalna razina ostaje bez ovlasti, bez pravne osobnosti i bez novca. U razgovoru za 01Portal otvorila je i pitanje netransparentne raspodjele proračunskog novca udrugama, spore odgovore gradske vlasti na zastupnička pitanja te slabosti zimske službe i javnog prijevoza koje su se ogolile tijekom nekoliko dana snijega.

Sustav koji ima 218 odbora, a nema stvarnu moć

U novom izdanju Podcasta 01Portala voditelj Marijan Opačak razgovor je otvorio temom današnje konferencije HSLS-a o mjesnoj samoupravi i porukom da lokalna razina u Zagrebu mora dobiti stvarne ovlasti ili prestati postojati u postojećem obliku. Predsjednica Gradske organizacije HSLS-a Zagreb Gabriela Bošnjak taj je stav u razgovoru obrazložila načelom supsidijarnosti, tvrdeći da se odluke moraju donositi „na što nižoj mogućoj razini” kako bi građani mogli sudjelovati u odlučivanju, dok se u Zagrebu događa suprotno.

-Poanta cijelog tog mjesnog sustava trebala bi biti u načelu supsidijarnosti, da se odluke donose na što nižoj mogućoj razini kako bi građani mogli u što većem broju sudjelovati u donošenju odluka – rekla je Gabriela Bošnjak.

Kao ključan problem navela je broj mjesnih odbora, ali i činjenicu da, unatoč brojnosti, nemaju ovlasti. U Zagrebu ih je, naglasila je, 218, što je, po njezinoj ocjeni, „značajno više nego u gradovima po zapadu” usporedive veličine, dok se stvarne odluke i dalje donose centralno.

– Odluke se u stvari donose centralizirano, u gradskoj upravi, a što se tiče jedinica mjesne samouprave, tu se ne donose gotovo nikakve odluke – rekla je Gabriela Bošnjak.

U razgovoru je podsjetila da problem nije ograničen samo na mjesne odbore, nego i na gradske četvrti.

– Imamo i 17 gradskih četvrti koje nemaju nikakvo pravo financijskog odlučivanja niti ikakav pravni status; one samo postoje na papiru i o nečemu razgovaraju, ali zapravo ne mogu sudjelovati u donošenju konkretnih rješenja – rekla je Gabriela Bošnjak.

Spajanje odbora i pravna osobnost četvrti

Na pitanje kako bi izgledalo spajanje mjesnih odbora i postoji li ciljna brojka, Bošnjak je odgovorila da ne govori o „konačnom broju”, nego o logici spajanja manjih tijela, osobito onih s najmanjim brojem članova, kako bi sustav postao funkcionalniji i kako bi, uz jasniju ulogu, mogao efikasnije raditi. U razgovoru se otvorilo i praktično pitanje sadašnjeg procesa: mjesni odbor predlaže, gradska četvrt filtrira, a konačna odluka nerijetko završava na razini Gradske skupštine, pa lokalna razina bez ovlasti zapravo služi kao međukorak bez stvarne snage.

Bošnjak je rješenje vezala uz veće ovlasti i pravnu osobnost gradskih četvrti te mogućnost da same provode manje projekte na razini kvarta, bez višestrukog slanja prema vrhu sustava.

– Imamo rješenje da im se daju veće ovlasti, da imaju svoju pravnu osobnost – rekla je Gabriela Bošnjak.

Posebno je razradila financijski model u kojem bi gradske četvrti dobile realan instrument odlučivanja, kroz raspoloživ dio prihoda koji bi se mogao „razmjerno izračunati” po četvrti i dodijeliti na upravljanje.

– Moglo bi se razmjerno izračunati koliki su prihodi po određenoj gradskoj četvrti, pa se onda određeni postotak tih prihoda dopusti da njime raspolaže ta gradska četvrt koja bi tada imala pravnu osobnost – rekla je Gabriela Bošnjak.

Takav model, naglasila je, omogućio bi četvrtima da rješavaju svakodnevne potrebe, od manjih komunalnih zahvata do pristupačnosti i sigurnosti, bez čekanja da se „o tome mora odlučivati na još nekim većim razinama”.

Udruga se ne boje, ali traže trag novca i rezultate

Drugi veliki blok razgovora otvoren je temom proračunskih isplata udrugama i kriterija dodjele novca. Bošnjak je naglasila da HSLS nema problem s financiranjem, ali da ključ mora biti mjerljivost, vidljiv cilj i javno razumljiv trag novca.

– HSLS nema problema s financiranjem konkretnih, transparentnih i mjerljivih stvari; ako se zna kome se novac dodjeljuje, s kojim ciljem i kakvi su rezultati tog dodjeljivanja novca, to je u redu – rekla je Gabriela Bošnjak.

Problem vidi u netransparentnosti i sporosti sustava, a kao primjer navela je epizodu sa sjednice na kojoj se raspravljalo o raspodjeli novca udrugama. Posebno je istaknula rečenicu koja je, kako kaže, pokazala odnos gradske vlasti prema javnosti i oporbi.

– Ako želimo znati konkretnije gdje novac ide, mogli bismo se zaposliti u nadležnom uredu; kakav je to pristup transparentnosti i odgovornosti prema građanima? – rekla je Gabriela Bošnjak.
Na pitanje gdje je najveći prostor za povećanje transparentnosti, odgovor je usmjerila na izvještavanje i rezultate, jer se tek na toj razini, tvrdi, može vidjeti učinak i raditi korekcije. U istom kontekstu spomenula je i vlastito iskustvo sa zastupničkim pitanjem na koje, kako kaže, nije dobila odgovor ni nakon isteka roka.

– Ja još uvijek nisam dobila odgovor na pitanje kome su dodijeljene adventske kućice; to je sve vrlo sporo, tu transparentnosti nema – rekla je Gabriela Bošnjak.

Snijeg kao test: Grad bez poruke i ljudi koji čiste sami

Razgovor se potom vratio na temu snijega i čišćenja grada, uz referencu na kritike iz Mjesnog odbora Rudeš i dojam da je u nekoliko dana „Zagreb prestao funkcionirati”. Bošnjak je rekla da je problem „u svemu pomalo”, ali je kao političku činjenicu posebno istaknula komunikaciju gradonačelnika tijekom kriznih dana.

– Našeg aktualnog gradonačelnika nismo uopće vidjeli dok se čitava situacija odvijala; onih tri dana u kojima je grad bio blokiran od snijega, gradonačelnik se nije uopće oglasio – rekla je Gabriela Bošnjak.

Opravdanom je nazvala frustraciju na terenu i opisala situaciju u kojoj se, prema njezinim riječima, građani sami organiziraju kako bi osigurali prolaz djeci, starijima i osobama s invaliditetom, uz dodatni problem „nedefiniranih” površina za koje nije jasno tko je odgovoran.

– Ne možeš pokriti jako puno površina koje su nedefinirane kome pripadaju i tko je za njih odgovoran, a opet se nađu na putu koji moramo proći – rekla je Gabriela Bošnjak.

ZET i “šminkanje proračuna” na štetu održavanja

U dijelu razgovora o javnom prijevozu i slikama tramvaja koji stoje, Bošnjak je stanje u ZET-u povezala s načinom planiranja i održavanja, tvrdeći da se u proračunima stvara privid suficita rezanjem osnovnog održavanja infrastrukture.

– Kroz ZET, kao i druge gradske tvrtke, šminkaju se proračuni na način da se lažno prikaže suficit na račun osnovnog održavanja; fali puno toga potrebnog za nužno svakodnevno održavanje tramvaja, tračnica i kompletne infrastrukture – rekla je Gabriela Bošnjak.

Na dodatno pitanje štedi li se na nužnim službama, odgovorila je izravno.

– Štedi se, apsolutno; ogroman postotak uštede postignut je na uštrb normalnog funkcioniranja grada – rekla je Gabriela Bošnjak.

Odvojene tračnice, a ne „mačke” i improvizacije

Tema prometa otvorila je i pitanje izdvajanja tramvajskog prometa iz automobilskog, uz novinarovu opasku o stupićima kao čestom alatu u Zagrebu. Bošnjak je tu dionicu razgovora iskoristila da podvuče razliku između efekta i improvizacije, uz ironijsku opasku koja je ostala kao najcitiraniji trenutak tog segmenta.

– Možemo stupićima ili ako nacrtamo mačke, ali to nije prometno rješenje – rekla je Gabriela Bošnjak.

Kao primjer rješenja spomenula je „cugu krug” te općenitu činjenicu da tramvaj vozi brže ondje gdje su tračnice izdvojene, uz poziv da se promet prestane rješavati „ad hoc” i da se traže dugoročna rješenja.

– Evidentno je da se tramvajski promet brzo i efikasno odvija gdje su tračnice izdvojene od automobilskog prometa; umjesto ad hoc rješenja, idemo se time pozabaviti – rekla je Gabriela Bošnjak.

U kontekstu dvaju primjera brzih reakcija grada koje je novinar naveo, Bošnjak je ponudila sliku vlasti koja djeluje tek kad „voda dođe do grla”.

– Oni su kao studenti koji uče noć pred ispit; kad se baš mora, onda se može stisnuti i nešto učiniti, a sve ostalo je inertno – rekla je Gabriela Bošnjak.

Gradska imovina: Tisuće stanova i prostori koji propadaju

Nakon pitanja o Vjesniku i odnosu države prema imovini, razgovor se proširio na gradsku imovinu u Zagrebu, uz tvrdnju da grad ima velik fond stanova i poslovnih prostora koji stoje neiskorišteni. Bošnjak je taj dio razgovora usmjerila na propuštene prilike: od stambenih pitanja do poticanja poduzetništva i korištenja prostora u centru i na periferiji.

– Zamislite koliko bi samo to stambenih pitanja mladih ljudi ili pokretanja malih obrta i poduzeća promijenilo sudbine i poboljšalo infrastrukturu grada da se strateški planira i radi na vrijeme, a ne da se to zapušta – rekla je Gabriela Bošnjak.

Na pitanje o najavi izrade novog GUP-a, rekla je da se nada većem oslanjanju na struku nego dosad.

– Do sada nisu baš slušali struku kada je izrada prijedloga za GUP u pitanju; nadam se da ovoga puta hoće – rekla je Gabriela Bošnjak.

Gradska uprava, većina u Skupštini i uloga medija

U završnici razgovora otvoreno je pitanje funkcioniranja gradske uprave, političke odgovornosti i mogućnosti oporbe da utječe na odluke. Bošnjak je probleme sažela na razinu karaktera i načina upravljanja, tvrdeći da je vlast spora i da ne osjeća obvezu transparentnosti prema građanima.

– Ta skupina pojedinaca postupa vrlo sporo, nije transparentna i ne osjeća se odgovornom da bi trebala biti transparentna prema građanima – rekla je Gabriela Bošnjak.

O mogućnosti oporbe da promijeni odluke, rekla je da je oporba „složna i uporna” u ukazivanju na propuste, ali da na samo glasanje teško može utjecati zbog stabilne većine, pa se oslanjaju na medije i informiranje javnosti.

– Mi se oslanjamo na medije da naše teme dođu do javnosti, a od same demokratičnosti u Skupštini, nažalost, jako malo – rekla je Gabriela Bošnjak.

“Odgovorno ili nikako”

Pred kraj razgovora, novinar je Bošnjak pitao što građani trebaju tražiti od svake gradske vlasti, bez obzira na političku boju. Odgovorila je jednom riječju, ali ju je odmah sadržajno proširila na sve što, po njezinu tumačenju, ta riječ mora uključivati.

– Jednom riječju odgovornost; u tome su i transparentnost, i mjerljivost rezultata, i jasno izvještavanje javnosti o tome tko su suradnici i na koji način se upravlja – rekla je Gabriela Bošnjak.