Marija Selak Raspudić: Možemo je unio dah totalitarizma u hrvatsku politiku

Ograničavanje korištenja mobitela u školama mora biti zakonsko rješenje, a ne stvar pravilnika koji ministar može mijenjati preko noći – poručuje Marija Selak Raspudić. Tvrdi da je vladajuća većina u Hrvatskom saboru pokušala spriječiti njezinu inicijativu, a Grad Zagreb pod Možemo! opisuje kao prostor u kojem se sustavno guši rasprava oporbe i gradi paralelni sustav privilegija. Najavljuje da njezina stranka izlazi iz faze liste po imenu nositeljice i kreće u izgradnju nacionalne mreže, s ambicijom dugoročnog upravljanja gradom i državom.

Mobitel u školi je pitanje zakona, ne ministrova pravilnika

U intervjuu za podcast 01Portala, saborska zastupnica i zastupnica u Skupštini Grada Zagreba Marija Selak Raspudić izjavila je da je njezina inicijativa za ograničavanje korištenja mobitela u školama od početka bila zamišljena kao zakonsko rješenje, a ne kao izmjena podzakonskog akta.

Kako je opisala, prvi prijedlog uputila je još 2023. godine i naišla na podsmijeh: tada se, kaže, javnost još ponašala kao – tehno optimistična. Navodi da je pratila strana istraživanja o utjecaju digitalnih okruženja na djecu, ali i da je taj problem vidjela u vlastitoj okolini.

– Ja sam to pokrenula 2023. godine. Tada su me svi gledali kao čudaka kada sam prvi put uputila zakonsku inicijativu – rekla je.

U novom sazivu Sabora, kaže, prikupila je potpise potrebne da inicijativa uđe u proceduru. Nakon toga, tvrdi, i druge političke opcije pokušale su preuzeti temu.

– Kada sam krenula sa zakonskom inicijativom, kada sam prikupila potreban broj potpisa, onda se i Možemo! “sjetio” da ide s identičnom inicijativom. I HDZ je odjednom odlučio da mijenja pravilnik i izašao s tim u javnost uoči mog okruglog stola – kaže.

Naglašava da izmjena pravilnika nije dovoljna jer se radi o ograničavanju prava i sloboda te da ograničenja, po Ustavu, moraju biti uređena zakonom. Po njezinim riječima, neprihvatljivo je da ministar “jedan dan promijeni nešto tako važno što utječe na živote naše djece”, bez rasprave u Hrvatskom saboru.

– Ne može se to rješavati podzakonskim aktima. O tome mora postojati demokratska rasprava u Saboru – rekla je.

U prijedlogu koji je predala, korištenje mobitela bi se u odgojno-obrazovnim ustanovama zabranilo, osim u dva slučaja: kad je nužno za samu nastavu i kad je nužno zbog zdravstvenih razloga djeteta. Djeca, kaže, mogu biti u školi pet ili šest sati bez mobitela i “sva istraživanja pokazuju pozitivne rezultate takvog modela”. Prema njezinom tumačenju, riječ je o najblažoj mjeri koja daje jasnu poruku i donosi konkretan učinak.

– To je mjera koja je jednostavna, a može polučiti konkretne rezultate. I snažan je signal da konačno razgovaramo o toj temi – rekla je.

Digitalna ovisnost počinje prije škole

Tijekom razgovora Selak Raspudić je temu digitalne ovisnosti postavila i ispod školske dobi. Kaže da se u javnosti govori o nasilju i pritiscima kod osnovnoškolske i srednjoškolske djece, ali da je problem već vidljiv u dobi od tri do pet godina.

Opisala je situaciju iz vlastitog doma: djeca ne moraju imati vlastiti novi mobitel da bi bila vezana uz ekran. Dovoljno je da dobiju stari uređaj roditelja ili pristup YouTubeu preko televizora, navodi. Prepričala je da je kod vlastitog djeteta (navodi dob od tri godine) primijetila obrasce koje opisuje kao obrasce ovisničkog ponašanja: nervozu, nemogućnost samoregulacije i zahtjev da se sadržaj stalno mijenja nakon nekoliko sekundi.

– Djeca su nonstop na mobitelima. I nigdje drugdje nisam primijetila tako dramatičnu reakciju kao kad im uzmete mobitel iz ruke – rekla je. Navodi da je u jednom trenutku odlučila u potpunosti izbrisati YouTube s kućnog televizora jer je situacija, kako kaže, prešla iz “daj pjesmicu” u stalnu potragu za novim podražajem.

Prema njezinu opisu, srž problema nije samo tehnologija nego granica. Roditelji, kaže, djeci često daju ekran “da budu mirna” jer se istovremeno mora skuhati ručak, razgovarati ili obaviti vlastiti posao. No rezultat je da dijete više ne zna biti bez podražaja, a odrasli gube autoritet da postave granicu.

– Mi smo svi ljudi. Mobitel je toliko snažno i primamljivo sredstvo da mu se gotovo nitko ne može odhrvati. To je prozor u svijet neslučajnih mogućnosti i različitih vizualnih podražaja. Mi tome ne možemo konkurirati – navela je.

Tema, kaže, nije više samo pitanje školskog reda nego javnozdravstveni problem.

Sabor i Skupština Grada Zagreba

U nastavku razgovora Selak Raspudić je napravila jasnu razliku između rada u Saboru i rada u Skupštini Grada Zagreba. Po njezinom tumačenju, iako se Sabor često percipira kao mjesto niske političke kulture, situacija je u Gradskoj skupštini gora.

– Skupštinski propisi su daleko više ograničavajući i protudemokratski. U odnosu na njih saborski poslovnik je liberalan. Tamo vam uvijek začepe usta i uvijek je gradonačelnikova zadnja – rekla je.

Ustvrdila je da je razina političke kulture u Gradskoj skupštini “puno niža”: opisala je vladajuću većinu kao destruktivnu prema oporbi i navela da sjednice obilježavaju dobacivanja, negodovanja i remetilačko ponašanje prema zastupnicima koji nisu dio većine. Zaključila je da je “Zagreb pod vlasti Možemo! Skupštinu učinio potpuno suvišnim tijelom”.

Kao ključni primjer navela je institut aktualnog sata. U Saboru, kaže, zastupnik postavi pitanje, predsjednik Vlade odgovori, a zastupnik ima završnu riječ – što smatra jedinom prilikom da oporba javno pozove predsjednika Vlade na odgovornost. U Skupštini je, tvrdi, obrnuto: zadnji govori gradonačelnik.

– Kako mi možemo kontrolirati gradonačelnika kada je njegova uvijek zadnja? – pitala je.

Prozvala Tomaševića: Osililo se

Selak Raspudić je kritizirala i način na koji je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević uredio sustav plaća i funkcija u Gradskoj skupštini.

Podsjetila je na odluku o povećanju plaće gradonačelnika, koju je opisala kao politički neodmjernu s obzirom na inflaciju, poreze u Zagrebu i činjenicu da je plaća gradonačelnika već ranije bila povećana Vladinom odlukom.

Navela je i odluku da se potpredsjednici Skupštine iz vladajuće većine uvede status profesionalne potpredsjednice s plaćom većom od 3.000 eura, dok sama istu funkciju obavlja volonterski, kao predstavnica oporbe.

Istovremeno, kaže, gradska većina je prije toga smanjila plaću predsjedniku Skupštine uz obrazloženje da “nema dovoljno posla”, a zatim otvorila novu isplaćenu funkciju na puno radno vrijeme.

– To je sve skupa da ti pamet stane. Pitaš me prije mjesec dana da smanjimo plaću predsjedniku Skupštine jer nema dovoljno posla, a sada tražiš da zaposliš još jednu osobu na punu plaću. Znači – može im se – rekla je.

U istom je kontekstu poručila gradonačelniku – Osilili ste se. Pojašnjava da pod tim misli na trenutak kada političar “izgubi vezu sa stvarnošću”, zaključi da mu sve prolazi i počne “grabiti”.

– Mislim da će to građani na kraju prepoznati i kazniti i da su oni vrlo brzo prešli u ono protiv čega su se borili. Prebrzo. Preuzeli su sve metode funkcioniranja: gašenje kritike, preuzimanje tuđih inicijativa i borbu za vlastiti materijalni interes – rekla je.

“Dah totalitarizma” i odnos prema Možemo!

Govoreći o političkoj sceni, Selak Raspudić kaže da je iz perspektive Sabora jedna od važnijih promjena ulazak stranke Možemo!. Po njezinoj ocjeni, Možemo! je u hrvatsku politiku donio – dah totalitarizma.

Navodi da je riječ o, kako je opisala, jedinoj stranci u Saboru koja djeluje isključivo kroz ideološku isključivost i koja prema političkoj konkurenciji nastupa metodama koje naziva totalitarnima. Posebno ističe nesklonost suradnji s bilo kime tko nije “ideološki identičan”, kao i stalni pokušaj preuzimanja tema koje su otvorili drugi.

– Njih zanima samo – čije je, a ne – što je. To je stranka koja ima neke totalitarne metode i mislim da su hrvatsku politiku povukli korak unazad – rekla je.

Upozorila je i da takav raspored, po njezinoj procjeni, najviše koristi HDZ-u i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, jer razbija mogućnost šire oporbene suradnje.

Rezolucija o starijima: Dogodilo se ništa

U Saboru je, kaže, fokus stavljala i na položaj starijih osoba. Podsjetila je da je u proceduru uputila rezoluciju o pravima starijih osoba koju su pripremile četiri profesorice s Pravnog fakulteta, interdisciplinarno, kao dokument koji prvi put cjelovito pristupa problematici starije populacije.

– Uputila sam to u Hrvatski sabor i – pogodite – nije se dogodilo ništa – kaže.

Nakon toga, navodi, vladajući su izašli s vlastitom deklaracijom o starijim osobama, koja je izglasana. Razliku između njezine rezolucije i te deklaracije opisuje kao razliku između sadržajnog dokumenta i deklarativnog dokumenta.

– Ovo su pokušaji sabotaže koji su iscrpljujući, ali meni je bitno da se tema barem nađe na dnevnom redu. Ako se nešto pomakne, ja idem dalje – rekla je.

Reforma Sabora i odluka Ustavnog suda

Dotaknula se i pokušaja reforme saborskog poslovnika. Kaže da je predložila promjene kojima bi Sabor postao “civilizirano mjesto koje u stvarnom vremenu može rješavati neke stvari”, od transparentnijeg predstavljanja novih ministara do ažurnijeg rada na zakonima.

Navela je da je u tom procesu došla u sukob s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, koji je tvrdio da ona takav prijedlog uopće ne može uputiti kao zastupnica nego samo saborski odbori. Taj je spor završio na Ustavnom sudu.

– Odvela sam to na Ustavni sud i Ustavni sud mi je dao za pravo. Poslije toga je prijedlog ušao na dnevni red. Oni su to, naravno, odbili. Rekli su da će imati svoj prijedlog. Nisu ga još uvijek iznjedrili – rekla je.

Posljedice toga, tvrdi, nisu proceduralna sitnica nego svakodnevica: Sabor “ne funkcionira dobro”, kandidati za ministre prolaze kroz odbore umjesto kroz plenarnu raspravu, građani ih ne vide, odbori su “zastarjeli i ne odgovaraju sastavu Vlade”, a zakoni se ne raspravljaju na vrijeme.

Zagreb nakon pet godina vlasti Možemo!

Na pitanje kako ocjenjuje Zagreba nakon pet godina vlasti Možemo!, Selak Raspudić kaže da je dio problema objektivne prirode, ali da ocjena nije dobra. Posebno je izdvojila promet, koji opisuje kao “nikad gori”, te propuštena ili izgubljena sredstva iz europskih fondova zbog loše napisanih projekata.

Navodi da su posljedice financijske i direktno idu na teret građana: od Španjolskog paviljona do obnove bolnice Srebrnjak, kako kaže, riječ je o milijunima eura koji su otišli iz gradskog proračuna nakon što su projekti pali ili bili odbijeni.

Prema njezinim riječima, najveći rezultat trenutačne gradske vlasti zapravo je rad na vlastitom PR-u.

– Nikad nisam vidjela stranku koja je toliko posvećena svom PR-u. To je prava totalitarna metoda – rekla je.

Planovi za stranku

Na kraju razgovora Selak Raspudić je potvrdila da njezina politička organizacija izlazi iz faze osobnog brenda i prelazi u fazu šire strukture.

Najavila je promjenu imena – lista koja sada nosi njezino ime više neće nositi njezino ime – te rad na vizualnom identitetu, prostoru i organizaciji po cijeloj Hrvatskoj. Navodi da organizacijski rad traje već neko vrijeme, da su se lokalno testirali na izborima u Zagrebu, Velikoj Gorici i Zagrebačkoj županiji, da sada imaju predstavnike u više sredina, te da je zamjenik predsjednice stranke iz Slavonskog Broda.

Cilj, kaže, nije brz ulazak u vladu nego dugoročno pozicioniranje kao ozbiljna alternativa.

– Želim izgraditi nešto polako, ali dugoročno. Da jednom ljudi pogledaju nas i kažu: ova ekipa bi možda znala upravljati gradom ili državom. Ne da nas biraju emotivno, nego zato što nam vjeruju – rekla je.

Istaknula je da političku motivaciju danas crpi i iz terena.

Govoreći o kampanji za predsjedničke izbore, navodi da je prvi put u većem obujmu razgovarala izravno s ljudima koji je prate i podržavaju:

– Vidjela sam čitav niz normalnih ljudi, nekakvih zdravih ljudi koji žele svoj politički izbor. Ta tiha većina. Ja se ne obraćam nikakvim radikalima niti idem putem populizma.

U Zagrebu, kaže, već sada imaju “stotinjak ljudi koji su formalno dio”, od Skupštine Grada Zagreba do vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora. Najavljuje daljnje širenje.