STARA JELA Z DUGOG SELA

Šarani na rašljama i pohane potkove: Mirisi koji pune štandove

Na dugoselskoj manifestaciji Stara jela z' Dugog Sela pripremalo se 650 kilograma šarana, uvijek posluženog vrućeg, a Delfin Jelkić i Vinko Murat otkrili su ponešto o pripremi pohanih potkova i šarana s rašlji
ŠRD DS GLAVNA SLIKA

Dok se miris pečenih kobasica, vola s ražnja i talijanskih delicija širio centrom Dugog Sela, dim s rašalja i aroma vruće pohane ribe nadvijali su se nad posjetiteljima. Redovi su se stvarali pred štandovima, jer šarani – bilo na rašljama, bilo pohani – nestajali su brže nego što su kuhari stizali pripremati novu rundu.

Delfin među šaranima

Delfin Jelkić, zadužen za pohane potkove, pripremao je domaće šarane u mješavini triju brašna.

– Oko 650 kilograma spremamo danas. I uvijek je malo, jer svi vole šarana, posebno pohanog – rekao je Jelkić kroz smijeh. Na pitanje o tajnom sastojku, samo je odmahuje rukom:

– To pitajte Baranjce, oni su majstori za tajne. Naravno da i mi imamo svoj, ali to je – tajna.

I tu, uz ime Delfin, ne može se zanemariti mala igra riječi: baš kao pravi ‘delfin’ među šaranima, on neumorno okreće i priprema ribu.

S druge strane, Vinko Murat bio je zadužen za šarane na rašljama – klasično pečenje iznad vatre.

– Nije teško pripremiti šarana na rašljama, ali treba imati vremena. A u ovoj gužvi je najteže, jer svi bi htjeli odmah. Nama treba skoro sat vremena da jedna runda bude spremna – objašnjava Murat.

Uvijek malo

Kad se spomene kako Dalmatinci rijetko jedu riječnu ribu, Murat se nasmijao: – Vi je još ne jedete, ali kad probate ovdje, ne biste prestali.

Što je bolje – pohane potkove ili šaran s rašalja?

– Ljudi vole podjednako oboje – kaže Murat i dodaje kako upravo zbog toga gužve nikad ne prestaju.

– Ljudi nemaju priliku ovakvu ribu jesti svaki dan. Na rašljama je nema ni po restoranima, rijetko se sprema. To je više slavonski specijalitet i zato, kad se pojavi ovakva prilika, svi navale.

Šest stotina pedeset kilograma ribe tako se pretvorilo u vruće zalogaje koji su nestajali brže nego što su kuhari stizali peći. I kad se činilo da je količina ogromna, odgovor se znao – uvijek je malo. Šaran, bilo s rašalja ili pohan u potkovama, poslužen vruć, pružio je okus tradicije u gužvi, uz smijeh i mirise koji su ispunili centar Dugog Sela.

Delfin Jelkić
dugo selo
pohani šaran
potkove
šaran na rašljama
Stara jela z Dugog Sela
Tradicija
Vinko Murat