Znakovito se obrušila na Jandrokovića: Zna li Selak Raspudić nešto što mi ne znamo?
Marija Selak Raspudić prozvala je predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, ustvrdivši da je njegov politički fokus sve više usmjeren na vlastiti rebranding i potencijalnu predsjedničku kandidaturu, a ne na demokratizaciju parlamenta. Kritika je bila oštra, ali i predvidljiva: u hrvatskoj politici uobičajeno je da oni koji sami nemaju realne šanse za najvišu funkciju u državi napadaju one čija se kandidatura čini sve izglednijom.
No, kada se skine sloj dnevnopolitičkog prepucavanja, ostaje ozbiljno pitanje – ima li Gordan Jandroković, dugogodišnji HDZ-ov političar i jedan od najdugovječnijih aktera na nacionalnoj sceni, stvarne šanse postati predsjednik Republike Hrvatske? I što govori činjenica da mu kritike upućuje upravo zastupnica koja se i sama jednom okušala u utrci za predsjednicu Hrvatskog sabora, ali bez uspjeha?
Političko iskustvo kao ključni kapital
Za početak, valja podsjetiti na Jandrokovićevu političku biografiju. On je jedan od najiskusnijih aktivnih političara u Hrvatskoj – s više od dva desetljeća provedenih na najvišim državnim funkcijama. Bio je ministar vanjskih poslova, potpredsjednik Vlade, dugogodišnji saborski zastupnik i, što je posebno važno, već sedam godina obnaša dužnost predsjednika Sabora. Takva biografija u hrvatskom političkom kontekstu ima težinu.
Sanjin Strukic/PIXSELL
Za razliku od brojnih ad hoc kandidata koji se pojavljuju tek kada se otvore vrata predsjedničkih izbora, Jandroković ima ono što se naziva infrastrukturom moći. Ima stranku iza sebe, ima iskustvo vođenja državnih institucija i, što je ključno, ima ime koje je poznato svim biračima. U zemlji u kojoj je prepoznatljivost kandidata gotovo jednako važna kao i njihov program, to je ogromna prednost.
HDZ-ova snaga kao odskočna daska
Drugi ključni faktor jest politička snaga HDZ-a. Kao najjača politička stranka u Hrvatskoj, HDZ i dalje uživa stabilnu podršku biračkog tijela, a njihova infrastruktura u kampanji teško je nadmašiva. Upravo zato Marijina usporedba Jandrokovića s figurama koje se pokušavaju izdići iz sjene “moćnika” promašuje osnovnu točku – Jandroković nije marginalac koji se pokušava dokazati, nego političar koji dolazi iz centra moći.
Za razliku od vanstranačkih kandidata poput Dragana Primorca, koji su u prošlosti pokušavali graditi predsjednički imidž izvan stranačkih struktura, Jandroković je HDZ-ovac od glave do pete. Ako bi HDZ odlučio stati iza njega, to ne bi bila samo kandidatura za sudjelovanje, nego ozbiljna kandidatura za pobjedu.
U Hrvatskoj je u protekla tri desetljeća teško pronaći primjer kandidata vladajuće stranke koji je u startu bio bez izgleda. Čak i kada su gubili, njihovi su rezultati bili respektabilni. Ako bi dakle HDZ procijenio da je Jandroković pravi čovjek za Pantovčak, njegova bi šansa za pobjedu bila iznimno visoka.
Selak Raspudić i politika nemoći
Kritike koje je iznijela Marija Selak Raspudić treba staviti u širi politički kontekst. Ona je političarka koja je pokušala napraviti iskorak prema višoj funkciji – kandidirala se za predsjednicu Republike – no bez rezultata. To samo po sebi nije problem, ali otvara pitanje percepcije. Kada netko tko nije uspio ostvariti takvu funkciju napada osobu koja realno može ciljati na Pantovčak, tada kritika poprima dozu političke nemoći.
Patrik Macek/PIXSELL
Njezin argument da Jandroković “izigrava veliku Hrvatinu” mogao bi se doživjeti kao politički spin. Jer, objektivno gledano, svaki ozbiljan kandidat za predsjednika mora graditi imidž državnika i lidera, pa makar to uključivalo i promjenu javnog nastupa. Uostalom, hrvatski su birači skloni zamjeriti kandidatima ako ostanu „u sjeni“. Dakle, upravo ono što mu Selak Raspudić prigovara – rebranding i učestali istupi – zapravo je nužan korak za bilo koga tko se želi kandidirati.
Paradoks Sabora i predsjedničkih ambicija
Ono što je zanimljivo jest da kritika o “nedemokratizaciji Sabora” dolazi u trenutku kada je predsjednik Sabora instituciju učinio stabilnijom nego u prošlosti. Hrvatski sabor nikada nije bio poprište izrazite demokratske inovativnosti – radi se o instituciji koja je uvijek u velikoj mjeri reflektirala odnose snaga u izvršnoj vlasti.
U tom smislu, Jandrokovića teško optužiti da je unazadio parlament. On ga nije ni osnažio, ali je održao stabilnost i predvidljivost rada, što je u hrvatskim uvjetima rijetka vrijednost. Upravo ta stabilnost mogla bi postati temelj njegova predsjedničkog imidža – imidža političara koji nije karizmatičan u populističkom smislu, ali je pouzdan i iskusan.
Predsjednički izbori kao ogledalo politike
Kada se pogleda recentna povijest predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, uočava se nekoliko zakonitosti. Prvo, pobjeđuju kandidati s jakim stranačkim zaleđem ili oni koji uspiju stvoriti dojam da su “iznad stranaka”, ali i dalje imaju snažnu organizacijsku podršku. Drugo, kandidati koji dolaze bez stranke i bez jasne infrastrukture u pravilu ostaju na marginama.
Ako bi Jandroković ušao u predsjedničku utrku, teško bi ga se moglo ignorirati. Kao kandidat HDZ-a, ulazio bi s ozbiljnim startnim kapitalom. Usporedbe radi, njegovi prethodnici na mjestu predsjednika Sabora, rijetko kad su bili i spominjani kao potencijalni predsjednici Republike jer nisu imali prepoznatljivost niti ambiciju. Jandroković pak ima oboje.
Je li Jandroković doista “velika Hrvatina”?
Ono što Marija Selak Raspudić pokušava sugerirati jest da Jandrokovićev novi javni nastup nije autentičan, nego konstruiran. To je moguće, ali u politici autentičnost nije uvijek presudna. Birači su u više navrata birali lidere koji su do određene mjere gradili imidž kakav im je odgovarao u kampanji. Od Stjepana Mesića, koji je u kampanji naglašavao antituđmanizam, do Kolinde Grabar-Kitarović, koja je igrala na kartu bliskosti s građanima – svi su oni “rebrendirali” svoj imidž kako bi se približili biračima.
Patrik Macek/PIXSELL
U tom smislu, ako Jandroković odluči graditi imidž “velikog Hrvata”, to ne znači da je manje vjerodostojan od svojih prethodnika. Naprotiv, to znači da je shvatio logiku političke igre.
Realna šansa za Pantovčak
Kritike Marije Selak Raspudić mogu se čitati kao pokušaj da se unaprijed ospori kandidatura Gordana Jandrokovića. No, realnost je da je on jedan od rijetkih HDZ-ovih političara koji imaju i iskustvo, i stranku iza sebe, i prepoznatljivost. Ako bi odlučio ući u utrku, ne bi to bilo eksperimentiranje, nego ozbiljan potez s izgledima za pobjedu.
Za razliku od mnogih dosadašnjih kandidata, Jandroković ne bi bio outsider. Bio bi favorit. A to je ono što njegove kritičare, pa i Mariju Selak Raspudić, najviše zabrinjava.
