Predizborne ankete u Hrvatskoj: Kada se predviđanja pretvore u frustraciju i manipulaciju

U Hrvatskoj više ne znamo gdje prestaje mjerenje javnog mnijenja, a gdje počinje politička manipulacija. Predizborne ankete, nekad zamišljene kao alat za informiranje građana, danas su najčešće sofisticirani mehanizam oblikovanja volje birača prije nego što oni uopće pristupe biralištima.

Kronične pogreške koje razotkrivaju pravu prirodu anketa

Ne govorimo ovdje o sporadičnim greškama. Govorimo o ozbiljnim, ponavljajućim promašajima koji više nisu slučajnost nego sustavni problem. Sjetimo se 2020. godine, kada su ankete Restart koaliciji davale uvjerljivu prednost, da bi izborna noć razbila sve iluzije. Ili 2021., kada su istraživanja tvrdila da Miroslav Škoro nema šanse ući u drugi krug zagrebačkih izbora, da bi taj isti “autsajder” postao jedan od finalista. Ili 2014., kada Ruža Tomašić, prema svim projekcijama bez izgleda, ulazi u Europski parlament. Najnoviji primjer iz 2024. još je upečatljiviji — pred parlamentarne izbore, ankete su Domovinskom pokretu kontinuirano predviđale marginalne rezultate, da bi na kraju upravo ta opcija postala ključni faktor u sastavljanju nove vlasti. Tko je tada polagao vjeru u ankete, vjerovao je u bajke.

Zašto ankete deformiraju stvarnost

Problem je višeslojan i daleko dublji od puke netočnosti. Hrvatsko biračko tijelo nije homogeno, i svaki pokušaj da ga se uhvati u uzorak od tisuću ispitanika unaprijed je osuđen na iskrivljavanje stvarnosti. Ne postoji čarobna formula kojom se može reprezentativno obuhvatiti različitosti između Zagreba i Dalmatinske zagore, između umirovljenika i mladih, između sela i grada. Anketari, koliko god vješti bili, gube bitku protiv stvarnog života.

Uz to, sve veći broj birača jednostavno odbija sudjelovati u anketama, ili namjerno daje odgovore za koje vjeruje da su društveno prihvatljiviji. Nitko se ne želi deklarirati kao glasač “kontroverznih” opcija, a još manje priznati da misli drukčije od onoga što diktira mainstream. Tako se podaci dodatno kontaminiraju, stvarajući paralelnu stvarnost u kojoj su neki kandidati vječiti gubitnici, a drugi unaprijed slavljenici.

Kako ankete ubijaju slobodnu volju

Najpogubniji efekt anketa ipak nije njihova tehnička pogrešivost. Najveća šteta događa se u glavi prosječnog birača, tamo gdje se razvija ono što psiholozi nazivaju bandwagon efektom. Kada netko vidi da je “njegov kandidat” navodno bez šansi, a drugi je na putu do sigurnog trijumfa, nerijetko bira ono što većina bira. Ne zato što vjeruje, nego zato što želi biti na strani pobjednika. Tako ankete odrađuju prljavi posao — guše slobodnu volju, gase nadu “malih” kandidata i potiču letargiju biračkog tijela.

Rezultat je političko tržište u kojem kampanje više ne traže birače nego prilagođavaju retoriku isključivo na temelju najnovijih anketa. Mediji oblikuju sadržaj prema “realnim opcijama”, ignorirajući sve ostale. Demokracija postaje farsa unaprijed napisanih scenarija, a izborna volja polako gubi smisao.

Europa prepoznaje štetnost anketa — Hrvatska šuti

Zato nije slučajno da su ozbiljne demokracije odlučile stati na kraj toj praksi. Francuska zabranjuje objavu anketa 48 sati prije izbora, Italija čak 15 dana prije izbornog dana, Španjolska prekida s objavama pet dana prije, a Poljska uvodi zabranu dva dana prije izbora. Razvijene zemlje shvatile su da predizborne ankete ne informiraju birače — one ih usmjeravaju, guraju i manipuliraju njihovim odlukama.

A Hrvatska? Hrvatska i dalje guta brojke kao sveto pismo. Još uvijek dopuštamo da nas anketni “rezultati” uvjere kako je sve već odlučeno, kako nema smisla truditi se, kako je pametnije glasati za one “koji imaju šanse”. I tako, iz izbora u izbore, sve više ubijamo ideju da bi građanin trebao biti taj koji odlučuje, a ne ankete koje mu šapću za koga je “sigurno” glasati.

Vrijeme je za zabranu: spasimo izbore od lažnih proroka

Vrijeme je da se to prekine. Objavljivanje predizbornih anketa treba zabraniti najmanje tjedan dana prije izbora. Ako želimo izbore koji su stvarni, a ne fabrikirani; ako želimo slobodne građane, a ne hipnotizirano biračko tijelo; ako još vjerujemo da demokracija vrijedi nešto više od jednog grafikona u središnjem Dnevniku.

Ako želimo igru poštenih karata, moramo maknuti ankete sa stola.

Bez isprika. Bez iznimki.