NA DANAŠNJI DAN: Galileo Galilei, Janko Polić Kamov, Stjepan Radić, Dragutin Šurbek i povlačenje SSSR-a iz Afganistana

Galileo Galilei predstavio svoj teleskop – 1609.

Galilei Galileo, talijanski fizičar i astronom. Nakon završenih medicinskih studija, posvetio se proučavanju geometrije i Arhimedovih djela te postao jedan od najvećih fizičara i astronoma.

Za boravka u Padovi uglavnom se bavio problemima mehanike: proučavao je slobodni pad, gibanje niz kosinu, horizontalni hitac, istraživao izokronizam a zatim, proučavajući toplinsko rastezanje tekućina, konstruirao prvi termoskop. Istraživao je i otkrio kako se može konstruirati dalekozor.

Godine 1609. demonstrirao je svoj izum na vrhu zvonika Svetoga Marka u Veneciji. Izumom dalekozora započelo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istraživanja i došla jedno za drugim značajna otkrića: Mliječna staza pokazala se kao golem skup zvijezda slaba sjaja; Mjesečeva površina pokazala se izbrazdanom dolinama i brjegovima; oko Jupitera kruže četiri satelita; Venera pokazuje faze kao i Mjesec; na Sunčevoj površini vide se pjege. Veličina Galileijeva nije u njegovu izumu, iako se može smatrati najvećim optikom svojega doba, nego u tome što je dalekozor usmjerio prema nebu.

Zalaganje za Kopernikov sustav, kao jedini točan i istinit, dovelo je Galileija u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca i da je ono središte svijeta.

Janko Polić Kamov, književnik – 1910.

Pjesnik, pripovjedač i dramatičar hrvatske moderne Janko Polić Kamov umro je 8. kolovoza 1910. godine u Barceloni, u Španjolskoj.

Rođeni Riječanin, utemeljitelj hrvatske avangardne književnosti, autor je, između ostalog, zbirke poezije Ištipana hartija i romana Isušena kaljuža, koji je preteča mnogih bildungsromana. Djelovao je u razdoblju hrvatske moderne u kojem se hrvatska književnost napokon priključila europskoj.

Kamov ne pripada nijednoj od dviju dominantnih struja: artističkoj liniji, koja naglašava primat estetičkoga projekta ni s druge strane pristašama društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj. Svoje drame Polić Kamov je nudio kazalištima, no stalno je za njih dobivao odbijenice, što ga je i nagnalo na odlazak iz domovine. Razočaran, odlazi najprije u Bolognu, a potom u Barcelonu, gdje umire 8. kolovoza 1910. u bolnici za beskućnike Santa Cruz. Pokopan je u zajedničkoj grobnici na Cementerio del Este.

Stjepan Radić, hrvatski političar – 1928.

Dana 8. kolovoza 1928. godine u Zagrebu je, od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini, preminuo hrvatski političar i jedan od velikana hrvatske povijesti – Stjepan Radić.

Stjepan Radić je 1904. godine, zajedno s bratom Antunom, osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku. Na sjednici Narodnog vijeća Države SHS suprotstavio se hegemonističkom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom.

U prosincu 1918. bojkotirao je rad Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu tražeći samoopredjeljenje hrvatskoga naroda, zbog čega je uhićen. U prosincu 1920. na skupštini u Zagrebu HPSS je promijenio ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS).

U svibnju 1921. izabran je za predsjednika Hrvatskoga bloka koji su činili HRSS, Hrvatska zajednica, Hrvatska stranka prava i Hrvatska republikanska stranka, a čiji je cilj bila politička borba protiv unitarističko-centralističke politike Karađorđevića i osporavanje prava Ustavotvornoj skupštini da donosi ustav za Hrvatsku.

U srpnju 1923. otišao je u London, a zatim u Beč i Moskvu, gdje je HRSS uključio u Međunarodni seljački savez (Seljačka internacionala). Vratio se u kolovozu 1924., a u veljači 1925. uhićen je u zgradi Seljačkog doma.

Nakon što je 25. ožujka 1925. Pavle Radić pročitao, u ime HRSS-a, izjavu kojom se priznaje dinastija Karađorđevića i Vidovdanski ustav, pušten je iz zatvora. Tada i HRSS mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Iste godine sastavljena je Pašić-Radićeva vlada “narodnog sporazuma” u kojoj je Stjepan Radić od studenoga 1925. bio ministar prosvjete.

U veljači 1927. HSS je napustio koaliciju s radikalima te prešao u opoziciju prihvaćajući suradnju s Pribićevićevom Samostalnom demokratskom strankom (SDS), čime je u studenome 1927. osnovana Seljačko-demokratska koalicija (SDK) kao opozicija prema beogradskom režimu.

Ubrzo su radikalski zastupnici u Narodnoj skupštini počeli prijetiti ubojstvima HSS-ovim zastupnicima što je kulminiralo 20. lipnja 1928. kada je u beogradskoj skupštini radikal Puniša Račić ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića.

Posljednji politički čin Stjepana Radića bio je 27. srpnja, kojim je zahtijevao raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju Vidovdanskog ustava. Umro je od posljedica rana zadobivenih u atentatu. Objavio je više knjiga, dnevničkih zapisa i članaka političke, gospodarske, književne i povijesne problematike.

Rođen Dragutin Šurbek, hrvatski stolnotenisač – 1946.

Dana 8. kolovoza 1946. godine u Zagrebu je rođen Dragutin Šurbek, hrvatski stolnotenisač i trener. Šurbek je bio višestruki svjetski i europski prvak u parovima te pojedinačni prvak Europe.

U svojoj impresivnoj karijeri, osim spomenutih naslova prvaka, osvojio je i impozantan broj srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima. U razdoblju od sredine 1960.-ih pa do sredine 1980.-ih godina, posebno s partnerom iz reprezentacije Antunom Stipančićem, ali i drugim igračima i igračicama, Šurbek je dominirao europskim i svjetskim stolnim tenisom.

Uspješan je bio i na klupskom planu gdje je također višestruki europski prvak. Dragutin Šurbek danas je ugledni stolnoteniski trener.

SSSR napušta Afganistan – 1988.

Ruske trupe počele povlačenje iz Afganistana nakon sedam godina okupacije. Bio je to, ujedno i početak pada Berilnosg zida i raspada SSSR-a.

Raspad Sovjetskog Saveza jedan je od glavnih događaja s kraja 20. stoljeća i jedan od najvažnijih događaja u povijesti Rusije i drugih bivših sovjetskih zemalja. Raspad supersile posljedica je niza zbivanja, što je rezultiralo slabljenjem Sovjetskog Saveza i do prestanka postojanja Hladnog rata. Mnoge od sovjetskih socijalističkih republika iskoristile su ove slabosti i proglasile svoju neovisnost.

SSSR je bila država u istočnoj Europi, srednjoj, sjevernoj i istočnoj Aziji. Nastala je 1922. na prostoru Carske Rusije pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina i Komunističke partije, a nestala 1991. SSSR se sastojao se od 15 republika. Bila je vodeća svjetska komunistička sila.