Zurovec o Možemo: Redistribucija bogatstva je stara komunistička ideja u novom ruhu
Izjava Sandre Benčić o potrebi redistribucije bogatstva otvorila je novu političku raspravu, a među prvima je reagirao Dario Zurovec, koji taj koncept ne vidi kao novu ideju, nego kao model koji Hrvatska već pamti iz vlastitog iskustva.
Stara ideja u novom političkom jeziku
Tema redistribucije bogatstva, koja je na izbornoj skupštini Možemo istaknuta kao jedan od ključnih političkih ciljeva, vrlo je brzo izašla iz okvira stranačkog programa i prešla u širi politički prostor, prije svega zato što je riječ o pitanju koje u hrvatskom društvu nikada nije bilo samo ekonomsko, nego i duboko povijesno i ideološko.
Upravo na toj liniji reagirao je Dario Zurovec, koji tvrdi da takav koncept nije nova politička ponuda, nego ideja koja se, kako kaže, u različitim oblicima već provodila, i to s posljedicama koje su u hrvatskom društvu i dalje vidljive.
– Redistribucija bogatstva. Gdje smo to već vidjeli? – poručio je Zurovec, jasno sugerirajući da u toj formulaciji ne vidi ništa inovativno.
U nastavku upozorava kako svaka politika koja polazi od preraspodjele tuđeg rada i imovine, bez obzira na to kako je formulirana, nosi isti temeljni problem – koncentraciju moći kod onih koji odlučuju što je pravedno, a što nije.
Pozivanje na iskustvo kolektivizacije
Svoju kritiku Zurovec ne zaustavlja na razini općih ocjena, nego je veže uz konkretan povijesni kontekst, podsjećajući na razdoblje kolektivizacije, zadruga i društvenog vlasništva, koje opisuje kao sustav u kojem je država, odnosno partijska struktura, preuzela pravo odlučivanja o privatnoj imovini.
– Kolektivizacija, zadruge, društveno vlasništvo. To su bili instrumenti jedne iste ideje: da nekolicina partijskih komesara može i treba odlučivati o plodovima tuđeg rada – naveo je.
Takav model, tvrdi dalje, nije doveo do društvene jednakosti kako se tada obećavalo, nego do općeg osiromašenja, uz iznimke onih koji su, kako kaže, bili u poziciji da o toj raspodjeli odlučuju.
– Ta ideologija nije nestala. Promijenila je jezik – dodao je, sugerirajući da današnje političke formulacije, iako blaže u izrazu, zadržavaju istu logiku.
Pitanje vjerodostojnosti
U drugom dijelu svoje reakcije Zurovec se osvrnuo na ono što vidi kao nesklad između političkih poruka i konkretnih primjera unutar same stranke Možemo, posebno kada je riječ o imovini pojedinih istaknutih članova.
– Ako je redistribucija bogatstva doista moralna obveza, neka počnu od sebe – poručio je, dovodeći u pitanje dosljednost takvog političkog pristupa.
Time je raspravu prebacio s razine ideje na razinu političke vjerodostojnosti, što je u hrvatskom političkom prostoru često jednako važno kao i sama politika koja se zagovara.
Sudar dvaju ekonomskih pristupa
U konačnici, Zurovec jasno postavlja razliku između dva pristupa ekonomiji, onoga koji se oslanja na preraspodjelu i onoga koji, kako navodi, polazi od poticanja rada, investicija i sigurnosti privatnog vlasništva.
– Hrvatska treba poduzetničku energiju, nagrađivanje rada i sigurnost da ono što čovjek izgradi ostaje njegovo – zaključio je.
Rasprava koja je otvorena izjavom Sandre Benčić time se ne svodi samo na jednu političku poruku, nego ponovno otvara staro pitanje koje u Hrvatskoj nikada nije do kraja zatvoreno – gdje završava socijalna pravda, a gdje počinje politička kontrola nad tuđim radom.