Zastupnica o aferama: Tomašević se skriva iza procedura, ali on je taj koji postavlja ljude koji vode Holding

Direktor zagrebačke Vodoopskrbe i odvodnje Marko Blažević podnio je ostavku nakon što su istražna tijela pokrenula izvide vezane uz poslovanje te gradske tvrtke. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević odmah je poručio kako Blaževića nije imenovao on, nego uprava Zagrebačkog holdinga. No upravo je ta rečenica otvorila novo političko pitanje – gdje završava formalna procedura, a gdje počinje stvarna politička odgovornost za ljude koji upravljaju ključnim gradskim sustavima.

Tko upravlja Holdingom

Najžešće kritike na račun gradonačelnika stigle su iz oporbenih redova, a zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Dina Dogan tvrdi kako se iza proceduralnih objašnjenja pokušava sakriti politička odgovornost.

– Tomašević je odmah objasnio da direktora nije imenovao on, nego uprava Holdinga. Oprao ruke i gotovo? – poručila je Dogan.

Podsjetila je kako Zagrebački holding formalno ima svoju upravu, nadzorni odbor i skupštinu društva, ali skupštinu Holdinga čini Grad Zagreb kao jedini član društva. Grad u toj ulozi predstavljaju upravo gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi zamjenici Danijela Dolenec i Luka Korlaet.

– Tko imenuje Nadzorni odbor Holdinga? Ta ista skupština. Tko imenuje upravu Holdinga? Ta ista skupština. Tko je ta skupština? Tomašević – navela je Dogan.

Ta ista skupština imenuje Nadzorni odbor Holdinga, a upravo Nadzorni odbor potom bira upravu Holdinga. Uprava dalje imenuje direktore pojedinih podružnica, među kojima je i Vodoopskrba i odvodnja.

Drugim riječima, politička hijerarhija možda nije izravna u svakodnevnom operativnom smislu, ali jest u smislu odgovornosti za kadrovsku strukturu sustava. Upravo zato oporba posljednjih dana tvrdi kako je pokušaj distanciranja od Blaževićeve ostavke zapravo pokušaj prebacivanja odgovornosti na procedure koje je sama gradska vlast uspostavila.

Podsjetnik na aferu Hipodrom

Ovo nije prvi put da se gradska uprava našla pod pritiskom zbog ljudi koje je politički branila ili sustava nad kojima ima kontrolu.

Najveći politički udarac za Tomislava Tomaševića posljednjih mjeseci bila je afera Hipodrom i slučaj bivšeg ravnatelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima Koste Kostanjevića. Gradonačelnik je tada mjesecima tvrdio kako vjeruje svom suradniku te javno govorio da je riječ o politički motiviranom slučaju i “predizbornom igrokazu”.

– Tomašević je prije godinu dana stajao pred kamerama i uvjeravao građane Zagreba da je afera Hipodrom predizborni igrokaz. Da više vjeruje svom čovjeku nego državnom odvjetništvu – podsjetila je Dogan.

No situacija se dramatično promijenila nakon što je Kostanjević priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om. Prema odluci suda, osuđen je te mora vratiti nezakonito stečeni novac, čime je slučaj koji je gradska vlast mjesecima predstavljala kao politički konstruiran dobio i pravosudni epilog.

Upravo zato oporba sada tvrdi da se u slučaju Marka Blaževića ponavlja isti politički obrazac – najprije distanciranje od odgovornosti, zatim pozivanje na autonomiju sustava, a nakon toga prebacivanje odgovornosti na druge instance unutar gradske strukture.

SDP kao partner bez stvarne moći

Posebnu dimenziju cijeloj priči daje odnos Možemo! i SDP-a u Gradskoj skupštini. Vladajuća većina u Zagrebu počiva upravo na toj koaliciji, a bez SDP-ovih zastupnika gradska vlast nema stabilnu većinu za donošenje ključnih odluka, uključujući proračun.

Dio oporbe sada tvrdi kako SDP snosi političku cijenu odluka nad kojima nema stvarnu kontrolu.

– SDP je tu da Možemo ima brojeve. Da izglasavaju proračun. Da zaštite gradonačelnika od eventualnog glasanja o nepovjerenju – tvrdi Dogan.

Dodatni politički pritisak dolazi i zbog činjenice da je u aferi Hipodrom jedini osumnjičenik koji nije sklopio nagodbu s USKOK-om upravo Goran Đulić, član stranke Možemo!.

– Dakle: gradonačelnik koji je godinu dana politički štitio osuđenika. Stranka koja ima svog osumnjičenika još aktivnog u procesu. I koalicijski partner koji postoji samo zato da im osigura većinu – navela je Dogan.

Pitanje koje ostaje otvoreno

U političkoj teoriji i praksi razlika između formalne i političke odgovornosti često postaje ključna upravo u kriznim trenucima. Formalno, pojedine odluke mogu donositi uprave, nadzorni odbori ili druga tijela. No politička odgovornost najčešće ostaje na onima koji su takav sustav postavili, kadrovirali i predstavljali ga građanima kao vlastiti model upravljanja.

Tomislav Tomašević posljednje četiri godine upravo je upravljanje Holdingom i gradskim poduzećima predstavljao kao dokaz raskida s bivšim modelima upravljanja Zagrebom. Svaku reorganizaciju, imenovanje ili smjenu gradska je vlast komunicirala kao dio novog standarda transparentnosti i odgovornosti.

– Političku odgovornost ne možeš delegirati u nedogled. Dođe trenutak kad računi pristignu. Ovaj je upravo stigao – zaključila je Dina Dogan.