Tado Jurić: Nestajemo tiho – dok dovozimo radnike, gubimo vlastiti narod
Neva Zganec/PIXSELL Profesor Tado Jurić iznosi procjenu prema kojoj bi Hrvatska 2050. mogla brojiti oko 2,1 milijun etničkih Hrvata, dok bi stanovnika iz trećih zemalja bilo približno 2,2 milijuna. Takav razvoj, kaže, nije senzacionalistički, nego realna posljedica dugotrajnog demografskog sloma, trajnog iseljavanja i ubrzanog uvoza strane radne snage — bez integracijske politike i kontrole nad promjenom društvene strukture.
Brojke su neugodne, ali realne
– Naravno, da to mnogima možda zvuči pretjerano ili senzacionalistički. Međutim, vi ako uzmete prije deset godina, kada smo tvrdili da nas je pola milijuna manje, isto se nije vjerovalo. Popis je onda pokazao da je to točno – rekao je Tado Jurić.
Prema njegovim izračunima, Hrvatska godišnje gubi oko 50 tisuća stanovnika.
– Uzmite 20.000 prirodnim putem, uzmite 30.000 emigracijom. To je 50.000 u jednoj godini. Pomnožite s deset, to je već pola milijuna – kaže Jurić.
Upozorava da su i rodnost i struktura stanovništva već godinama alarmantne.
– Imamo rodnost na svega 32.000, a smrtnost nam je oko 52.000 do 54.000. Prosječna dob nam je 43 godine, jedna smo od najstarijih nacija u Europi. Budući da nam iseljava 40.000 ljudi godišnje, a vraća se oko 10.000, jasno je kamo to vodi – objašnjava Jurić.
Posebno ističe da bi, prema demografskim modelima, svaka Hrvatica do 2050. trebala roditi 4,2 djece kako bi zemlja ostala na sadašnjoj brojci.
– A mi imamo 1,4 i to ostaje kao konstanta – kaže.
U zemlji je sigurno između 250 i 300 tisuća stranih radnika
Govoreći o strukturi useljenika, Jurić upozorava na velike razlike između službenih i stvarnih podataka.
– Državni zavod za statistiku kaže da je u zemlji svega 80.000 useljenika. Međutim, kad pogledate broj izdanih radnih dozvola, prošle ih je godine bilo preko 200.000. Predprošle 180.000, pa 160.000. Znači, pola milijuna radnih dozvola samo u četiri godine – primjećuje.
– Naša procjena je da je u zemlji sigurno između 250.000 i 300.000 stranih radnika. Jedan dio njih, vrlo vjerojatno oko 50.000, nije uopće registriran u sustavu -naglašava.
Posebno upozorava na problem azilanata koji se službeno ne vode kao migranti, iako mnogi ostaju i rade u Hrvatskoj.
– Prošle godine tražitelja azila bilo je preko 100.000. Međutim, MUP uzima u obzir samo dodijeljene zahtjeve za azil. Zaboravlja se da u isto vrijeme 100.000 ljudi čeka. Oni su u Hrvatskoj. A nitko ne zna gdje su – dodaje.
Mi bismo rado preuzeli zapadne modele uvoza radne snage, ali ne i integracije
– Mi taj pojam integracije u Hrvatskoj svatko različito tumači i zapravo nemamo ideju što znači integriran stranac u hrvatskom društvu. Bismo rado preuzeli iz zapadne Europe modele snižavanja cijene rada kroz uvoz strane radne snage, ali nismo preuzeli modele za uključivanje tog stanovništva u naše društvo – kaže Jurić.
Naglašava da Hrvatska nema ni integracijsku strategiju ni obvezu poznavanja jezika.
– Mi smo jedina zemlja u EU koja ne traži poznavanje svog jezika. Njemačka, Italija, Francuska, Velika Britanija – svi to traže. Kod nas toga nema – ističe.
Jurić pritom upozorava na društvenu opasnost prebrze promjene strukture stanovništva.
– Ako je tempo useljavanja prebrz, što ovakav jest, u kratkom vremenu nitko u EU nije doveo toliku količinu radnika iz neevropskog kulturnog kruga. To se može pretvoriti u veliku polarizaciju u društvu – ističe.
U srcu demografskog pitanja je opstanak kulture
– Strah postoji i on je realan. Jer u srcu demografskog pitanja je opstanak kulture. Ono vodi ka tome hoćemo li mi kao narod tiho nestati ili ćemo shvatiti i sačuvati našu kulturu – dodaje.
Kao osnovne preduvjete integracije navodi poznavanje jezika i uključivanje u zajednicu.
– Ako ti netko vikne od hrvatskih radnika ‘pazi cigla’, a on ne razumije, može poginuti. Nije to samo stvar nekakvog apstraktnog očuvanja kulture, nego i funkcionalna potreba – kaže.
Dodaje da Hrvatska već sada probija apsorpcijski kapacitet društva.
– Mi smo prešli naše kapacitete da možemo sve skupine iz potpuno drugih kultura na neki način prilagoditi hrvatskoj kulturi – dodaje.
Treba nam bodovni sustav useljavanja i stambena politika koja čuva dom
– Njemačka godišnje među useljenicima ima trećinu visokoobrazovanih. Kod nas je kaos po tom pitanju i zato apeliramo da se uvede bodovni sustav za migrante. Da prije nego što osoba dođe procijenimo hoće li postati socijalni slučaj za naše društvo – upozorava.
Govoreći o stambenoj politici, povezuje pitanje prostora s očuvanjem identiteta.
– Jedini način da u situaciji multikulturalizma sačuvate nacionalni prostor jest da potičete ljude da sele iz stanova u kuće. Dom, kuća s dvorištem postaje temelj ideje očuvanja nacionalne države – kaže Jurić.
Umjesto da tiho nestanemo, idemo se suočiti
– Umjesto da tiho nestanemo, idemo se suočiti, uključiti kapacitete društva i odgovoriti na ove izazove. Izazov je veliko iseljavanje, izazov je kako vratiti dio iseljenika, izazov je kako uključiti ljude iz drugih kultura u hrvatsko društvo – kaže.
Kao glavne mjere navodi bodovni sustav useljavanja, prostornu raspodjelu stanovništva, poticanje priuštivog stanovanja i strukturne pronatalitetne politike.
Upozorava, međutim, da nijedna država Zapada nije uspjela demografski preokret napraviti samo mjerama.
– Znamo da ne bi, jer su to iskušali u zapadnom civilizacijskom krugu. Švedska, Njemačka – sve su pokušale. To ne znači da nema rješenja, nego da svi mi sudjelujemo u ovom procesu, pa i kada naručujemo hranu od stranih radnika – kaže.
Dok nam je glavna vrijednost profit, čovjek nestaje
U završnom dijelu osvrnuo se i na globalni smjer koji vodi prema robotizaciji.
– Japan svoje demografsko pitanje rješava robotikom i umjetnom inteligencijom. Bojim se da bi sve ovo moglo ići u smjeru pripreme terena da nam jednog dana kažu: jeste pokušali prirodnim putem, ne možete se obnoviti, a imigracija stvara probleme, pa ajmo na transhumanizam – dodaje.
– Dok je nama glavna vrijednost profit, a ne ideja očuvanja identiteta, kulture i čovjeka, ovo može iskliznuti u potpuno neočekivane scenarije – rekao je.
