Selotejp preko usta i šutnja sustava: Kadroviranje, odgovornost i raspad povjerenja u zagrebačkom vrtiću

Slučaj koji je zaprepastio roditelje i javnost prerastao je u ozbiljno pitanje odgovornosti Grada Zagreba. U vrtiću Trnsko, gdje je dijete završilo s trakom preko usta, sustav reagira sporo, a gradska vlast – još sporije.

U tišini novozagrebačkog naselja Trnsko, iza ograde jednog gradskog vrtića, dogodilo se nešto što teško stane u zdrav razum. Četverogodišnje dijete dobilo je „pedagošku mjeru“ — komad selotejpa preko usta.

Majka dječaka ispričala je da je dijete, uplakano i prestravljeno, priznalo što se dogodilo tek nakon što je danima odbijalo ići u vrtić. – Teta mi je stavila traku jer sam pričao — izgovorio je kroz suze.

Inspekcija Ministarstva znanosti i obrazovanja potvrdila je da se incident dogodio i proglasila ga teškom povredom radne discipline. Ministar Radovan Fuchs javno je poručio da je „takvo ponašanje neprihvatljivo i nedopustivo“.

No, kako to često biva u Hrvatskoj, između neprihvatljivog i kažnjenog zjapi praznina.

Povratak nakon bolovanja

Odgojiteljica je nakon incidenta otišla na bolovanje. Potom se – vratila na posao. Upravno vijeće Dječjeg vrtića Trnsko odlučilo je da „nema osnove za otkaz“, unatoč jasnom nalazu inspekcije. Roditelji su opravdano bijesni.

I dok se mališan suočava s traumom, odrasli se bave protokolima. Grad Zagreb, kao osnivač ustanove, nije podnio kaznenu prijavu. DORH nije potvrdio da vodi postupak. Policija šuti.

A ravnateljica vrtića, Željka Zmajlović, supruga bivšeg ministra Mihaela Zmajlovića, tvrdi da je “sve riješeno po proceduri”.

Politička mreža i odgovornost

Ubrzo se cijela priča pretvorila u simbol nečeg većeg – ne samo o nasilju nad djecom, već o nasilju sustava nad zdravim razumom.

Politički zastupnik Renato Petek javno je prozvao Grad Zagreb i gradonačelnika Tomislava Tomaševića zbog, kako kaže, „bjega od odgovornosti i prikrivanja informacija“.

– Grad ima većinu u Upravnom vijeću vrtića u kojem se nižu situacije koje upućuju na zlostavljanje djece, a istovremeno bježi od odgovornosti i skriva informacije od javnosti. Ovo je jasan dokaz da političko kadroviranje razara institucije – kaže Petek.

Upravno vijeće vrtića, koje donosi ključne odluke o zapošljavanju, nadzoru i disciplinskim postupcima, ima pet članova — od kojih tri imenuje upravo Grad Zagreb.

Drugim riječima, gradska vlast ne može tvrditi da „nema nadležnost“.

Petek ističe da gradonačelnik, ispred Grada Zagreba kao osnivača, imenuje tri od pet članova Upravnog vijeća.

– To tijelo odlučuje o zapošljavanju, nadzoru i radu vrtića. Ima jasne ovlasti, ali Grad bježi od odgovornosti – kaže.

Komunikacijska zavjesa

Grad Zagreb na sve reagira mlako. Umjesto da preuzme odgovornost, gradonačelnik prebacuje izjave na pročelnika, a glasnogovornica pokušava smiriti situaciju standardnim birokratskim formulama.

– Umjesto preuzimanja odgovornosti, vidjeli smo tipičnu komunikacijsku zavjesu. Gradonačelnik prebacuje odgovore na pročelnika, glasnogovornica pokušava ograničiti protok informacija, a roditelji dane i tjedne provode u neizvjesnosti – kaže Petek.

Tijekom cijelog slučaja, gradska vlast i uprava vrtića odbijale su novinarske upite. Informacije su stizale na kapaljku, a roditelji tvrde da ih nitko nije obavijestio o ishodu postupka.

Sustav koji sam sebe štiti

Ministarstvo je inspekcijski utvrdilo da su „članovi Upravnog vijeća nedovoljno pripremljeni za sjednice“ i da „moraju odgovornije provoditi propise“. No, iza te birokratske formulacije krije se mnogo dublji problem – sustav koji štiti sam sebe.

Petek o tome govori otvoreno.

– Takva neodgovornost nije slučajna, nego posljedica načina upravljanja Zagrebom pod Možemo! To je sustav koji osigurava političku kontrolu, ali uništava profesionalnost i neovisnost institucija.

Drugim riječima – vrtići, škole, domovi zdravlja i kulturne ustanove postali su poligon za politička imenovanja. Kad se nešto dogodi, svi su formalno „ne-nadležni“.

Dijete u sredini

U cijeloj priči zaboravlja se tko je u središtu – dijete. Dijete koje je naučilo da odrasli šute. Dijete koje je u vrtiću doživjelo kaznu koja se ne može opravdati „disciplinom“. Inspekcija može napisati zapisnik. Grad može „primiti na znanje“. No, trauma ostaje.

Ovaj slučaj jasno pokazuje da je granica između „teške povrede radne discipline“ i „zlostavljanja djeteta“ u hrvatskoj praksi tanka, gotovo nevidljiva.

Kad sustav šuti, društvo trpi

Slučaj vrtića Trnsko nije izoliran incident, nego simptom dubljeg problema – nesposobnosti institucija da same sebe nadziru.
U trenutku kad politika ulazi u svaku poru sustava, odgovornost izlazi kroz sporedna vrata.

– Grad ima moć, ima većinu i ima obvezu, ali bira šutnju. I to je pravi problem. A radi se o sustavu odgoja i obrazovanja djece – zaključuje Petek.

Na papiru, sve je po zakonu. U stvarnosti, sve je po navici – šuti, prešuti, zaboravi. I tako sve dok neko drugo dijete ne progovori kroz suze.