Sedak: Barijere na Savskoj izgledaju kao dimna zavjesa za aferu vodomjeri

Zagrebačka vlast posljednjih se dana našla pod pritiskom novih afera u gradskim tvrtkama. Nakon što je direktor Vodoopskrbe i odvodnje Marko Blažević podnio neopozivu ostavku zbog izvida policije i USKOK-a, javni se fokus vrlo brzo prebacio na Savsku cestu i fizičke barijere kojima Grad želi zaštititi žutu traku.

Komunikolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta doc. dr. sc. Kristijan Sedak u tome vidi klasičan primjer promjene medijskog dnevnog reda.

Afera vodomjeri i politička odgovornost

Blažević je ostavku podnio nakon što su pokrenuti izvidi povezani s javnim nabavama u Vodoopskrbi i odvodnji. HRT je objavio da policija i USKOK istražuju sumnje oko posla daljinskog očitavanja vodomjera vrijednog 40 milijuna eura, a Tomašević je naglasio da Blažević nije član nijedne političke stranke.

Sedak upozorava da se u percepciji javnosti ta priča uklapa u širi niz problema vezanih uz Zagrebački holding i gradske ustanove. Posebno zato što dolazi nakon afere Hipodrom i drugih slučajeva koji su otvorili pitanje upravljanja gradskim sustavima.

— Time se učvršćuje okvir da se pod Tomaševićevom administracijom ponavlja isti problem kao i ranije: klijentelizam i pogodovanje u javnim nabavama, samo s drugim akterima — ocjenjuje Sedak.

Gradonačelnik Tomašević pritom naglašava da direktora ViO-a nije imenovao on osobno, nego Uprava Zagrebačkog holdinga. No, Sedak podsjeća da je politička odgovornost šira od formalnog potpisa.

— Upravu Holdinga postavlja Skupština Holdinga, a nju čine gradonačelnik i njegovi zamjenici. Zato se pitanje odgovornosti ne može zaustaviti na nižoj razini — smatra Sedak.

Savska kao nova politička pozornica

U isto vrijeme Grad Zagreb najavio je postavljanje fizičkih barijera na Savskoj cesti, na dionici od Veslačke do Frankopanske. Riječ je o 2,5 kilometra žute trake koju Grad želi zaštititi od automobila i taksija. Tomašević je pritom naveo da se žuta traka često krši, da svaki drugi automobil u jutarnjim satima ulazi u taj koridor te da se mjerom želi ubrzati javni prijevoz.

Prema Sedakovoj analizi, prometna mjera sama po sebi nije problem. Problem je politički trenutak i način na koji je predstavljena.

— Velika prometna reforma svodi se na postavljanje gumenih separatora visokih oko 12 centimetara. Nije predstavljena kao dio šire prometne strategije, faznog plana ili velikog paketa mjera. Izgleda kao ad hoc potez koji se oslanja na jedan svježi incident i osjećaj kaosa — ističe Sedak.

Grad je kao jedan od povoda naveo i incident na Savskoj, kada je vozač kamiona oštetio tramvajsku kontaktnu mrežu. Sedak smatra da se taj incident koristi kao emocionalni okidač.

— Time se legitimira mjera, bez ozbiljnije rasprave o tome rješavaju li fizičke pregrade uzrok takvog incidenta, pogotovo ako je problem bila vožnja u alkoholiziranom stanju — kaže Sedak.

Prebacivanje fokusa s afera na promet

Sedak drži da je vlast otvorila temu za koju je unaprijed znala da će izazvati reakcije. Savska je jedna od ključnih zagrebačkih prometnica. Taksisti su dodatno osjetljiva skupina zbog dugogodišnjih tema liberalizacije tržišta, konkurencije platformi, uvjeta rada i sigurnosti.

Grad je najavio da taksiji više neće smjeti koristiti koridor na Savskoj, a Tomašević je rekao da u Zagrebu ima oko 5000 registriranih taksija te da i oni usporavaju javni prijevoz.

— Vlast je unaprijed znala da će taksisti biti nezadovoljni. Time se svjesno ulazi u sukob s aktivnom, glasnom i lako mobilizirajućom javnošću. To je medijski zahvalna tema — navodi Sedak.

Prema njegovu mišljenju, fizičke barijere na Savskoj imaju snažnu vizualnu i medijsku vrijednost. Kamere ih mogu snimiti. Građani ih odmah vide. Komentari se brzo polariziraju.

S druge strane, komunikacija o aferi vodomjeri i ostavci direktora ViO-a ostaje tehnička, suhoparna i minimalistička.

— Politički vrh prikazuje se kao rješenje, dok se problem personificira na nižim razinama: vozač kamiona, taksisti, nesavjesni vozači. Tako se javnosti šalje poruka da su najveći problem u gradu prometni prekršitelji, a ne odgovornost za upravljanje gradskim tvrtkama — zaključuje Sedak.