Rebrendiranje komunizma: Kako su stare strukture moći preživjele sve promjene sustava

Sedak u objavi najprije objašnjava zašto pojam rebrendiranja smatra ključnim za razumijevanje dugovječnosti političkih obrazaca.

– Rebrendiranje nije samo promjena imena ili logotipa, to je najmoćniji alat za preživljavanje ideologije kojoj je istekao rok trajanja. Ono omogućuje starim strukturama moći da prežive promjene sustava – navodi.

Na tom tragu opisuje razdoblje u kojem su crvena zvijezda, titoizam, partizanski narativ i NOB bili sveta simbolička jezgra. Nakon slabljenja klasičnog partijskog komunizma, tvrdi da je legitimacijski naglasak premješten na radničko samoupravljanje i mit radničke klase.

Kad se pokazalo da stari komunistički rječnik više ne prolazi, prema Sedaku je u prvi plan došao jugoslavenski identitet, prikazan kao projekt koji nadilazi nacionalizme. U trenutku raspada Jugoslavije, piše, jedini element koji je ostao održiv bio je antifašizam, pri čemu je sve nacionalno, pa tako i hrvatsko, često predstavljano kao nešto opasno ili nazadno.

Nova era, stari refleksi

U nastavku Sedak opisuje kako su se legitimacijski pojmovi mijenjali tijekom tranzicije. Podsjeća na razdoblje devedesetih riječima u kojima su pravna država i ljudska prava bili jedini legalni znakovi raspoznavanja u mračno Tuđmanovo doba.

Ulaskom u eru europskih integracija, po njegovu tumačenju, nekadašnja crvena simbolika zamijenjena je europskom, ali je logika zajedništva bivših jugoslavenskih republika ostala prisutna u diskursu o regionalnoj suradnji i zajedničkom nastupu.

Sedak tvrdi da su se i metode kontrole promijenile, ali da obrazac ostaje isti.

– Likvidacije neprijatelja samoupravljačkog sistema zamijenilo je gašenje mikrofona – naglašava.

U istom tonu tematizira i promjenu odnosa prema manjinskim skupinama.

– Oni koji su homoseksualce slali na Goli otok sada nose dugine zastave – podsjeća.

Zelene politike, novi identiteti i preuređeni antagonizmi

Veliki dio objave posvećen je suvremenim vrijednosnim trendovima u društvu. Sedak smatra da se zelena agenda i borba protiv klimatskih promjena predstavljaju kao projekt koji može uspjeti samo regionalno, što vidi kao nastavak starog integracijskog impulsa.

Prema njegovom popisu, redefinirani su i pojmovi kolektivne krivnje.

– Nekada kapitalisti, danas bijeli heteroseksualni muškarac na poziciji moći, hrvatski branitelj, katolik, član HDZ-a ili domoljub – navodi.

U jednom dijelu objave osvrće se i na popis onoga što smatra novim „neprijateljima naroda“, među kojima spominje roditelje, molitelje, poduzetnike, hrvatske branitelje, desne populiste, vlasnike dizela i nevegane. Dodaje i da se, kako piše, ljubav prema bližnjemu najčešće definira kao ljubav prema onima iz drugih država, dok se prema svemu hrvatskom iskazuje otvorena netrpeljivost.

Novi okviri kontrole

Pred kraj teksta Sedak se vraća pitanju javnog interesa, za koji smatra da se koristi kao novi okvir kontrole. Kao primjere navodi ulazak novinara u privatne domove, javne rasprave o legalizaciji obiteljskih nekretnina u Čavoglavama i rad Faktografa.

– Faktografova borba protiv dezinformacija najnoviji je oblik tog modela – zaključuje Sedak.