Pucarić: Možemo! nije ništa promijenio, rade isto što i Bandić prije njih

Zagreb je ponovno ušao u tjedan u kojem su ideološke teme preuzele javni prostor, dok su promet, infrastruktura, gradski projekti i upravljanje javnim novcem ostali u drugom planu. Politički analitičar Zoran Pucarić u podcastu 01Portala ocijenio je kako se glavni grad sve više iscrpljuje u simboličkim sukobima, dok se o stvarnim problemima govori tek usputno.

Simbolički ratovi umjesto gradskih problema

Od Trnjanskih kresova i rasprava o jugoslavenskim simbolima, preko Hoda za život, do predstavljanja velikih infrastrukturnih projekata i novih optužbi za stranačko zapošljavanje, Zagreb je proteklih dana ponovno pokazao koliko se lako politička rasprava prebacuje s komunalnih i upravljačkih pitanja na ideološke sukobe.

Pucarić smatra da je javni prostor sve više zarobljen temama koje proizvode pozornost, ali ne rješavaju probleme građana.

– Apsolutno. Bolje se boriti oko Trnjanskih kresova, bolje se boriti oko molitve prve subote na trgu i ne znam čega, nego se boriti za izgradnju mosta. Ne daj Bože rasprave, ali stvarne rasprave o lakoj željeznici, metrou ili bilo kojem drugom sustavu prijevoza – rekao je Zoran Pucarić.

Govoreći o prometu, Pucarić je posebno kritizirao ideju da se ozbiljni prometni problemi mogu rješavati biciklima. Naglasio je kako bicikl može biti koristan oblik kretanja, ali ne i sustavno rješenje za grad veličine Zagreba.

– Lijepo je sjesti na bicikl, provozati se kroz prirodu ili, ako je lijepo vrijeme, odvesti se na posao i natrag. Nije to nikakav problem, ali to ne može biti rješenje prometnih gužvi – poručio je Pucarić.

Trnjanski kresovi i jugoslavenske zastave

Jedna od tema razgovora bili su i Trnjanski kresovi, koji su ponovno otvorili pitanje jugoslavenskih simbola u javnom prostoru. Gradonačelnik Tomislav Tomašević ovoga se puta ogradio od jugoslavenskih zastava, no Pucarić smatra da je potrebno postaviti pitanje što ti simboli danas uopće znače mlađim generacijama.

– Ja ne mogu razumjeti da balavac od 18 ili 19 godina, koji je rođen u ovom tisućljeću, koji s bivšom državom apsolutno nema veze, možda su mu i roditelji rođeni tek u suverenoj hrvatskoj državi, kakve on veze ima s jugoslavenskom zastavom? Što ona njemu predstavlja? To je samo i jedino provokacija – rekao je Pucarić.

Prema njegovu mišljenju, takve provokacije hrane drugu stranu i stvaraju začarani krug javnih sukoba.

– Provokacija koja će zapaliti drugu stranu, jer ovi doživljavaju da druga strana previše provocira, pa sad moraju i oni provocirati – dodao je.

Pucarić je ocijenio da se Hrvatska godinama vraća istim temama, iako one 2026. godine više ne bi trebale biti središte političkog života.

– Mi se godinama navikavamo na život s ustašama i partizanima. Bez ustaša i partizana je nama, prosječnom građaninu, dosadno. Mi smo se odrekli ustaša i partizana za vrijeme pandemije jer smo bili u strahu od nečeg drugog. Kad se sve smirilo, mi smo se vratili dobrim starim temama. Što nama znači ta tema 2026. godine? – upitao je Pucarić.

Jarunski most i projekti u izgradnji

U razgovoru se otvorila i tema Jarunskog mosta, produžetka Branimirove i Kolakove te drugih prometnih projekata koje je predstavila gradska vlast. Pucarić je pritom podsjetio kako je Zagreb već godinama grad u kojem se o velikim projektima mnogo govori, ali se njihova realizacija stalno pomiče.

Usporedio je to s iskustvom iz Dubrovnika, gdje je, kako je rekao, godinama postojao direktor mosta u izgradnji.

– To je nekakva tradicija da imamo direktora nečega u izgradnji i nije mi jasno što ta odgovorna osoba u izgradnji radi, jer ona je potpuno neodgovorna zato što tog mosta nema i Bog zna kad će se pojaviti – rekao je Pucarić.

Komentirajući aktualnu zagrebačku vlast, Pucarić je ustvrdio da se novac najlakše štedi tako da se prestanu raditi komunalni poslovi i ulagati u održavanje. Takav model, smatra, može funkcionirati kratko vrijeme, ali posljedice prije ili kasnije dolaze na naplatu.

– Najlakše je uštedjeti novce na način da prestanete raditi neke stvari, da ne ulažete u održavanje koje biste morali napraviti. I to može funkcionirati godinu, može dvije. Ali kada će doći na naplatu? – rekao je.

Pucarić je posebno problematizirao tvrdnje aktualne vlasti da su riješeni naslijeđeni problemi iz razdoblja Milana Bandića, dok istodobno, prema njegovu mišljenju, nije jasno koji je veliki projekt ova administracija osmislila, pokrenula i završila.

– Koji je to projekt koji su oni pokrenuli i realizirali? Osmislili, pokrenuli i realizirali. Evo, već su pet godina, šesta skoro – poručio je Pucarić.

Stranačko zapošljavanje i gradske strukture

Jedna od važnijih tema razgovora bile su i optužbe oporbe da Možemo! zapošljava stranački bliske ljude u gradskoj upravi, gradskim uredima, gradskim tvrtkama i ustanovama. Pucarić smatra da takav model nije novost u Zagrebu, nego nastavak načina na koji grad funkcionira godinama.

– To je način kako ovaj grad funkcionira. Mi, očito, nismo osmislili drugi model. Kako vladaju stranački prvaci, vladaju tako da postavljaju ljude na određena mjesta na biračkim popisima i da im dodjeljuju sinekure. Zato su i aktivirani u strankama – rekao je Pucarić.

Na pitanje je li Možemo! postao ono protiv čega se borio, Pucarić je odgovorio kako smatra da razlika nije toliko velika koliko se predstavljalo.

– Možemo! je uvijek bio to. Ako malo odmaknete prazne priče, floskule i ostalo, oni ne rade ništa drugo nego ono što su radili i ovi prije njih. Nisu oni ništa donijeli revolucionarno, nisu oni ništa sustavno promijenili. Barem ja to ne vidim – rekao je Pucarić.

Dodao je kako se vlast često oslanja na okolnosti koje joj idu na ruku, uključujući obnovu javnih zgrada nakon potresa i projekte financirane europskim novcem.

– Potres je bio savršeni razlog da se obnove zgrade javne namjene. Koje je radila država? Koje je radila država europskim novcima? Dakle, nema veze. Ali popravili su se u njihovo vrijeme. Ja samo čekam trenutak da oni kažu da su napravili to – rekao je Pucarić.

Slično, dodao je, vrijedi i za nabavu tramvaja i autobusa.

– Isto kao što su se hvalili nabavkom novih tramvaja i autobusa koji nose naljepnice financirano sredstvima Europske unije. To je iz programa Vlade Republike Hrvatske. O tome govorimo – istaknuo je Pucarić.

Javni novac i granice javnog interesa

U razgovoru se otvorilo i pitanje financiranja različitih udruga i aktivističkih projekata iz gradskog proračuna. Povod je bio slučaj Autonomnog kulturnog centra Attack i video o odgovornom rejvanju, ali i šira rasprava o tome gdje završava javni interes, a počinje ideološki aktivizam financiran novcem poreznih obveznika.

Pucarić je ocijenio da je teško povući granicu ako javni interes nije jasno definiran.

– Jako je teško povući granicu ako javni interes nije definiran – rekao je Pucarić.

Prema njegovu mišljenju, sve je više primjera financiranja programa za koje javnost teško može razumjeti u čemu je konkretan javni interes.

– Jako puno udruga koje se financiraju javnim sredstvima u Gradu Zagrebu, to je ono što sad čitamo, sve više i više izvlače se takve udruge i njihovi programi, ne može se definirati koji je tu javni interes. Tu čak nije ni nekakvo bavljenje kulturom ili sam ja dinosaur koji ne razumije što je kultura – rekao je Pucarić.

Pritom je upozorio da se slični obrasci ne pojavljuju samo na jednoj političkoj strani. Kao primjer je naveo i sportske saveze i slučajeve u kojima se javni novac trošio na način koji nema jasnu vezu sa sportom.

– Ako imate HDZ-ovca koji je dobio na korištenje automobil, pa ga je vratio uz noviji, a on nije sportaš, ne bavi se sportom, dakle govorimo o judo savezu, tu nešto ne štima. I to nije bavljenje sportom – rekao je Pucarić.

HDZ u Zagrebu i pitanje protukandidata

Govoreći o zagrebačkom HDZ-u, Pucarić je ocijenio da stranka u glavnom gradu djeluje vrlo suzdržano. Prema njegovu mišljenju, moguće je da je procjena HDZ-a kako se Zagreb ne može osvojiti bez velikog političkog troška.

– Jesu li oni procijenili da oni u principu ne mogu bez velikih žrtava osvojiti Zagreb? Pa su bacili koplje u trnje i rekli, u redu, mi se u Zagrebu nećemo boriti. Pokazat ćemo da smo prisutni – rekao je Pucarić.

Istodobno, dodao je, HDZ-u možda odgovara to što se o aktualnoj gradskoj vlasti govori kroz slične obrasce kakvi su se ranije spočitavali drugim političkim strukturama.

– Vjerojatno i njima paše da imaju temu svega ovoga što i mi sad kritiziramo kod Možemo!, jer onda ispada da nisu oni jedini, odnosno da su svi isti – rekao je.

Na pitanje tko bi se u Zagrebu mogao ozbiljno suprotstaviti Tomislavu Tomaševiću, Pucarić je odgovorio da takva osoba možda postoji, ali zasad nije jasno tko bi to bio.

– Bilo je epizodista koji su se pojavljivali i obećavali brda i doline, ali vrlo brzo su posustali. Taj nekakav idealan osvajač Grada Zagreba trebao bi biti realiziran, dokazan, financijski potkožen, elokventan, šarmantan i sve skupa – rekao je Pucarić.

No dodao je kako je upravljanje Zagrebom, ako se želi raditi ozbiljno, iznimno zahtjevan posao.

– To je krvavi posao. Ako ga hoćete stvarno raditi, ako stvarno želite grad posložiti, presložiti i uvesti reda u njemu, to je krvavi posao kojeg je i ova garnitura obećavala da će napraviti, pa se nisu daleko pomaknuli – poručio je Pucarić.

Zagreb, nacionalna politika i lokalni mediji

Govoreći o utjecaju nacionalne politike na Zagreb, Pucarić je naglasio da je Zagreb poseban jer se lokalna politika u glavnom gradu odvija u medijskom prostoru koji je dominantno nacionalan.

– Jedina razlika između Zagreba i ostatka Hrvatske je da u ostatku Hrvatske lokalne sredine imaju svoje lokalne medije, a u nas su praktički svi mediji nacionalni. Ako vi želite doprijeti do medija koje prate Zagrepčani na lokalnim izborima i želite do njih doprijeti kroz neke konvencionalne medije, vi se morate dobro potruditi, puno više nego što to mora napraviti netko u manjoj sredini – rekao je Pucarić.

Govoreći o biračima u Zagrebu, posebno je istaknuo problem pasivnosti i nedostatka šire građanske pobune oko svakodnevnih problema, od prometa do otpada i infrastrukture.

– Jednostavno nije stvar u tome, mi još uvijek živimo očito jako dobro i ne postoji neka kritična masa koja je zapaljiva i koja će se pobuniti protiv bilo čega – rekao je Pucarić.

Pritom je dodao kako se Zagrepčani teško solidariziraju jedni s drugima kada su u pitanju lokalni problemi, jer različite dijelove grada pogađaju različite teškoće.

– U Gradu Zagrebu je to malo teže postići jer smo previše različiti. Ono što muči Novi Zagreb ne muči nas ove strane Save. Ono što muči centar ne muči druge. Imamo hrpu nekakvih stvari i ne solidariziramo se jedni s drugima – rekao je.

No naglasio je da se solidarnost ipak vidi u humanitarnim situacijama.

– Kada nekom treba pomoći, kada se skuplja novac, tada smo svi humani i izvrsni i stvarno pokazujemo da smo ljudi. Međutim, u ovakvim nekim situacijama možda smo malo previše sebični i ne obraćamo pozornost na ljude koje neki problemi puno više pogađaju nego nas – rekao je Pucarić.

Tomašević, Bandić i jednaka pravila za sve

U završnom dijelu razgovora otvoreno je pitanje vodi li aktualna gradska vlast prema dodatnom produbljivanju podjela. Pucarić ne smatra da se društveni omjeri bitno mijenjaju, ali smatra da je danas mnogo lakše javno iznijeti stav i pretvoriti ga u politički ili medijski sukob.

– Ja ne vjerujem da su se nekakvi postoci svjetonazorski u općoj populaciji bitno promijenili. Ono što se promijenilo u odnosu na stanje prije 20, 30 ili 40 godina je to da svi mogu doprijeti do javnosti, doprijeti do drugih i svoju glupost iznijeti javno umjesto da je čuvaju za sebe – rekao je Pucarić.

Posebno je usporedio pristup Tomislava Tomaševića i Milana Bandića javnim manifestacijama različitih svjetonazorskih skupina. Prema Pucarićevu stavu, gradonačelnik ne bi smio vlastiti svjetonazor koristiti kao kriterij za dopuštanje ili zabranjivanje onoga što nije zakonom zabranjeno.

– Ono što bi bilo pristojno, pa i za gradonačelnika, jest da svoj svjetonazor ne nameće drugima. Odnosno, da zbog svog svjetonazora ne zabranjuje drugima ono što nije zakonom zabranjeno. Svatko ima pravo prosvjedovati, svatko ima pravo pod jednakim uvjetima postaviti zastave ili koristiti javnu površinu. I tu ne bi smjelo biti iznimaka – rekao je Pucarić.

Naglasio je kako pravila mogu biti stroga, ali moraju biti jednaka za sve.

– Pod jednakim uvjetima. Znači, nikome nije dopušteno izvjesiti zastavu, osim onih koji su pobrojeni kao iznimke. I to je u redu, to su pravila igre koja su transparentna i jasna od početka. Ali ne može se dogoditi da netko može, a netko ne može jer mi se ne sviđa – rekao je Pucarić.

Zaključno je istaknuo da Tomislav Tomašević, kao gradonačelnik, ne bi smio ideološki odlučivati tko može koristiti javni prostor, a tko ne.

– Tomislav Tomašević ne smije zbog ideoloških razloga nikome nešto zabranjivati ako to nešto nije zabranjeno inače. Ili, ako je jednome zabranjeno, onda mora svima – zaključio je Zoran Pucarić u podcastu 01Portala.