Propast s predumišljajem: SDP u Zagrebu počinio samoubojstvo iz zasjede

Siniša Hajdaš Dončić, šef stranke po funkciji, ne po viziji, odlučio je presložiti listu za zagrebačku Gradsku skupštinu, a da pri tome glavnog čovjeka u Zagrebu – Branka Kolarića – nije ni pitao želi li kavu, kamoli ima li kakvu ideju o tome tko bi trebao predstavljati stranku u glavnom gradu.

Kolarić, čovjek koji je uz medijsku pomoć stranke bio gurnut u ring kao “alibi kandidat” za gradonačelnika, sada je gurnut pod autobus. Nema ga na listi. Nema ga u komunikaciji. Nema ga ni u objašnjenju. Njegov odgovor – “odluka predsjednika stranke, nemam komentara” – ne zvuči kao politička solidarnost, nego kao potpisana kapitulacija.

Da tragedija bude veća, lista koju je sklepao Hajdaš Dončić, očito daleko od Zagreba i još dalje od stvarnosti, uključuje imena poput Borisa Lalovca i Marije Lugarić – političara koji o gradskoj politici znaju otprilike koliko i prosječan Zagrepčanin o zakonima kvantne fizike. Umjesto da stranka ponudi novo lice, autentičan glas iz baze, dobivamo reciklažu i političku nostalgičarsku seansu.

Zagrebački SDP nije morao ovako završiti. Imao je šansu. Renato Petek, bivši član, godinama je upozoravao na kronično pomanjkanje demokracije, informiranosti i osnovne političke higijene unutar organizacije. Da je dobio priliku, možda bi danas SDP bio nešto više od koalicijskog ukrasa platformi Možemo!. No, Petek je gurnut van jer se drznuo progovoriti, a Kolarić je ostavljen da shvati da je lutka, a ne lutkar.

Da stvar bude još grotesknija, Kolarić je i mogao biti na listi, zakon mu to ne brani. Kao gradski zaposlenik ne bi mogao koristiti mandat, ali biti na listi mogao je – simbolički, strateški, politički. No, nije bilo interesa da se ni ta simbolika ponudi. Toliko o strategiji. Toliko o poštovanju.

Ova situacija nije presedan. Slično su napravili u Varaždinu, slično u Dubrovniku. SDP kao da se specijalizirao za to da podrži manjeg partnera, uništi vlastitu infrastrukturu i onda deset godina skuplja komadiće izgubljenog povjerenja.

A sada – u Zagrebu – događa se isto. Samo ovaj put, sve je jasnije i bez maske. Odluke se ne donose ni u Savskoj ni na Ibleru. Donose se telefonski, iz Bjelovara, uz izlike o poštovanju prema nečijoj lokalnoj kampanji. SDP više nije stranka s vertikalom odgovornosti. To je postala grupacija s horizontalom alibija.

I neka vas ne zavara nacionalni rejting – taj balon se napuhuje na leđima Zorana Milanovića i zasićenosti HDZ-ovom bahatošću. No SDP, kao organizacija, gubi dah. Od Milanovićeva odlaska stranka klizi nizbrdo, a njegovi nasljednici redaju se kao neuspješni sequel-i lošeg filma. A sada, s ovakvim potezima u Zagrebu, jasno je da su i zadnji red gledatelja počeli izlaziti iz kina.

Ako je cilj bio politički harakiri – onda je Hajdaš Dončić zaslužio počasno mjesto u političkoj enciklopediji. Ali ako je ovo pokušaj spašavanja – onda netko ozbiljno ne zna čitati kartu.