NA DANAŠNJI DAN: Silvije Strahimir Kranjčević, Labuđe jezero, Heinrich Heine, Mate Balota, Michael Jordan, proglašena nezavisnost Kosova, Dan mačaka

2021-02-17-dndd

Silvije Strahimir Kranjčević, hrvatski književnik – 1865.

Dana 17. veljače 1865. rođen je najznačajnijih hrvatski pjesnik realizma, Silvije Strahimir Kranjčević.

Rođen u Senju, pod Nehajem, zbog svoje buntovne naravi završivši gimnaziju nije maturirao. Elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu, gdje je imao postati svećenikom, napušta vrlo brzo jer ne osjeća u sebi svećenički poziv. Ali taj je kratki boravak u ‘Vječnom gradu’ ostavio trajni, neizbrisivi trag u njegovoj osjećajnosti i njegovu pjesništvu. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe, i s diplomom učitelja ‘na gradjanskih skolah’ odlazi službovati u Bosnu i Hercegovinu, jer u Khuenovoj Hrvatskoj za nj nije bilo kruha. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo: to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao.

Njegova prva zbirka pjesama, “Bugarkinje”, dočekana je s brojnim priznanjima. Među priznatijim djelima izdvajaju mu se i zbirke “Izabrane pjesme”, “Trzaji” te “Pjesme”. Kao pjesnika su ga zanimale sve tegobe i brige naroda, a izražavao ih je uz pomoć biblijskih i antičkih smjernica te simbola iz povijesti kršćanstva i židovskog naroda.

Umro je u Sarajevu, 29. listopada 1908.

Prva izvedba baleta Labuđe jezero – 1895.

Dana 17. veljače 1895. godine, prva izvedba baleta Labuđe jezero u Sankt Peterburgu, Rusija.

Čajkovski je glazbu za balet napisao po narudžbi Boljšog teatra za honorar od 800 rubalja po libretu, koji su zajedno napisali Vladimir Begičev, tadašnji direktor moskovskih carskih teatara i baletan Vasilij Geltzner po njemačkoj bajci „Ukradeni veo“.

Tu bajku prvi je objavio Johann Karl August Musäus. Inače slična bajka postoji i u Rusiji („Bijeli patak“), čak je po radnji bliža, pa se predpostavlja da su autori napravili jednu mješavinu, uzeli radnju iz ruske, a likove iz njemačke bajke.

Koreografiju za premijeru napravio je Vaclav Reisinger, tadašnji baletmajstor Boljšog teatra.

Premijera nije baš dobro prošla, ali se balet održao na repertoaru tog teatra do 1883. nakon ukupno 41 izvedbe. Danas je Labuđe jezero klasik, veliki bijeli balet koji se izvodi na baletnim scenama širom svijeta.

Heinrich Heine, njemački pjesnik – 1856.

Heine Heinrich, njemački pjesnik (Düsseldorf, 13. XII. 1797 – Pariz, 17. II. 1856). Studirao u Bonnu, u Berlinu slušao Hegela, diplomirao pravo u Göttingenu. Stekao glas zbirkom Lirski intermezzo (Lyrisches Intermezzo, 1823) i naročito svojom Knjigom pjesama (Buch der Lieder, 1827).

Po suptilnom lirizmu, iskrenosti emocije, po subjektivnim pjesničkim usponima s ciničkim, bolnim i duhovitim obratom, Heineovo pjesništvo pojavilo se kao vrhunsko dostignuće njemačkog romantizma, a istodobno i kao njegova negacija. Sam za sebe kaže da je un romantique défroqué. Pobuna protiv feudalno-aristokratskog i klerikalnoga mentaliteta očituje se u proznom djelu Slike s putovanja u kojem dolaze do izražaja svi elementi njegova jezika kojima je obogatio njemačku prozu. To nekonvencionalno djelo, protkano impresijama, sjećanjima, satiričkim, povijesnim i političkim meditacijama, zbunilo je kritiku svojim inovativnim postupcima, no znatno je pridonijelo autorovoj popularnosti. Kao lučonoša ideja Francuske revolucije, Heine je navukao mržnju njemačkih konzervativaca, pa je 1831. zauvijek napustio Njemačku i nastanio se u Parizu.

Poezija mu u tom pariškom razdoblju poprima naglašenu satiričku notu. U poemi Atta Troll (1847), Heine u liku »tendencioznoga medvjeda« karikira suvremene mediokritete svih usmjerenja. Pod utjecajem prijateljstva s K. Marxom (od 1843. emigrant u Parizu), nastala je, vjerojatno, i glasovita pjesma Šleski tkalci. Iste godine pojavila se poema Njemačka: zimska priča, gdje je isprepleo realnost i viziju, krajolik i ljude, sarkazam i humor, dosegnuvši vrhunski domet svoje satiričke lirike. God. 1848. teška bolest prikovala ga je trajno za »grobnicu od madraca«. Za te osmogodišnje agonije dao je neke od svojih najljepših i najsnažnijih pjesama: cikluse Povjestice, Lamentacije i Hebrejske melodije, sve u zbirci Romancero; u halucinantnim vizijama, u fatamorganama mladosti, u zazivanju Boga i rušenju religija izmjenjuje se osobna tragika skrhana tijela i sarkazam neukrotiva duha. Zbog židovskog podrijetla, nacisti su spaljivali njegove knjige. Ostala važnija djela: Romantička škola, Prilog povijesti religije i filozofije u Njemačkoj, Ludwig Börne itd.

Michael Jordan, košarkaš – 1963.

Michael Jeffrey Jordan (Brooklyn, New York, 17. veljače 1963) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji bek šutera, a izabran je u 1. krugu (3. ukupno) NBA drafta 1984. od strane Chicago Bullsa. U svojoj četrnaestogodišnjoj NBA karijeri ostvario je mnoge uspjehe. Igravši za Chicago Bullse osvojio je 6 NBA prstena, 5 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te 6 puta najkorisnijim igračem NBA finala. Jordan je četrnaesterostruki NBA All-Star, te je jedanaest puta biran u All-NBA momčad i jednom je proglašen obrambenim igračem godine. Ušao je u Kuću slavnih 2009. godine.

U razdoblju od 1991. do 1993. godine Jordan je uz pomoć Scottie Pippena osvojio čak tri NBA prstena te se nakon kraja sezone 1992./93. odlučio umiroviti i okušati u baseballu. Nakon neuspjeha u baseballu, Jordan se vraća i u sezoni 1995./96. s Bullsima postavlja neoboriv omjer 72-10 i osvaja svoj četvrti naslov. To isto ponavlja i iduće dvije sezone te osvaja svoj šesti NBA prsten u osam godina. U njegovu čast Bullsi su mu umirovili dres s brojem 23. Nakon umirovljenja 1998. godine, Jordan se ponovno vratio na NBA parkete te od 2001. do 2003. godine nastupao za Washington Wizardse. Međutim zbog problema s koljenima, Jordan se 2003. godine ponovno povlači iz profesionalne košarke.

S američkom reprezentacijom osvojio je dvije zlatne olimpijske medalje. Prvu je osvojio na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine, a drugu osvaja na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. kao član originalnog Dream Teama. To je bilo prvi puta da je dopušteno sudjelovanje NBA igrača na nekim Olimpijskim igrama.

Jordan je u ljeto 2020. uspio ispregovarati povratak košarke nakon bojkota tamnoputih igrača zbog ubojstva njihovih sugrađana.

Mate Balota (Mijo Mirković), ekonomist – 1963.

Mate Balota (pravo ime Mijo Mirković), (Rakalj, 28. rujna 1898. – Zagreb, 17. veljače 1963.), hrvatski akademik, književnik, ekonomist, sveučilišni profesor i novinar. Surađivao je s Hrvatskim listom dnevnikom iz Pule.

Bio je profesor subotičkog Pravnog fakulteta kao ekonomski povjesničar. Ondje je predavao u razdoblju između prvog i drugog svjetskog rata. Bio je sudionik antifašističke borbe 1941. Poslije je predavao u Beogradu i u Zagrebu. Član je izaslanstva FNRJ na ministarskoj konferenciji u Londonu i Parizu 1946. i Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946, poslije stalni delegat Ekononomskog i socijalnog vijeća UN-a. Bavio se i publicistikom i poezijom.

Iz istarskog sela Raklja, smještenog nad slikovitim Raškim zaljevom, potekao je Mijo Mirković – Mate Balota. Na nadgrobnoj ploči uz nadnevak rođenja, Rakalj, 28. rujna 1898., i smrti, Zagreb, 17. veljače 1963., piše da ondje počiva: težak, ribar, mornar, akademik, pjesnik, prvi Rakljan ki je napisal 50 knjig. Stoji i to, vrlo važno za Mirkovićev životopis, da je pokopan uz zvuke dragih roženic.

Objavljujući već kao đak u pazinskom listu Nada, Mijo Mirković služio se raznim pseudonimima. Mnogi suvremenici nisu ni znali da imena Mirković i Balota kriju istu osobu. Prvu pjesmu sročio je s devet godina. Tema, kao i drugih Balotinih pjesama, bio je težak život ribara i mornara. Već s devet godina ukrcao se na talijanski trabakul kojim je prevožen kamen. Radio je kao kamenolomac i miner, radnik na željezničkoj pruzi u Moravskoj. Bio je slagar u tiskari, novinar i urednik lista u Puli te dopisnik domaćih i inozemnih listova. Školovao se u Čehoslovačkoj, gdje je završio klasičnu gimnaziju, i Njemačkoj, gdje je diplomirao i doktorirao ekonomske i društvene znanosti. I nakon završetka najvišega školovanja morao je najprije obavljati ribarske i konobarske poslove, a tek poslije sveučilišno-profesorske, i to najdulje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Kao znanstvenik najprije se predstavio uspjelom obranom doktorske disertacije O glavnom uzroku ograničene gospodarske djelotvornosti slavenskih naroda 1923. na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni. S područja kulturne povijesti Mirković je 1960. objavio veliku znanstvenu monografiju Matija Vlačić Ilirik (Flacius), o istaknutom hrvatskom i europskom latinistu i reformatoru 16. stoljeća. Za tu je knjigu dobio nagradu Hrvatskoga sabora za životno djelo. U hrvatskoj književnosti Mirković je pod pseudonimom Mate Balota zauzeo istaknuto mjesto svojom zbirkom čakavskih pjesama Dragi kamen, romanom Tijesna zemlja, monografijama Stara Pazinska gimnazija i Puna je Pula te drugim proznim tekstovima. U Dragom kamenu Balota je ispjevao odu zavičaju, majci, ocu i ljudima svoga kraja te, uz Pera Ljubića i Dragu Gervaisa, dao temeljni pečat ponovnom procvatu čakavske poezije. Impresivnim umjetničkim jezikom on je u književno djelo ugradio i svoje izvrsne gospodarske studije o Raklju, Puli i Istri s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Mirkovićev domoljubni rad bio je osobito intenzivan od kraja I. do kraja II. svjetskog rata, a vrhunac je postigao na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946. Na njoj se, kao voditelj domaćih stručnjaka za etnička, gospodarska i geografska pitanja znanastvenim argumentima i domoljubnim žarom, izborio za međunarodno priznanje sjedinjenja Istre s Hrvatskom u sastavu ondašnje Jugoslavije, što je jedino i bilo moguće.

Proglašena nezavisnost Kosova – 2008.

Dana 17. veljače 2008. godine Skupština Kosova proglasila je Republiku Kosovo. Neovisnost Kosova podijelila je međunarodnu zajednicu. Većina zapadnih demokracija podržala je taj čin, dok su Rusija i Kina oštro osudile takav postupak. Hrvatska je Vlada neovisnost Kosova priznala u ožujku 2008. godine.

Prva zemlja koja je priznala neovisnost Kosova bila je Kostarika, koja je to napravila još 17. veljače, a potom i Afganistan. Sutradan, 18. veljače 2008., priznanje su objavile i SAD, Francuska, Velika Britanija, Albanija i Turska. Mnogi su branili svoju odluku o priznanju tezom da je Srbija nakon nasilnog rata na Kosovu i masovnog kršenja ljudskih prava izgubila pravo na vladanjem tom regijom.

Do danas, više od sto država je priznalo neovisnost Kosova (uključujući Republiku Kinu (Tajvan)), od toga četiri republike bivše Jugoslavije: Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija.

Dan mačaka

Dan mačaka počeo se obilježavati 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njihove eutanazije. Mačka je uvijek bila smatrana božanskom životinjom i bila je posebna za mnoge drevne civilizacije, osobito Egipćane. Tako su i mnogi pisci i umjetnici ove životinje koristili kao motive svojih djela, ali su im bile i dragi ljubimci.

Mačka prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Mačka spada među najomiljenije kućne ljubimce. 69 milijuna mačaka živi u američkim domovima, gdje su vrlo popularne, dok u cijelom svijetu živi preko 600 milijuna mačaka.

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis

Hrvatska
Vremeplov