NA DANAŠNJI DAN: Haulik, Šulek, Hitler, Miro, izljev nafte u Meksičkom zaljevu, studenstki prosvjedi, invazija u Zaljevu svinja, Napoléon III., Benny Hill, Dan zaštite od buke

2021-04-20-dndd

Juraj Haulik, kardinal i zagrebački nadbiskup – 1788.

Juraj Haulik de Várallya (sl. Juraj Haulík Váralyai, Trnava, Slovačka, 20. travnja 1788. – Zagreb, 11. svibnja 1869.), hrvatski kardinal i zagrebački nadbiskup.

Juraj Haulik

Haulik je zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne poslove, za osnivanje Matice ilirske, a njegovim nastojanjem utemeljeno je Gospodarsko društvo Sv. Jeronima i uredio park Maksimir.

Zauzimao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i narodni preporod u Hrvatskoj i odupirao se mađarizaciji.

Ipak, sudbonosne 1848. povukao se u Beč jer se protivio ratu s Madžarima i nije sudjelovao u postavljanju Jelačića za bana.

Imenovan je 1852. prvim zagrebačkim nadbiskupom metropolitom, a 1856. i kardinalom.

Bogoslav Šulek, jezikoslovac – 1816.

Bogoslav Šulek (rođen kao Bohuslav Šulek; Sobotište (Okrug Senica), Slovačka, 20. travnja 1816. – Zagreb, 30. studenoga 1895.), bio je hrvatski jezikoslovac, leksikograf, književnik, novinar, publicist, polihistor, povjesničar, popularizator znanosti i prirodoslovac.

Bogoslav Šulek

Isticao se svojim publicističkim i političkim radom te je najpoznatiji kao osnivač hrvatskoga znanstvenoga nazivlja. Slovačkoga je podrijetla.

Pučku školu pohađao u Sobotištu, evangelički licej u Požunu (Bratislava).

Ne zaredivši se za pastora i ne mogavši poći na studij u Jenu, u studenome 1838. dolazi k bratu u Brod na Savi, uspostavlja vezu s Ljudevitom Gajem (1839.) i od jeseni iste godine u Zagrebu radi u tiskari Franje Župana.

U Gajevim izdanjima počinje surađivati 1841. Godine 1844/45. glavni je urednik ilegalnoga lista ‘Branislav’ koji je tiskan u Beogradu.

Ljudevit Gaj, narodni preporoditelj – 1872.

Ljudevit Gaj (Krapina, 8. srpnja 1809. – Zagreb, 20. travnja 1872.), bio je hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik. Središnja osoba ilirskog pokreta koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.

Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja, tiskana u Budimu 1830., temelj je hrvatskoga književnog jezika. Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan znak. Među najvažnije od brojnih aktivnosti koje je poticao svakako pripada tiskanje prvih hrvatskih narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom postati Ilirskim narodnim novinama s nedjeljnim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.

Ljudevit Gaj

Prvi broj Danice pojavio se 6. siječnja 1835., a prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom, bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna.

Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof J. Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izložio u proglasima uoči svakoga godišta Danice. Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je već u prvom godištu prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao južnoslavenski značaj, ali je istodobno isticao etničku samostalnost Hrvata i teritorijalnu cjelokupnost Trojednice na osnovi povijesnih municipalnih prava. Kao vođa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije.

Život je završio u potpunoj bijedi. Pokopan je na Jurjevskom groblju u Zagrebu, a kasnije su njegove kosti prenesene u Ilirsku arkadu na Mirogoju.

Adolf Hitler, nacistički diktator – 1889.

Hitler, Adolf, njemački nacistički političar (Braunau am Inn, Austrija, 20. IV. 1889 – Berlin, 30. IV. 1945). Pokušao studirati umjetnost; radio kao firmopisac i slikar razglednica. U I. svjetskom ratu kaplar u njemačkoj vojsci. Član Njemačke radničke stranke (DAP) od 1919; preimenovao ju je u Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku (NSDAP) 1920; njezin predsjednik od 1921. Pokušao izvršiti državni udar 1923; osuđen na 5 godina zatvora, amnestiran 1925. U zatvoru napisao svoj program, Mein Kampf (Moja borba). Poražen na izborima 1932, ali ga je predsjednik Hindenburg imenovao kancelarom 1933. u strahu od komunističke opasnosti. Nakon nacističkoga paleža Reichstaga, ukinuo političke stranke i građanske slobode i uveo totalitarizam. Godine 1934. organizirao likvidaciju svojih suparnika i nakon smrti Hindenburga proglasio se Führerom (vođom). Godine 1935. remilitarizirao Njemačku; 1936. okupirao Rajnsku oblast, 1938. Austriju i Sudete, a 1939. Čehoslovačku. Sklopio pakt sa Staljinom i napao Poljsku 1939, čime je započeo II. svjetski rat. Godine 1940. okupirao Dansku, Norvešku, Belgiju, Nizozemsku i Francusku, 1941. napao Jugoslaviju i SSSR. U okupiranim zemljama provodio teror, masovna ubojstva i genocid nad Židovima i nearijskim narodima. Suočen s totalnim porazom, ubio se u berlinskom bunkeru.

Joan Miro, slikar – 1893.

Miró Joan, katalonski slikar, grafičar, kipar i keramičar (Barcelona, 20. IV. 1893 – Palma de Mallorca, 25. XII. 1983). Nakon studija u Barceloni (1907–10), od 1919. živio naizmjence u Parizu i Španjolskoj. Isprva je bio pod utjecajem V. van Gogha, fovista i kubista, potom se razvijao, pod utjecajem dadaista i P. Kleea, prema nadrealizmu (supotpisnik je Nadrealističkoga manifesta, 1924) i apstrakciji.

Ostvario je vlastiti stil pun asocijativne simbolike, poetike i humora.

Arabesknim crtežom, bizarnim i maštovitim kolorističkim i geometrijskim kombinacijama stvarao je fantazmagorične kompozicije (Karneval harlekina, 1924–25; Mala plavuša u parku atrakcija, 1950). Svoj osebujan način primjenjivao je u baletnoj scenografiji i kostimografiji, nacrtima za vitraje i tapiseriju, plakatima, keramici (Sunce i Mjesec, 1955–58., palača UNESCO-a u Parizu), sitnoj plastici i kipovima u bronci. Ilustrirao je mnogobrojna književna djela (T. Tzara, P. Éluard i dr.). Zaklada Miró (memorijalni muzej sa zbirkom njegovih djela) otvoren je na brdu Montjuic nad Barcelonom 1975., a njegov atelijer u Palma de Mallorci postao je 1992. Zaklada Pilar i Joan Miró.

Drugo castrvo Napoleona III.

Napoléon III., poznat i kao Luj Napoleon; punim imenom Charles Louis Napoléon Bonaparte (Pariz, Francuska, 20. travnja 1808. – Chislehurst, Kent, Engleska 9. siječnja 1873.), francuski predsjednik od 20. prosinca 1848. – 2. prosinca 1852., i kasnije francuski car od 2. prosinca 1852. – 4. rujna 1870. godine. Osnivač je Drugog Carstva, uspostavom kojeg je želio ponoviti slavu svoga strica Napoleona I.

Luj Napoleon se vratio u Francusku nakon pobjede revolucije 1848. godine, kojom je po drugi put srušena kraljevska vlast burbonske dinastije i proglašena Druga Republika. Služeći se u izbornoj promidžbi legendom o Napoleonu i pozivanjem na sjećanje na nacionalnu slavu, Luj Napoleon je velikom većinom glasova izabran za predsjednika republike. U lipnju 1849. godine, poslao je vojne jedinice u pomoć papi Piju IX. (1846.-1878.) protiv Rimske republike. Koristeći svaki dio svojih ustavom zajamčenih prava, polako je uvodio svoje sljedbenike na sve važnije političke pozicije u državi. Putovanjem po zemlji stjecao je dodatnu popularnost.

Za njegove vladavine (“Drugo carstvo”) ubrzan je ekonomski napredak zemlje, uz ostalo i opsežnom rekonstrukcijom Pariza. Vodio ambicioznu i poduzetnu vanjsku politiku te sudjelovao u mnogim ratovima u Europi i izvan nje. U Opijumskim ratovima na Dalekom istoku položeni su temelji francuske kolonizacije Indokine. Odlučujuće pomogao Pijemontu u borbi protiv Austrije (rat 1859.). Sudjelovao zajedno s Engleskom i Turskom u Krimskom ratu protiv Rusije. Pokušaj upostave carstva u Meksiku na čelu s Maksimilijanom Habsburškim, završio je neuspjehom 1866. i Maksimilijanovom smrću 1867. godine. Opirući se konceptu ujedinjenja Njemačke kojeg je nametala Pruska na čelu s Bismarckom, zaratio se protiv njega 1870. godine i doživio poraz odnosno zarobljavanje kod Sedana, što je neposredno izazvalo slom Drugog carstva i uspostavu Treće republike u Francuskoj. Nakon puštanja iz pruskog zarobljeništva emigrirao u Englesku gdje je i umro 1873. godine.

Benny Hill, britanski glumac – 1924.

Alfred Hawthorne Hill, poznat pod umjetničkim imenom Benny Hill (Southampton, 21. siječnja 1924. – London, 20. travnja 1992.), poznati britanski komičar. Godine 1992. slavnog britanskog televizijskog komičara Bennyja Hilla policija nalazi mrtvog u njegovoj londonskoj kući.

Benny Hill

Istražitelj je izjavio da nije uočena nikakva sumnjiva okolnost, pa zaključuje da je Hill umro prirodnom smrću, da nije umoren. Hill je prije smrti pred novinarima smišljao šale o svojim problemima sa srcem, zbog kojih je dva puta prebačen u bolnicu, te govorio da mu liječnici nisu prepisali nikakav lijek, osim ‘da bude što dalje od ljepotica’.

Benny Hill je bio jedan od najslavnijih britanskih televizijskih komičara. Njegove emisije imale su milijunsku publiku, iako kritičari nisu bili naklonjeni njegovu ponešto vulgarnom i jednoličnom humoru. Na početku su taj humor prihvaćali samo Britanci, a tek osamdesetih godina stekao je veću popularnost i izvan granica svoje domovine.

Invazija u Zaljevu svinja – 1961.

Invazija u Zaljevu svinja bio je neuspjeli pokušaj Kubanaca u egzilu koje je trenirala CIA, okupiratiu Kubu kroz iskrcavanje u Zaljevu svinja s ciljem zbacivanja vlade Fidela Castra 1961. godine. Označila je vrhunac američkih akcija usmjerenih protiv Kube. Američko-kubanske tenzije su započele, kada je Castro zbacio režim generala Fulgencija Batiste, 1. siječnja 1959. godine. Eisenhowerove i Keneddyjeve vlade ocijenile su da se Castrovo skretanje prema Komunističkoj partiji ne može tolerirati i krenuli su ga zbaciti. Ipak, pokušaj invazije je neslavno prošao i postao je velika međunarodna sramota za Keneddyjev režim.

Blokadom Filozofskog fakulteta u Zagrebu započeli su studentski prosvjedi u Hrvatskoj 2009.

Studentski prosvjedi u Hrvatskoj 2009. obuhvaćaju niz prosvjednih aktivnosti hrvatskih studenata kroz 2009. godinu, uključujući proljetnu i jesensku blokadu nastavnog procesa, prosvjedna okupljanja, prosvjedne povorke, javne performanse i peticije. Studentski zahtjevi na razini Hrvatske definirani su kao besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama i dostupno svima.[2] Okončanjem prosvjeda razvijen je novi model plaćanja visokog obrazovanja koji se primjenjuje od akademske godine 2010./2011., gdje upis na prvu godinu studija ne zahtjeva participaciju studenata, dok se cijena participacije na višim godinama definira prema ostvarenim ECTS bodovima.

Eksplozija naftne platforme Deepwater Horizon prouzročila je izljev nafte u Meksičkom zaljevu2010.

Izljev nafte u Meksičkom zaljevu 2010., znan i kao izljev nafte BP-a, Deepwater Horizon katastrofa i Macondo puknuće, bio je masovni 3-mjesečni izljev nafte u Meksičkom zaljevu koji se dogodio 20. travnja 2010. godine te je nakon mjesec dana nezaustavljivog širenja naftne mrlje proglašena najvećom naftnom ekološkom katastrofom američke povijesti, čime je čak nadvisila katastrofalni izljev nafte iz Exxon Valdeza 1989. godine.

Uzrok je erupcija nafte sa morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme Deepwater Horizon 20. travnja 2010. u Atlantskom oceanu u blizini savezne države Louisiana. Za platformu je bio odgovoran British Petroleum. To je bio treći ozbiljan incident u koji je bio umiješan BP u SAD-u u zadnjih pet godina. Erupcija nafte pokrenuta je iz naftnog bazena koji je izbušen oko 1,5 kilometara ispod morske površine. Procjene o količini izbačene nafte u moru sežu od 790.000 do 16.000.000 litara dnevno. Kao posljedica, zagađena je površina mora od oko 6,000 km2. Najveće žrtve katastrofe su ribarstvo, turizam, morska flora i fauna te razne ptice koje su teško nastradale. Izljev je stekao i loš glas zbog toga što su razne ekipe preko mjesec dana pokušavale bezuspješno zaustaviti erupciju nafte, što je izazvalo čuđenje i ogorčenje diljem Amerike.

Prema Nacionalnom oceanografskom institutu, u prvih 40 dana izljeva isteklo je otprilike 120 milijuna litara nafte u more. Sveukupno, površina zagađenog mora procijenjena je na oko 9.900 km2. Od 20. travnja do 16. srpnja, kada je zaustavljen izljev nafte, procjenjuje se da je u more sveukupno iscurilo između 500.000 i 1.000.000 tona nafte.

Međunarodni dan zaštite od buke

Pokretač obilježavanja ovog dana je američka Liga za zaštitu od buke (NVO), čiji aktivisti podižu svijest javnosti o štetnosti buke, kao specifičnog zagađivača okoliša, koji dovodi do zdravstvenih, ali i ekonomsko-socijalnih posljedica. Ogledaju se, prije svega, u troškovima liječenja, gubitku radnih dana zbog bolovanja, smanjenoj radnoj sposobnosti, smanjenju cijena nekretnina u blizini izvora buke.Buka na čovjeka djeluje izravno i neizravno oštećujući njegovo zdravlje, izazivajući umor i smanjenje radne sposobnosti, ometa sporazumijevanje, koncentraciju, odmor i san.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;

Hrvatska
Vremeplov