Licemjerni spin zagrebačkog gradonačelnika: Svi znaju koje su “vaše” udruge i zašto su vaše
Izjava Tomislava Tomaševića da bi “volio čuti po kojem su to kriteriju ‘naše’ udruge” otvorila je novu rundu rasprave o gradskom novcu, u kojoj se sudaraju dva narativa: jedan koji u prvi plan stavlja 32 milijuna eura za sport i rekreaciju, i drugi koji inzistira na rastu financiranja civilnih i kulturnih organizacija povezanih s današnjim nositeljima vlasti.
Širi kontekst i suženi fokus kritika
Rasprava o financiranju udruga u Zagrebu već se godinama vodi između brojki koje dolaze iz proračuna i interpretacija koje iz tih brojki izvlače političke poruke. U svom televizijskom nastupu Tomislav Tomašević istaknuo je da je 2024. godine za udruge ukupno izdvojeno 46 milijuna eura, od čega je, prema njegovim riječima, 32 milijuna eura otišlo sportskim organizacijama, čime je pokušao relativizirati optužbe da gradska vlast favorizira određeni krug civilnih udruga.
– Te je godine 46 milijuna eura otišlo na financiranje udruga. Međutim, od toga su 32 milijuna otišla na udruge u sportu. To se zaboravlja – poručio je Tomislav Tomašević.
No, oporba i kritičari gradske vlasti uzvraćaju da predmet njihovih primjedbi nikada nisu bile sportske, rekreativne udruge ili organizacije koje rade s djecom, nego isključivo dio civilnog i kulturnog sektora koji se bavi društvenim, rodnim, LGBT, medijskim i aktivističkim temama, a koji je, prema njihovim analizama, u pojedinim slučajevima bilježio višestruke skokove financiranja u odnosu na godine prije dolaska Možemo na vlast.
“Naše” udruge i biografije političkih aktera
U tom dijelu rasprave u prvi plan dolaze javno poznate biografije istaknutih članova platforme Možemo i stranke Možemo, koje se u velikoj mjeri preklapaju s civilnim sektorom iz kojeg su potekli. Kritičari gradske vlasti tvrde da upravo taj kontekst objašnjava zašto se dio udruga u javnosti percipira kao “blizak” aktualnoj političkoj većini, bez obzira na formalne natječajne procedure.
U tom se kontekstu redovito spominje da je Tomislav Tomašević prije ulaska u politiku bio aktivan u Zelenoj akciji i Mreži mladih Hrvatske, Sandra Benčić u Centru za mirovne studije, Teodor Celakoski u Multimedijalnom institutu i kulturnoj mreži Klubtura, a Gordan Bosanac u udruzi Domino, uz raniji angažman u organizacijama koje se bave LGBT pravima i nezavisnom kulturom. U javnim raspravama navode se i druge političke figure koje su djelovale u udrugama poput Centra za ženske studije ili organizacija usmjerenih na rodna i društvena pitanja.
Za oporbu i dio javnosti te biografije nisu sporedna fusnota, nego ključni element razumijevanja odnosa između gradske vlasti i dijela civilnog sektora koji je u posljednjim godinama bilježio snažan rast proračunskih sredstava.
Rast financiranja i konkretni iznosi
Prema podacima koji kruže u javnim analizama i oporbenim materijalima, pojedine udruge iz područja nezavisne kulture, dokumentarnog filma, medija, rodnih i LGBT prava te urbanog aktivizma u razdoblju nakon promjene vlasti zabilježile su značajna povećanja gradskih dotacija. U tim se raspravama spominju organizacije poput Multimedijalnog instituta, Centra za ženske studije, Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata Rosa, udruge Domino, kulturnih organizacija iz mreže Klubtura, te produkcijskih i medijskih subjekata poput Factuma, Kulturtregera, Bloka, Kontejnera i drugih.
Kritičari ističu da se kod dijela tih organizacija financiranje u odnosu na razdoblje prije dolaska Možemo na vlast povećavalo višestruko, u nekim slučajevima i nekoliko stotina posto, te da se ukupni iznosi mjere u milijunima eura na godišnjoj razini kada se zbroje sve gradske dotacije, programi i višegodišnji ugovori.
Gradska vlast, s druge strane, naglašava da se svi natječaji provode po formalnim kriterijima, uz komisije, zapisnike i obvezu financijskog izvješćivanja, te da se novac može vratiti ako se utvrdi nenamjensko trošenje.
– Volio bih čuti po kojem su to kriteriju “naše” udruge. Sve udruge su dobile više novca – rekao je Tomislav Tomašević, uspoređujući pritom financiranje udruge Domino s iznosima koje dobiva Rukometni klub Zagreb.
Sport kao argument i točka prijepora
Upravo na toj usporedbi kritičari vide, kako tvrde, pomicanje fokusa s njihove glavne primjedbe. Dok gradonačelnik u prvi plan stavlja rekordna ulaganja u sport, oni uzvraćaju da se time u isti okvir stavljaju dvije različite kategorije, sportske organizacije s masovnim članstvom i profesionalnim pogonima s jedne strane, te civilne i kulturne udruge s druge, koje imaju drugačiju ulogu, ciljeve i kriterije financiranja.
Za oporbu je ključno pitanje ne koliki je ukupni iznos izdvojen za sport, nego koliki su rast i struktura sredstava za dio civilnog sektora koji je, prema njihovim tvrdnjama, ideološki i biografski povezan s današnjom gradskom većinom.
Transparentnost kao politička linija obrane
Tomašević je u istom nastupu naglasio da je u Gradu Zagrebu uspostavljen sustav u kojem se vidi svaka transakcija i da će se jednom mjesečno objavljivati svi financijski tokovi, uključujući i isplate prema udrugama. Time je financijsku raspravu prebacio na razinu proceduralne ispravnosti i formalne kontrole.
– Mogu garantirati da će transparentnost biti potpuna – poručio je.
No, kritičari uzvraćaju da transparentnost sama po sebi ne rješava političko pitanje prioriteta i smjera javnog financiranja, osobito kada se u fokusu nađu organizacije čiji su osnivači, bivši djelatnici ili dugogodišnji aktivisti danas među najistaknutijim političkim akterima u Zagrebu i na nacionalnoj razini.
Sukob narativa bez zatvaranja teme
Tako se rasprava o “našim” udrugama u Zagrebu ne vodi samo na razini proračunskih stavki, nego i na razini političkog identiteta i porijekla današnje vlasti, koja je iz civilnog sektora prešla u institucionalnu politiku. Dok gradonačelnik inzistira na formalnim kriterijima, komisijama i ukupnim iznosima, oporba i dio javnosti nastavljaju razdvajati sport, rekreaciju i rad s djecom od civilnih i kulturnih organizacija čije se financiranje, kako tvrde, u posljednjim godinama mijenjalo brže i snažnije nego ikad prije.
U tom raskoraku ostaje otvoreno pitanje ne samo kome i koliko, nego i zašto, te je li u Zagrebu riječ o neutralnoj proračunskoj politici ili o preusmjeravanju javnog novca prema sektoru iz kojeg je izrasla aktualna politička većina.
