Klasić traži zaštitu za medicinske radnike pod zračenjem: Govorimo o onima koji pomažu svima nama

Rasprava o Zakonu o listi profesionalnih bolesti u Hrvatskom saboru otvorila je pitanje koliko država stvarno štiti radnike koji obolijevaju zbog uvjeta rada, a zastupnik HSLS-a Darko Klasić poručio je da je proširenje liste na bolesti povezane s azbestom važan iskorak, ali nedovoljan bez snažnijeg obuhvata onih koji su svakodnevno izloženi zračenju u zdravstvenom sustavu.

Što zakon donosi radnicima oboljelima zbog posla

Pred zastupnicima se našao prijedlog zakona koji naizgled djeluje tehnički, ali u svojoj suštini, kako je naglasio Darko Klasić, izravno se tiče zdravlja radnika i njihovih obitelji. Profesionalne bolesti, podsjetio je, nastaju kao posljedica dugotrajnog izlaganja štetnim tvarima, opasnim materijalima, zračenju, buci, vibracijama ili stresu, i to čak i kada se posao obavlja uz propisane mjere zaštite.

Dosadašnja lista profesionalnih bolesti, prema njegovim riječima, bila je preuska i nije obuhvaćala sve stvarne rizike kojima su ljudi izloženi. Posljedica toga bila je da dio oboljelih nije mogao ostvariti prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, jer njihova dijagnoza nije bila službeno priznata kao profesionalna bolest.

U novom prijedlogu zakona lista se proširuje na rak probavnih organa i rak jajnika kada su uzrokovani izlaganjem azbestu, što je Klasić opisao kao ispravljanje pravne i moralne nepravde prema radnicima iz brodogradnje, građevine i industrije u kojima se azbest godinama koristio.

– Ova dopuna zakona sada im konačno daje pravo koje su oduvijek zaslužili – poručio je Darko Klasić.

Fokus na zdravstveni sektor i ionizirajuće zračenje

Kao posebno nedovoljno regulirano područje istaknuo je izloženost ionizirajućem zračenju. Prema podacima koje je iznio, u Hrvatskoj između 6.500 i 7.000 radnika radi u uvjetima u kojima su u dodiru s takvim zračenjem, a oko 80 posto čini medicinsko osoblje, uključujući liječnike, inženjere medicinske radiologije, medicinske sestre i tehničare.

Riječ je o djelatnicima koji svakodnevno rade u radiologiji, nuklearnoj medicini i intervencijskoj kardiologiji, često u neposrednoj blizini pacijenata. Iako su pojedinačne doze male, učinak je kumulativan, a posljedice se, kako je upozorio, mogu pojaviti tek nakon dva ili tri desetljeća, najčešće u obliku malignih bolesti.

Prema važećim propisima, radnici s većim dozama zračenja moraju obavljati zdravstveni pregled jednom godišnje, a oni s manjim rizikom svake dvije godine. No Klasić smatra da je sustav nadzora slab, jer se pregledi često obavljaju formalno i bez dovoljno detaljnih dijagnostičkih pretraga.

– Zbog toga mnoge bolesti ostaju neotkrivene, a kada se i pojave, teško ih je dokazati kao profesionalne – rekao je.

Tri koraka za jačanje sustava

Posebno je upozorio na problem dokazivanja profesionalne bolesti kod dugotrajne izloženosti niskim dozama zračenja. Sustav se oslanja na podatke s osobnih dozimetara, ali kod godina kumulativne izloženosti često ne postoji jasan dokaz o prekoračenju dopuštenih doza, pa se bolest tretira kao opća, bez prava koja iz toga proizlaze.

Zbog toga je predložio jačanje zakona u tri smjera, počevši od proširenja obveznih liječničkih pregleda. Smatra da bi oni trebali uključivati ultrazvuk abdomena, provjeru hormona štitnjače i testiranje tumorskih markera, kao preventivne mjere koje mogu pravodobno otkriti teške dijagnoze.

Drugi naglasak stavio je na usklađivanje s europskim standardima, posebno u dijelu koji se odnosi na zaštitu očiju, jer se kod medicinskog osoblja bilježi sve više slučajeva radiogene katarakte.

– Hrvatska mora uskladiti svoje propise s tim standardima, ne samo na papiru, nego i u praksi – poručio je.

Moralna obveza države

U završnici rasprave Klasić je naglasio da se radi o ljudima koji svakodnevno brinu o zdravlju drugih i koji su često prvi na liniji zdravstvene skrbi.

– Govorimo o ljudima koji pomažu nama, našim obiteljima, našim građanima. Zato i mi trebamo biti ti koji će se pobrinuti za njih – rekao je.

Zaključio je da novi prijedlog zakona predstavlja važan iskorak u zaštiti radnika, jer ispravlja nepravde prema onima koji su oboljeli zbog azbesta, ali istodobno obvezuje državu da jednaku pažnju posveti i modernim rizicima, od ionizirajućeg zračenja do stresa.

– To nije samo pitanje pravne forme. To je pitanje moralne odgovornosti države. Jer zdravlje radnika nije trošak – to je ulaganje u sigurnu, pravednu i civiliziranu Hrvatsku – poručio je Darko Klasić.