Kitovi nose perike od morskih algi, a vrane se okupljaju oko mrtvih: Pet neobičnih životinjskih navika koje i dalje zbunjuju znanstvenike

Životinjsko carstvo čudno je, čudesno, a ponekad i prilično jezivo mjesto. Postoje mravi koji uzgajaju biljne uši i gušteri koji odbijaju grabežljivce tako što im iz očiju izbacuju krv.

Neki sisavci mogu odgoditi trudnoću, čime svojim potomcima daju veće izglede za preživljavanje, dok određene vrste rakova hodaju uokolo sa spužvama na glavi.

Iako su mnoga od tih ponašanja neobična, za njih postoji objašnjenje. Spužve, primjerice, predstavljaju jedinstven, ali učinkovit oblik kamuflaže. Međutim, druga ponašanja i dalje zbunjuju znanstvenike, bilo zato što nije sasvim jasno zašto ih životinje pokazuju ili zato što se ne zna točno kako to rade. Ovo je pet ponašanja životinja koja još nismo u potpunosti razumjeli, prenosi N1.

Mante (velike raže) iskaču iz vode i doskaču na trbuh

Pripadnici porodice Mobulidae, koja obuhvaća tri vrste manta raža i sedam vrsta vražjih raža, koriste trokutaste peraje kako bi klizili kroz vodu i iskakali iz nje. Ove ribe mogu iskočiti i do dva metra iznad površine oceana, okrenuti se u zraku i doskočiti na trbuh, vraćajući se u vodu uz glasan pljusak.

Ponekad čitava jata raža priređuju pravi spektakl. Dr. Marta D. Palacios iz organizacije Mobula Conservation opisala je jedan posebno impresivan događaj.

– Odjednom možete vidjeti stotine njih kako istodobno iskaču iz vode, poput kokica, kaže ona.

– Izgledalo je kao da voda ključa i da će svakog trenutka eksplodirati.

Ali zašto to rade? Znanstvenici nisu sasvim sigurni. Neki smatraju da raže skaču kako bi pokazale svoju tjelesnu sposobnost i privukle partnera. Međutim, ovo ponašanje zabilježeno je i izvan sezone parenja, kao i kod mladih jedinki i gravidnih ženki, a ne samo kod spolno aktivnih životinja.

Drugo objašnjenje jest da na ovaj način uklanjaju parazite, poput riba priljepuša. Udaranje trbuhom o površinu vode moglo bi pomoći u njihovu uklanjanju, bilo neposrednim kontaktom s vodom ili posredno, izazivanjem mišićnog refleksa zbog kojeg se paraziti odvajaju.

Ipak, Palacios smatra da je najvjerojatnije objašnjenje da mante na ovaj način komuniciraju. Međutim, nije uvijek jasno što pokušavaju poručiti, a značenje njihovih skokova može se razlikovati ovisno o skupini, dobu dana ili godišnjem dobu.

– Moguće je da se na određenom području nalazi velika količina zooplanktona, kaže Palacios, podsjećajući da se mnoge mante hrane zajednički.

Druga je mogućnost da na ovaj način povećavaju broj jedinki u skupini i tako smanjuju ranjivost na grabežljivce, poput morskih pasa čekićara i orki.

– To je poput signala drugim skupinama u okolini da bi mogle putovati zajedno, objašnjava Palacios.

Kitovi nose “perike” od morskih algi

Kitovi su primijećeni kako nose šešire i “perike” napravljene od morskih algi. Znanstvenici ovo neobično ponašanje nazivaju kelping. Ono podrazumijeva da se kit igra komadom kelpa, valja se po njemu ili trlja o njega. Ponekad to radi sam, a ponekad u skupini.

Na snimkama se vidi da kitovi mogu provesti i više od sat vremena zabavljajući se komadom morske alge, ali nije poznato zašto to rade.

– Životinje se često igraju zato što uvježbavaju ponašanje koje će im biti važno kada odrastu, objasnio je dr. Luke Rendell, stručnjak za biologiju, učenje i ponašanje morskih sisavaca sa Sveučilišta St Andrews.

– Međutim, ne čini se da je to ovdje slučaj.

Naime, nedavno istraživanje pokazalo je da je više od 50 posto kitova promatranih tijekom ovakvog ponašanja bilo odraslo. Biolozi još nisu utvrdili njegov uzrok, a moguće je da na njega utječe više čimbenika.

– Pretpostavljam da su u osnovi ovakvog ponašanja osjet, interakcija i znatiželja, dodao je Rendell.

– Slične primjere viđamo i kod drugih životinja.

Jedan od njih je zajednica orki koje su osamdesetih godina prošlog stoljeća usvojile neobičan običaj balansiranja lososa na glavi.

Grbavi kitovi činili su 95 posto slučajeva navedenih u istraživanju. Znanstvenici pretpostavljaju da je to možda zato što ih ljudi češće snimaju, što bi značilo da je na rezultate utjecao način promatranja. Oni su ujedno i najdlakaviji među usatim kitovima, s iznimno osjetljivim dlačicama nalik brkovima.

Igraju li se kitovi morskim algama jednostavno zato što im taj osjećaj godi? Moguće je da ovakvo ponašanje ima i zdravstvene prednosti. Pretpostavlja se da im morske alge pomažu ukloniti parazite, poput školjkaša koji se pričvršćuju za njihovu kožu. Osim toga, neke vrste algi mogu sadržavati spojeve koji djeluju na mikroorganizme i ublažavaju infekcije kože. To bi se moglo usporediti s tretmanom lica morskim algama.

Istraživači koji proučavaju ovo ponašanje primjećuju da ono često djeluje promišljeno, a ne samo razigrano. Rendell se pita ima li ono i društvenu ulogu, s obzirom na to da se često javlja u skupinama. Ipak, prikupljanje podataka o ovim životinjama teško je jer malo vremena provode uz obalu, a mnogo više na otvorenom moru. Osim toga, ne možemo ih jednostavno pitati zašto to rade, osim ako nismo doktor Dolittle, izmišljeni lik koji razgovara sa životinjama.

– Imamo veoma ograničen uvid u njihove živote, kaže Rendell.

– To su složene životinje sa složenim ponašanjem koje ne razumijemo uvijek u potpunosti.

Vrane se okupljaju oko mrtvih pripadnika svoje vrste

Američke vrane često se okupljaju oko mrtvih pripadnika svoje vrste. Sve počinje kada jedna ptica pronađe mrtvu jedinku i oglasi se upozoravajućim krikom, nakon čega joj se pridružuju druge.

Na prvi pogled čini se prikladnim reći da ove ptice održavaju “pogrebe”. Na engleskom se skupina vrana naziva murder, što znači i “ubojstvo”. Ipak, njihova okupljanja nisu tihi i dostojanstveni događaji kakve povezujemo s ljudskim pogrebima. Naprotiv, veoma su bučna, ispunjena graktanjem, kreštanjem, a ponekad i pokušajima parenja s mrtvom jedinkom.

Profesorica Claudia Wascher, bihevioralna ekologinja sa Sveučilišta Anglia Ruskin, objašnjava da je ovo ponašanje “veoma slično kolektivnom uznemiravanju grabežljivaca”.

Moguće je da je razlog tome što znanstvenici smatraju da je osnovna svrha ovih okupljanja prikupljanje informacija.

– To je način da se upozore svi pripadnici skupine i skrene im se pozornost na situaciju, kaže Wascher, objašnjavajući da mrtva vrana može biti znak potencijalne opasnosti.

Ovakvo tumačenje podupiru i istraživanja koja su pokazala da se aktiviraju dijelovi mozga povezani sa složenijim donošenjem odluka kada se vranama pokaže mrtva jedinka ili pusti zvuk upozorenja.

Druge studije upućuju na to da vrane sporije prilaze hrani ako su u blizini primijetile mrtvu vranu te da grde ljude koje vide pokraj tijela. Istraživanju nije pomoglo ni to što su neki dobrovoljci nosili maske koje podsjećaju na Michaela Myersa iz horor-filma Noć vještica.

Iako se pogrebi obično povezuju s tugovanjem, još je prerano reći doživljavaju li vrane nešto nalik žalosti.

– Kod ptica iz porodice vrana svakako postoje elementi ponašanja koje povezujemo s pogrebima, kaže Wascher, ali upozorava da njihovo ponašanje ne treba automatski tumačiti kroz ljudske emocije.

– Ne možemo sa sigurnošću utvrditi funkciju ovog ponašanja pa ne možemo ni reći tuguju li ptice ili su tužne.

Vrane nisu jedine životinje koje reagiraju na smrt pripadnika svoje vrste. To rade i slonovi, dupini i brojne druge životinje. Mnoge od njih povezuje oslanjanje na društvene veze i dugotrajne odnose.

– Vrane imaju složene društvene sustave i stvaraju prijateljstva, kaže Wascher.

– U tim skupinama imaju partnere pa je gubitak jedinke s kojom su povezane teška situacija na koju životinje reagiraju određenim ponašanjem.

Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila reakcijama vrana na mrtve jedinke koje nisu poznavale pa nije jasno bi li se njihovo ponašanje razlikovalo kada bi bila riječ o njihovu društvenom partneru.

Možda je podjednako neobično i to što neke vrane agresivno kljucaju mrtvo tijelo ili se pokušavaju pariti s njim.

Ljenivci riskiraju život svaki put kada obavljaju veliku nuždu

Ljenivci su poznati po sporosti i tromosti. Zato je teško razumjeti zašto jednom tjedno kreću na put do tla samo kako bi obavili nuždu. Iako gotovo čitav život provode u krošnjama drveća, ljenivci se spuštaju na tlo kako bi ispraznili crijeva.

– Odlazak na nuždu predstavlja veliku zagonetku, kaže Amelia Simeou, biologinja i analitičarka podataka u Zakladi za zaštitu ljenivaca.

– Oni svakog dana imaju veoma ograničenu količinu energije koju mogu potrošiti. Zato je većini nas neshvatljivo da je troše na spuštanje do tla i ponovno penjanje umjesto da je čuvaju ili koriste za njegu krzna, potragu za hranom i brigu o mladuncima.

Čitav pothvat može trajati tri sata, a ljenivac za to vrijeme riskira da postane plijen druge životinje. Zato se postavlja pitanje zašto se uopće izlaže opasnosti kada bi nuždu mogao obaviti i s drveta.

Postoji nekoliko teorija. Ovo ponašanje primijećeno je i kod dvoprstih i kod troprstih ljenivaca, koji žive na drveću, ali potječu od kopnenih predaka. Je li njihova navika evolucijski ostatak načina života tih predaka?

Pojedini istraživači smatraju i da bi odlazak na šumsko tlo mogao pomoći probavi tako što bi ljenivci unosili zemlju uz svoju osnovnu prehranu, koju čini lišće.

Poznata tromost ljenivaca posljedica je njihove prehrane lišćem, koje sadrži veoma malo kalorija i dugo se probavlja.

Druga objašnjenja povezuju ovo ponašanje s obranom i komunikacijom. Obavljanje nužde na tlu moglo bi biti diskretnije i manje uočljivo grabežljivcima, osobito zato što se većina njihovih prirodnih neprijatelja nalazi na drveću.

Moguće je i da na ovaj način ostavljaju mirisne tragove.

– Kada je ženka ljenivca u plodnom razdoblju, svakog će se dana spuštati na tlo, kaže Simeou.

– Zato možemo samo pretpostaviti da to ima veze s razmnožavanjem i slanjem signala potencijalnom partneru.

Postoje i neobičnije teorije. Riskiraju li ljenivci život kako bi izmetom potaknuli rast svojeg omiljenog drveta?

– Mislim da bi to podrazumijevalo razinu kognitivnih sposobnosti za koju smo prilično sigurni da je nemaju, kaže Simeou.

A možda se odgovor krije u njihovu simbiotskom odnosu s moljcima koji žive u njihovu krznu. Ti kukci ovise o izmetu ljenivaca za razmnožavanje, dok ljenivci imaju koristi od njihove prisutnosti jer pridonose rastu algi u krznu.

– Moljci su se najvjerojatnije prilagodili ljenivcima, a ne obrnuto, kaže Simeou.

Bez obzira na razlog, ovaj odlazak na tlo nije svakodnevna obveza. Metabolizam ljenivaca, baš kao i njihov cjelokupan način života, iznimno je spor pa na ovo putovanje moraju krenuti samo jednom tjedno.

Ipak, kako ističe Simeou, “ljenivci su mnogo aktivniji nego što im ljudi pripisuju”.

Čvorci oblikuju golema jata koja se kreću kao jedan organizam

Golema jata čvoraka koja se kreću usklađeno mogu izgledati kao prizor iz nekog drugog svijeta. U sumrak se stotine tisuća ptica okupljaju i stvaraju goleme crne oblake na nebu. Jato djeluje kao da se kreće poput jednog bića. Pojedinačne ptice gotovo bez napora poniru, mijenjaju smjer i okreću se, leteći nevjerojatnom brzinom i izbjegavajući sudare koji bi mogli biti pogubni.

– Neki to nazivaju baletom na nebu, kaže profesorica Anne Goodenough sa Sveučilišta Gloucestershire.

– Ja to više doživljavam kao vizualni izraz glazbe, u kojoj se mnoštvo pojedinačnih nota može kombinirati i preslagivati na gotovo beskonačno mnogo načina. Zato nikada nećete vidjeti dva potpuno ista prizora ovakvog kretanja čvoraka.

Ovi prizori toliko su neobični i pojavljuju se tako iznenada da je jedan britanski ornitolog nekoć vjerovao da ptice komuniciraju telepatijom.

Danas znanstvenici bolje razumiju kako ptice usklađuju svoje kretanje. Prema vodećoj teoriji, svaka ptica prati kretanje sedam susjednih jedinki. Kada jedna promijeni smjer ili brzinu, ptice u njezinoj blizini brzo se prilagođavaju, stvarajući gotovo trenutačan val promjena koji se širi kroz cijelo jato.

Ipak, postoje i druge teorije. Istraživači su prošle godine predložili da neuronske mreže omogućuju čvorcima da se orijentiraju u odnosu na druge ptice koristeći značajke okruženja. Prema tom objašnjenju, usklađeno kretanje nastaje spontano kada više ptica međusobno djeluje na taj način.

Kada je riječ o tome zašto se čvorci okupljaju u golema jata, široko je prihvaćeno mišljenje da je riječ o složenom, ali učinkovitom načinu obrane od grabežljivaca.

– Tako smanjujete vjerojatnost da postanete plijen sove ili sivog sokola, kaže Goodenough.

Postoji nekoliko razloga za to. Golem broj ptica smanjuje vjerojatnost da će grabežljivac uhvatiti baš određenu jedinku, dok veći broj očiju povećava izglede da opasnost bude na vrijeme uočena.

Osim toga, ovakvo kretanje zbunjuje ptice grabljivice koje se usredotočuju na jednu metu. To postaje teško kada je meta dio jata od čak 750.000 ptica koje se nepredvidivo kreću.

Postoje i druga moguća objašnjenja. Jedno je da velik broj ptica stvara toplije mjesto za noćenje. U tom smislu, njihovo okupljanje moglo bi poslužiti kao svojevrsna reklama koja drugim čvorcima pokazuje gdje se nalazi pogodno mjesto za odmor.

– Kako funkcioniraju pojedinačna jata, kako se ptice kreću između njih i koliko su te promjene fluidne, pitanja su na koja još nemamo odgovor. I dalje ne znamo ni koja ptica na kraju potakne čitavo jato da se spusti na mjesto za noćenje, kaže Goodenough.

– Može li se to na neki način predvidjeti ili je zaista potpuno nasumično?

Za sada odgovor još nemamo.