Kako blockchain mijenja način na koji poslujemo?

Pametni ugovori više nisu samo dio kriptovaluta i fintech sektora. Njihova primjena ulazi u najam, freelancing i osiguranje, ali otvara i pitanje: može li kod zaista zamijeniti pravnika?

U svijetu tehnologije pojam „smart contract“ ili pametni ugovor već neko vrijeme nije novost. Riječ je o računalnom programu koji automatski izvršava uvjete ugovora kada su ispunjeni zadani kriteriji. Temelji se na blockchain tehnologiji, što znači da je siguran, transparentan i gotovo nemoguće ga izmijeniti nakon što je jednom zapisan.

Prvotno osmišljen u kontekstu kriptovaluta, pametni ugovor danas postaje alat koji bi mogao preoblikovati svakodnevne odnose – od poslovnih suradnji do privatnih transakcija. Umjesto papira, potpisa i birokracije, u budućnosti bismo mogli imati ugovore koji se automatski provode, bez posrednika i čekanja.

Kako funkcionira pametni ugovor?

Zamislimo situaciju: najmoprimac uplaćuje stanarinu putem blockchain sustava. Kada se uplata izvrši, pametni ugovor automatski šalje potvrdu stanodavcu i omogućava pristup stanu putem digitalne brave. Ako se uplata ne izvrši, ugovor blokira pristup i aktivira dodatne mjere. Sve se događa bez potrebe da odvjetnik ili agencija intervenira.

Isti princip primjenjuje se i na osiguranje. Primjerice, kod avionskog osiguranja pametni ugovor može automatski isplatiti odštetu ako let kasni više od tri sata. Informacija o kašnjenju povlači se iz službenih baza podataka, a novac stiže na račun putnika – bez kompliciranih obrazaca i dugih procedura.

Prednosti i mogućnosti

Glavna snaga pametnih ugovora leži u njihovoj automatizaciji i transparentnosti. Sve strane unaprijed znaju uvjete i nemoguće ih je jednostrano promijeniti. To smanjuje rizik od prijevara, ubrzava poslovne procese i štedi novac.

Za freelancere i male poduzetnike to znači sigurniju naplatu. Poslodavac može uplatiti sredstva u pametni ugovor, a ona se oslobađaju tek kad se posao završi. Time se smanjuje rizik od neplaćenih računa i sporova.

U međunarodnom poslovanju pametni ugovori uklanjaju potrebu za trećim stranama poput banaka ili odvjetničkih ureda, čime se smanjuju troškovi i ubrzava razmjena.

Freepik/Ilustracija

Izazovi i prepreke

Unatoč obećanjima, pametni ugovori nisu bez problema. Najveći izazov leži u pravnom okviru. Ako ugovor postoji samo u obliku računalnog koda, kako ga uklopiti u postojeće zakonodavstvo? Što ako dođe do greške u kodu ili nepredviđene situacije?

U Hrvatskoj i Europskoj uniji pravni sustav još uvijek traži način kako regulirati smart contracts. Trenutno ih se uglavnom tretira kao nadogradnju postojećih ugovora, ali sudska praksa gotovo da ne postoji. Stručnjaci upozoravaju da bez jasnog zakonskog okvira riskiramo pravnu nesigurnost, pogotovo kod velikih transakcija.

Drugi problem su tehnička ograničenja. Iako blockchain nudi sigurnost, pametni ugovori ovise o vanjskim izvorima podataka – takozvanim „oraclima“. Ako ti izvori daju pogrešne informacije, ugovor se može izvršiti krivo.

Hrvatski kontekst

U domaćem kontekstu smart contracts najviše se spominju u fintech sektoru i među startupima. Neki pravnici i IT stručnjaci već rade na projektima koji spajaju blockchain s nekretninama i osiguranjem. Međutim, šira primjena još uvijek čeka na pravnu i institucionalnu podršku.

U isto vrijeme, interes raste i među građanima. S porastom broja freelancera i digitalnih nomada, raste i potreba za alatima koji osiguravaju brzu i sigurnu naplatu poslova na međunarodnom tržištu.

Hoće li pametni ugovori zamijeniti odvjetnike i javne bilježnike?

Vjerojatno ne u potpunosti. No mogu preuzeti velik dio rutinskih poslova i time osloboditi pravne stručnjake da se bave složenijim pitanjima.

Najvjerojatniji scenarij je hibridni model – klasični ugovori s ugrađenim pametnim elementima koji osiguravaju automatizaciju određenih koraka. Takva kombinacija mogla bi ubrzati poslovanje i povećati povjerenje među strankama, a istodobno ostaviti prostor za ljudsku intervenciju kada se dogode iznimke.