Gjenero o Hrvatskoj, Srbiji i Europi: S ovakvim Vučićem moguć je povratak politikama iz 90-ih

Sigurnosna pitanja, politička kultura, regionalni odnosi i geopolitičke promjene bile su teme razgovora s političkim analitičarom Davorom Gjenerom u emisiji Zoom. U više od 50 minuta razgovora otvorena su pitanja funkcioniranja hrvatskog sigurnosnog sustava, javnih sukoba predsjednika Republike i Vlade, stanja u SDP-u, ulaska Darija Zurovca u parlamentarnu većinu, ubrzanog naoružavanja Srbije, opasnosti koje dolaze iz autoritarnog modela Aleksandra Vučića, stanja u Bosni i Hercegovini te položaja Hrvatske unutar Europske unije.

Sigurnosna politika ne bi smjela biti predmet javnog prepucavanja

Razgovor je otvoren pitanjem o novim političkim polemikama oko sigurnosnih tema i načina donošenja odluka u državi, posebno nakon javnih prijepora oko poteza ministra obrane Ivana Anušića i reakcija predsjednika Republike Zorana Milanovića. Davor Gjenero ocijenio je da takvi sukobi prije svega slabe autoritet institucija, ali da je problem dublji od samog medijskog dojma.

– Nadam se da ne previše. Najmanji je problem i taj javni diskurs. On doduše slabi autoritet javnih vlasti u građanskom društvu, ali ništa bitno više od toga – rekao je Davor Gjenero.

U nastavku je sigurnosni spor smjestio u širi politički okvir, tvrdeći da Hrvatska danas ima izvršnu vlast koja je jasno europski i euroatlantski usmjerena, dok predsjednika Republike vidi kao političara koji preuzima proruski narativ.

– Radi se o tome da imate izvršnu vlast koja je europski i euroatlantski ustrojena i predsjednika Republike koji je čvrsto proruski orijentiran, koji preuzima narativ brutalnoga totalitarnog režima Vladimira Putina – rekao je Davor Gjenero.

O Anušićevom odlasku u Izrael

Govoreći o odlasku ministra obrane Ivana Anušića u Izrael, Gjenero je naglasio da taj posjet nije bio tek protokolaran, nego da ima dugoročnu važnost u kontekstu opremanja Hrvatske vojske. Posebno se osvrnuo na projekt nabave njemačkih tenkova Leopard i na činjenicu da dio njihove opreme dolazi iz Izraela, zbog čega je, kako kaže, nužna suglasnost proizvođača.

– Posjet ministra obrane, gospodina Ivana Anušića, u Izraelu bio je tehnički protokolarna, ali dugoročno vjerojatno kritično važan, jer je dio projekta nabave opreme i naoružanja za hrvatsku vojsku – rekao je Gjenero.

Dodao je da je taj proces od početka bio opterećen političkim prijeporima, osobito u dijelu koji se odnosio na aranžman oko hrvatskih tenkova T-84 i njihove povezanosti s ukupnim paketom nabave Leoparda iz Njemačke. Upozorio je i da postoji bojazan da bi predsjednik Republike mogao pokušati opstruirati daljnje faze tog procesa kada oprema bude isporučena.

Javne napetosti stvaraju dojam nestabilnosti

Na pitanje o političkoj kulturi i o tome zašto se osjetljive sigurnosne teme ne rješavaju diskretno, kroz institucionalne kanale, nego završavaju u javnosti, Davor Gjenero poručio je da ozbiljna država takve procese mora voditi diskretno, ali pod strogom kontrolom.

– Naravno, jer time nepotrebno stvarate napetosti u javnosti, stvarate dvojbe i sukobe oko onoga oko čega bi trebalo postojati temeljno jedinstvo – rekao je politički analitičar.

Pritom je naglasio da podjela vlasti postoji zato da bi političke ambicije međusobno ograničavale jedna drugu, ali da je u Hrvatskoj dodatni problem, po njegovoj ocjeni, dugotrajan utjecaj Zorana Milanovića na političku kulturu.

– Imamo sustav međusobne kontrole različitih aktera u političkom sistemu, podjela vlasti služi tome da bi jedna politička ambicija ograničavala drugu političku ambiciju, ali isto tako imamo taj devastirajući, razarajući utjecaj Zorana Milanovića na nacionalnu političku kulturu – ističe.

Milanović na međunardnoj sceni kuriozitet

Analitičar smatra da takva komunikacija ne ostaje samo unutarnja stvar hrvatske politike, nego ostavlja i trag prema međunarodnim partnerima. Podsjetio je na razdoblje kada je Zoran Milanović pokušavao blokirati pristupanje Švedske i Finske NATO-u, ali i na tadašnju procjenu da su hrvatske institucije ipak spriječile da takve ideje dobiju formalnu snagu.

– Gospodin Milanović je do sada već napravio brojne probleme unutar EU. Vi se sjećate njegovog zahtjeva da se obstruira primanje Švedske i Finske u Sjevernoatlantski savez – kaže.

Ipak, dodao je da međunarodna zajednica danas na predsjednika Republike više gleda kao na politički kuriozitet nego kao na realan sigurnosni problem, premda upozorava da bi drukčija kadrovska rješenja na nekim ključnim diplomatskim mjestima mogla otvoriti dodatne komplikacije.

– Ovako je Milanović više predmet kurioziteta u međunarodnoj zajednici nego prije nekog straha, opasnosti, ideje da bi se Hrvatska mogla pridružiti onim volatilnim, nestabilnim državama članicama kojih, nažalost, unutar NATO saveza ima nekoliko – naglašava.

Personalizacija politike i kopiranje Milanovićeva modela

Razgovor se potom prebacio na šire stanje hrvatske političke scene, koju posljednjih godina obilježavaju sve žešći osobni sukobi i naglašena personalizacija političkih odnosa. Davor Gjenero smatra da dio oporbe, u nedostatku vlastitih jasnih politika, preuzima obrasce ponašanja koje je u hrvatski politički prostor uveo Zoran Milanović.

– Ljudi koji nemaju vlastitu agendu, koji nisu sposobni kreirati alternativne javne politike, preuzimaju tuđe obrasce ponašanja – smatra.

Posebno se osvrnuo na SDP, za koji tvrdi da godinama slabi kao nacionalna stranka i da na političkoj karti Hrvatske ima sve više praznih prostora u kojima organizacijski praktički ne postoji.

– Imate nevjerojatnu situaciju da netko tko sebe smatra ključnom opozicijskom strankom zapravo u pravom smislu riječi nema stranačku organizaciju u jednom od četiri velika grada – kaže.

To je izrazito loše za Hrvatsku

Na pitanje o nastupima predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića i njegovim pokušajima da se nametne kao ozbiljna alternativa Andreju Plenkoviću, Gjenero je ocijenio da je loše za demokratski sustav kada jedna stranka postane dominantna, ali da je za to u Hrvatskoj jednako odgovorna i slabost oporbe.

– To je izrazito loše za Hrvatsku, izrazito je loše kad se sustav postepeno pretvara u sustav jedne dominantne političke stranke – istaknuo je.

Podsjetio je da je SDP u razdoblju od 2007. do danas, prema njegovoj ocjeni, sustavno razarao vlastitu mrežu, a da je na nacionalnoj razini zapravo dobio samo jedne izbore, i to 2011. godine, kada su okolnosti bile takve da ih je, kako kaže, bilo gotovo nemoguće izgubiti.

– U tom razdoblju je SDP decimirao svoju stranačku mrežu. Oni danas ne znače ništa niti u Gradu Zagrebu, niti u Gradu Rijeci, odavno ne znače ništa u Gradu Splitu, a skoro pa da nikad nisu nešto značili u Osijeku – kaže.

Dodatno je naglasio da se parlamentarni izbori u Hrvatskoj ne mogu čitati samo kroz nacionalne ankete, jer se mandati raspodjeljuju u deset izbornih jedinica i bez snažne terenske organizacije nije moguće računati na pobjedu.

– Bez pokrivanja cijele zemlje i bez snažnih uporišta u većini od deset izbornih jedinica ne možete računati na izbornu pobjedu – dodao je.

Ulazak Zurovca u većinu vidi kao legitimnu političku odluku

Jedan od važnijih domaćih političkih blokova bio je posvećen novim odnosima unutar parlamentarne većine, nakon što je premijer Andrej Plenković osigurao dodatne ruke, među ostalim i kroz podršku Darija Zurovca. Dok dio javnosti takve poteze vidi kao političku trgovinu, Gjenero smatra da je, barem u Zurovčevu slučaju, riječ o legitimnoj i politički razumljivoj odluci.

– Ja, pogotovo kad je u pitanju gospodin Dario Zurovec, ne vidim ništa loše u ovom dogovoru – smatra Gjenero.

Naglasio je da Dario Zurovec nije osvojio mandat na koalicijskoj listi, nego samostalno, te podsjetio da je slične poteze u prošlim mandatima radio i Radimir Čačić. U oba slučaja, dodaje, u pozadini su bili infrastrukturni projekti, ponajprije željeznica.

– Ovo što je on napravio sada silno je slično onome što je veteran hrvatske demokratske političke arene, gospodin Radimir Čačić, napravio u prethodnom mandatu. Oba puta je razlog koaliranja željeznička pruga – dodao je Gjenero.

U toj odluci vidi i širu političku logiku liberalno-demokratskog centra, koji po svojoj prirodi može surađivati i sa socijaldemokratima i s demokršćanima. Štoviše, smatra da bi upravo jačanje takvog centra bilo korisno za Hrvatsku.

– Za Hrvatsku je izrazito važno da se ojača taj liberalni centar i da se do idućih izbora stvori situacija u kojoj bi liberalni centar zajedno nastupao na parlamentarnim izborima i onda sudjelovao u postizbornim koalicijama stvaranja nove političke većine – kaže politički analitičar.

U tom je kontekstu spominjao više regionalnih i liberalno-demokratskih aktera, uključujući Posavčevu platformu, HSLS, Centar i druge srodne opcije koje bi, po njegovu mišljenju, mogle pridonijeti racionalnijoj političkoj utakmici u Hrvatskoj.

Problem SDP-a vidi u nedostatku znanja, a ne u ljevici

U nastavku razgovora otvorena je i tema odnosa liberalnog centra prema SDP-u i ljevici općenito. Davor Gjenero pritom je odbacio tezu da je ključni problem SDP-a u pretjeranom pomaku ulijevo, nego tvrdi da je stvar dublja i da proizlazi iz nedostatka znanja i sposobnosti za oblikovanje javnih politika.

– Problem SDP-a nije ljevičarenje, nego odsutnost znanja i sposobnosti kreiranja javnih politika, pa se u takvim uvjetima radikalizira politički diskurs – rekao je Gjenero.

Podsjetio je da je SDP u vrijeme Ivice Račana imao dubok kadrovski bazen ljudi koji su razumjeli državu i javne politike, ali da su ti kadrovi postupno nestali. Posljednje snažne socijaldemokrate, kako je rekao, stranka je marginalizirala u kasnijim unutarstranačkim obračunima.

– Ljudi koji danas upravljaju tom strankom ne znaju što su javne politike, ne znaju upravljati javnim politikama, njihovo obrazovanje u političkom smislu je izrazito oskudno i ograničeno i onda im ne ostaje drugo nego ta klasična radikalska shema prijatelj-neprijatelj – smatra.

Srbija se naoružava izvan logike NATO-a

Velik dio emisije bio je posvećen regionalnoj sigurnosti i sve intenzivnijem naoružavanju Srbije. Davor Gjenero upozorio je da se taj proces mora promatrati s velikim oprezom i da usporedni podaci o vojnim izdvajanjima pokazuju da Srbija ulaže više od Hrvatske.

– Hrvatska teško hvata od NATO-a zahtijevanih dva posto BDP-a. Srbija je prešla već prije nekoliko godina 2,6 posto BDP-a troškova za obranu – dodaje.

Dodao je da su ukupna izdvajanja dviju država usporediva, s time da je hrvatski BDP nešto veći, ali da Srbija, unatoč manjoj ukupnoj ekonomskoj snazi po stanovniku, odvaja razmjerno više. Ključna razlika, prema njegovu tumačenju, nije samo u visini troška nego u političkom okviru u kojem se vojska razvija.

– Hrvatska za obranu izdvaja u okvirima standarda NATO saveza prema zajedničkim obrambenim strategijama, a Srbija gradi oružanu silu koja je vezana uz dominantni politički koncept njihovog autoritarnog vladara Aleksandra Vučića i njegovog režima – naglašava.

Potpuno je jasno što je vojna strategija Srbije

Taj politički koncept, nastavio je, danas se više ni ne skriva, nego se otvoreno veže uz ideju srpskog svijeta i uz ekspanzionističke ambicije. Kao primjer naveo je i poruke koje dolaze iz vrha vlasti u Beogradu te plasiranje informacija o novim kineskim raketama na njihovim zrakoplovima.

– Oni sada više niti ne kriju ekspanzionističke aspekte svoje politike naoružavanja – rekao je Davor Gjenero.

Upozorio je i da je NATO još uvijek presporo shvatio koliko pažljivo treba pratiti što sve ulazi u srpski arsenal, kao i na koji se način preko teritorija članica Saveza doprema oprema iz Kine. U njegovoj analizi, vojna strategija Srbije povezana je s uvjerenjem da je nastupilo vrijeme multipolarnosti i s idejom da se ponište posljedice srpskih poraza iz ratova 1991. i 1999. godine.

– Potpuno je jasno što je vojna strategija Srbije. Ona je vezana uz njihovu ideju da je nastupilo razdoblje multipolarnosti i da je za njih došlo vrijeme otklanjanja posljedica ratnog poraza u agresijama 1991. i 1999. – smatra.

Prvo su ugroženi Crna Gora i Kosovo, ali ni Hrvatska ne smije zatvarati oči

Govoreći o sigurnosnim rizicima, Gjenero je istaknuo da Hrvatska nije prva na udaru mogućeg srpskog ekspanzionizma, nego prije svega države koje su posljednje izišle iz beogradskog zagrljaja.

– Hrvatska nije prva koja je ugrožena. Prve ugrožene su zemlje koje su zadnje pobjegle iz njihova zagrljaja. S jedne strane to je Crna Gora, a s druge Kosovo – kaže.

Podsjetio je na događaje na Kosovu iz rujna 2023. godine i ocijenio da je tada pokušano nešto što je po logici podsjećalo na ruski model destabilizacije, premda, kako kaže, izvedeno diletantski i neuspješno. Istodobno smatra da repovi tog događaja do danas nisu riješeni.

Govoreći o ruskom utjecaju, rekao je da se odnos Srbije i Rusije dodatno zakomplicirao zbog izvoza streljiva prema Ukrajini, ali da to ne znači kako će Moskva odustati od Srbije kao instrumenta vlastitih interesa u regiji.

– Ne treba očekivati da bi taj sukob mogao imati neke posljedice na to da Rusija više ne bi svoje geopolitičke interese, kad je vojska u pitanju, pokušavala ostvarivati uz pomoć vojske Srbije – ističe.

S ovakvim Vučićem povratak starim ratnim politikama nije isključen

Na pitanje može li se Srbija, s obzirom na intenzivno naoružavanje i sve radikalniju retoriku iz Beograda, ponovno vratiti obrascima iz kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, Davor Gjenero dao je najizravniji odgovor u cijelom razgovoru.

– Ja se bojim da je to i te kako moguće s ovim i ovakvim Vučićem – kaže Gjenero.

Smatra da je današnji režim u Srbiji autoritarniji i snažniji nego onaj iz Miloševićeva vremena te da dodatnu opasnost predstavlja snažan utjecaj Srpske pravoslavne crkve na politički sustav i teritorijalne pretenzije. Uz to, današnja međunarodna situacija bitno je drukčija i opasnija nego 2000. godine, kada je u Rusiji tek na vlast došao Vladimir Putin, a prethodno razdoblje obilježila je, unatoč svim slabostima, ideja modernizacije i vesternalizacije Rusije.

– Sada je situacija puno patogenija i puno opasnija – rekao je Davor Gjenero.

Hrvatska mora biti svjesna opasnosti

Istaknuo je da Hrvatska zbog toga mora biti svjesna opasnosti, ali je jednako tako naglasio da je njezina sigurnosna pozicija danas bitno bolja nego devedesetih jer je članica NATO-a i raspolaže jačim vojnim kapacitetima.

– Hrvatska je danas članica kolektivnog sustava sigurnosti koji, iako oslabljen, djeluje i dalje – smatra.

Dodao je i da Hrvatska danas ima znatno veću vojnu snagu nego što ju je imala u vrijeme kada je uspjela zaustaviti Miloševićevu agresiju, a članak 5 NATO-a, iako ga ne treba olako prizivati, djeluje kao važan instrument odvraćanja.

– Hrvatska ima danas daleko veću vojnu snagu nego što je imala devedesetih, a ima i garanciju da nakon prvog udara saveznici moraju priskočiti u pomoć – rekao je Gjenero.

Iran, Bosna i Hercegovina i zabrinjavajući znakovi antisemitizma

U završnom vanjskopolitičkom dijelu razgovora otvorena je i tema utjecaja Irana na Bosnu i Hercegovinu, posebno u kontekstu širih potresa na Bliskom istoku. Davor Gjenero izrazio je nadu da otvoreni sukob u Bosni i Hercegovini nije izgledan, ali smatra da su društveni i politički odnosi kontaminirani utjecajem radikalnih palestinskih i iranskih krugova.

– Nadam se da nekakvog otvorenog sukoba ne može biti, ali da su odnosi kontaminirani i utjecajem radikalskog palestinskog faktora i radikalskog iranskog faktora, to je činjenica – dodao je.

Posebno ga zabrinjavaju manifestacije antisemitizma koje su se, kako kaže, pojavile u Bosni i Hercegovini i na koje tamošnje građansko društvo nije odgovorilo dovoljno jasno. Kao ilustraciju je naveo prošlogodišnju ideju da se Sarajevska hagada stavi na međunarodnu licitaciju, a prihod usmjeri prema Gazi.

– To nije toliko strašno samo zbog zagovora objektivno terorističke organizacije, nego prije svega zbog toga što se Bosna i Hercegovina simbolički pokazala spremnom odreći se svog kulturalizma, odreći se te superiorne tradicije koju je imala kroz povijest integracijom židovske zajednice – rekao je Davor Gjenero.

Ocijenio je da Sarajevska hagada nije samo dio židovske tradicije u Bosni i Hercegovini nego i snažan simbol ukupne tradicije bosanskohercegovačkog društva, zbog čega su takvi prijedlozi za njega posebno uznemirujući.

Hrvatska je u Bruxellesu utjecajnija nego što proizlazi iz njezine veličine

Na samom kraju razgovora dotaknuta je i pozicija Hrvatske unutar Europske unije. Davor Gjenero ocijenio je da je Hrvatska danas u Bruxellesu politički relevantnija nego prije deset godina, pa čak i relevantnija nego što bi se moglo zaključiti na temelju njezine veličine, gospodarske snage ili objektivnog demografskog kapaciteta.

– Sasvim sigurno. Štoviše, Hrvatska je u Bruxellesu relevantnija u političkom smislu nego što to proizlazi iz njezine puke veličine, njezina bruto društvenog proizvoda i njezina neposrednog doprinosa razvoju Europske unije – dodao je Gjenero.

Posebno je pohvalio hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu, spominjući Tonina Piculu, Tomislava Sokola, Davora Ivu Stiera i Gordana Bosanca, te pritom upozorio da Hrvatskoj danas možda nedostaje jača vidljivost u liberalnoj skupini kakvu je imala u prošlom sazivu.

Uz to je istaknuo i važnost kadrovskog rada hrvatske javne uprave, koja je, prema njegovim riječima, kvalitetno odabrala ljude za europske institucije, od Europske komisije do diplomatske mreže Europske unije.

– Činjenica je da je hrvatska javna uprava jako dobro selektirala ljude koji su u ime Hrvatske odlazili u europske institucije – kaže Gjenero.

Zaključio je da Hrvatska danas ima dobar utjecaj i u Vijeću ministara i u agencijama Europske unije koje se bave zaštitom vanjskih granica, što smatra jednim od važnijih uspjeha izvršne vlasti i administracije.