Budiša razotkrio rupe u planu SDP-a i Možemo: Papir trpi svašta, ali tko će to platiti?

Posebno problematičnim smatra namjeru da cjelokupna infrastruktura bude u javnom vlasništvu, ocijenivši kako je riječ o ideološkom pristupu koji zanemaruje tržišno natjecanje i ulogu privatnog sektora.

Plan SDP-a i Možemo za gospodarenje otpadom, vrijedan čak 1,8 milijardi eura, naišao je na oštre kritike potpredsjednika HSLS-a i vršitelja dužnosti zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirka Budiše. U opširnoj reakciji upozorio je na niz financijskih, pravnih i provedbenih nedostataka predstavljenog programa, poručivši kako iza velikih najava i još većih brojki nedostaju odgovori na ključna pitanja.

Budiša smatra kako su SDP i Možemo predstavili politički atraktivan popis projekata, ali nisu ponudili dovoljno konkretnih rješenja za njihovu provedbu. Ističe kako se znatan dio programa zapravo odnosi na postojeće projekte, mjere i zakonske obveze koje Hrvatska već provodi.

– Plan SDP-a i Možemo poprilično populistički odgovara na danas politički atraktivno pitanje što bi se sve trebalo izgraditi, ali gotovo potpuno preskače puno neugodnija pitanja: koliko nam toga stvarno treba, koliko će konkretno pojedini sustavi koštati, gdje će se graditi, tko će time upravljati, tko će plaćati pogon i što se događa s otpadom nakon što prođe kroz taj zamišljeni sustav – upozorava Budiša.

Prema njegovim riječima, program u najvećem dijelu predstavlja nastavak postojećih projekata, mjera i zakonskih obveza, dok se pojedini organizacijski i infrastrukturni prijedlozi predstavljaju kao novosti, premda su već planirani.

 Za gotovo pola milijarde nema jasne računice

Jednu od najvećih zamjerki Budiša upućuje financijskoj konstrukciji programa. SDP i Možemo najavljuju ukupna ulaganja od 1,8 milijardi eura, dok su za prvi mandat predstavili izvore financiranja u iznosu od 1,305 milijardi eura.

Razlika iznosi čak 495 milijuna eura, odnosno 27,5 posto ukupne vrijednosti najavljenog programa.

– Za gotovo pola milijarde eura ulaganja nije jasno prikazano kada će se realizirati, iz kojih će se izvora financirati i tko će preuzeti buduće financijske obveze – ističe Budiša.

Dodaje kako ni za predviđenih 1,305 milijardi eura nije dokazano koliko je sredstava stvarno slobodno raspoloživo, koliko je već vezano uz postojeće projekte, a koliko ovisi o budućim i neizvjesnim prihodima.

– To nije dokaz financijske neodrživosti programa, ali jest ozbiljan nedostatak njegove vjerodostojnosti – poručuje potpredsjednik HSLS-a.

Posebno se osvrnuo na tvrdnje SDP-a i Možemo o 600 milijuna eura navodno neutrošenog novca Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

– Stanje novčanih sredstava nije isto što i raspoloživi višak. Velik dio tih sredstava vezan je uz već ugovorene i višegodišnje obveze. To znam iz prve ruke. Reći da Fond ima 600 milijuna eura koji samo stoje i čekaju da ih netko pametniji potroši politički je efektno, ali financijski jednostavno nije točno. Treba razumjeti materiju – naglašava Budiša.

Opasni otpad gotovo potpuno zanemaren

Jednim od najozbiljnijih propusta programa smatra izostanak cjelovitog rješenja za gospodarenje opasnim otpadom, što je, upozorava, jedan od najvećih izazova hrvatskog sustava.

Prema njegovoj ocjeni, SDP i Možemo uglavnom su se usredotočili na komunalni otpad, dok uspostava nacionalnog sustava za gospodarenje opasnim otpadom, uključujući kapacitete za obradu, energetsku oporabu i konačno zbrinjavanje, nije odgovarajuće financijski razrađena.

– Pritom se najavljuju značajna sredstva za sanaciju crnih točaka, ali sanacija posljedica nije isto što i uspostava sustava koji će spriječiti nastanak novih crnih točaka – upozorava Budiša.

Bez takvog sustava, dodaje, Hrvatska će i dalje ovisiti o izvozu opasnog otpada i kapacitetima drugih država, uz visoke troškove i rizike za okoliš.

Budiša upozorava i na druga pitanja koja, prema njegovu mišljenju, nisu dobila potrebnu pozornost. Među njima su gospodarenje nusproizvodima, ukidanje statusa otpada, oporaba, prostorno planiranje lokacija za gospodarenje otpadom te korištenje komposta, biostabilata i mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

– Drugim riječima, govori se o onome što dobro zvuči na predstavljanju, a puno manje o onome što je stručno i provedbeno najzahtjevnije – poručuje.

Budiša osporava podatke o uvozu otpada i nezakonitim pošiljkama

Potpredsjednik HSLS-a kritizirao je i način na koji SDP i Možemo predstavljaju podatke o uvozu otpada u Hrvatsku.

Posebno se osvrnuo na brojku od 871 tisuće tona uvezenog otpada, ističući kako se njezinim izdvajanjem bez dodatnog objašnjenja stvara pogrešan dojam o prekograničnom prometu.

– Brojka od 871 tisuće tona uvezenog otpada zvuči dramatično samo ako se prešuti što ta brojka zapravo uključuje. Prekogranični promet obuhvaća sekundarne sirovine, goriva za oporabu i druge vrste otpada. Ozbiljna politika mora razlikovati što se uvozi, zašto se uvozi i pod kojim uvjetima. Sve ostalo je zgodno za naslov, ali nije ozbiljna analiza – ističe Budiša.

Jednako problematičnim smatra i korištenje podatka o 955 nezakonitih pošiljaka otpada. Upozorava kako taj broj ne predstavlja 955 slučajeva ilegalnog uvoza otpada u Hrvatsku.

Prema njegovim riječima, riječ je o različitim nepravilnostima, među kojima su i pošiljke iz Hrvatske koje nisu imale propisanu dokumentaciju.

– Ali očito je politički puno zahvalnije izgovoriti brojku 955 i pustiti javnost da sama zaključi kako su stotine ilegalnih kamiona samo prošle hrvatsku granicu – kritizira Budiša.

Gdje su analize?

Budiša dovodi u pitanje i najavljene infrastrukturne kapacitete. SDP i Možemo predviđaju izgradnju šest sortirnica, između 25 i 30 kompostana te šest do osam bioplinskih postrojenja.

Upozorava kako se takvi kapaciteti ne mogu određivati bez prethodne analize tokova otpada, stvarnih potreba, lokacija, logistike i troškova.

– Šest sortirnica, 25 do 30 kompostana i šest do osam bioplinskih postrojenja zvuči vrlo konkretno. Problem je samo što bez analize tokova otpada, potrebnih kapaciteta, lokacija, logistike i troškova nitko ozbiljan ne može tvrditi da su baš te brojke optimalne – naglašava.

Smatra kako je iz predstavljanja programa teško zaključiti jesu li najavljena postrojenja rezultat stručnog planiranja ili političke procjene.

– Broj postrojenja ne određuje se prema tome koliko lijepo izgleda na prezentaciji. Ponavljam, treba razumjeti materiju – poručuje Budiša.

SDP i Možemo kao nove ideje predstavljaju postojeće zakonske obveze

Potpredsjednik HSLS-a upozorava i kako dio mjera koje SDP i Možemo predstavljaju kao novi politički koncept već proizlazi iz europskog zakonodavstva i obveza koje Hrvatska mora ispuniti.

Među njima su ciljevi recikliranja 60 posto komunalnog otpada do 2030. i 65 posto do 2035. godine, sprječavanje nastanka otpada, ekomodulacija naknada za ambalažu te načelo prema kojem građani koji više odvajaju otpad trebaju plaćati manje.

– To nisu revolucionarne ideje novog plana. To su obveze koje Hrvatska već ima. Predstaviti ih kao novi politički koncept otprilike je kao najaviti da ćemo od sutra poštovati zakon i proglasiti to reformom – poručuje Budiša.

Ističe kako Hrvatska po količini proizvedenog komunalnog otpada po stanovniku nije iznad prosjeka Europske unije. Stvarnim izazovima smatra visoki udio odlaganja, povećanje recikliranja te izgradnju i dovršetak potrebne infrastrukture.

Podsjeća kako država već provodi ulaganja u centre za gospodarenje otpadom i lokalnu infrastrukturu, nastojeći riješiti probleme koji su se gomilali desetljećima.

HSLS protiv državnog monopola: Privatni sektor nije neprijatelj

Posebno oštru kritiku Budiša upućuje zahtjevu SDP-a i Možemo da cjelokupna infrastruktura za gospodarenje otpadom bude javna.

Smatra kako takav pristup više proizlazi iz političke ideologije nego iz stvarnih potreba sustava. Naglašava kako ni europski propisi ni hrvatsko zakonodavstvo ne propisuju da je javno vlasništvo samo po sebi jamstvo kvalitete i učinkovitosti.

– Zahtjev da sva infrastruktura bude javna više govori o ideologiji nego o otpadu. Privatni operator nije automatski špekulant, kao što ni javni operator nije automatski učinkovit. Kriteriji trebaju biti zakonitost, stručnost, nadzor, cijena i rezultat. Ali očito je nekima još uvijek dovoljno izgovoriti riječ privatno kako bi rasprava bila završena – ističe Budiša.

Takav stav u skladu je s politikom HSLS-a, koji zagovara slobodno tržište, poduzetništvo i tržišno natjecanje, uz jasno definiranu regulatornu i nadzornu ulogu države.

Budiša pritom upozorava kako se učinkovitost gospodarenja otpadom ne može unaprijed vezati uz oblik vlasništva nad postrojenjima. Umjesto isključivanja privatnih poduzetnika, smatra da je potrebno postaviti jasna pravila i osigurati jednak tretman svih sudionika koji ispunjavaju propisane uvjete.

Upozorenje zbog mogućih prepreka uvozu otpada

Budiša se osvrnuo i na prijedloge kojima bi Hrvatska uvoz otpada učinila neisplativim, upozorivši kako takve mjere moraju biti usklađene s europskim zakonodavstvom.

Prekogranične pošiljke otpada uređene su propisima Europske unije, a Hrvatska, ističe, ne može jednostrano uvoditi prepreke prema vlastitom političkom nahođenju.

– Ideja da Hrvatska jednostavno učini uvoz otpada neisplativim pokazuje prilično nerazumijevanje europskog prava. Prekogranične pošiljke otpada uređene su europskim propisima i Hrvatska ne može prema vlastitom političkom raspoloženju postavljati prepreke na zajedničkom tržištu – upozorava.

Dodaje kako bi takva politika mogla izazvati ozbiljne posljedice kada bi druge države prema Hrvatskoj primijenile sličan pristup, osobito u gospodarenju opasnim otpadom za koji Hrvatska nema dovoljno vlastitih kapaciteta.

– Rješenje je kvalitetan nadzor i sankcioniranje nezakonitosti, a ne populističke zabrane koje dobro zvuče dok ih ne treba provesti – poručuje.

Budiša: Nije točno da Hrvatska nema sustav gospodarenja otpadom

Potpredsjednik HSLS-a odbacuje i tvrdnju SDP-a i Možemo da iza kante nema javnog sustava gospodarenja otpadom.

Podsjeća kako sustav već postoji kroz javnu uslugu prikupljanja otpada, reciklažna dvorišta, centre za gospodarenje otpadom, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jedinice lokalne samouprave te sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada.

Priznaje kako hrvatski sustav nije dovršen i da ne funkcionira svugdje jednako učinkovito, ali smatra pretjeranim stvarati dojam da on uopće ne postoji.

– On nije završen niti je svugdje jednako učinkovit, ali tvrdnja da ga nema jednostavno je pretjerivanje. Vlada i nadležna tijela danas upravo rade na njegovu dovršavanju, izgradnji infrastrukture i rješavanju problema koji se nisu pojavili jučer niti će nestati jednim predstavljanjem političkog plana – ističe.

Naglašava kako nitko ne tvrdi da je hrvatski sustav gospodarenja otpadom idealan te da se postojeći problemi moraju rješavati brže.

Ipak, smatra kako postoji velika razlika između opravdanog upozoravanja na nedostatke i političkog predstavljanja već poznatih ciljeva kao potpuno novih rješenja.

– Nitko ne tvrdi da je hrvatski sustav gospodarenja otpadom idealan. Nije. Ali postoji velika razlika između ukazivanja na probleme i stvaranja dojma da prije SDP-a i Možemo nitko nije znao da Hrvatska treba više reciklirati, manje odlagati i graditi infrastrukturu – poručuje Budiša.

Papir trpi svašta, ali tko će sve to na kraju platiti?

Zaključno, Budiša ističe kako od SDP-a i Možemo očekuje konkretne odgovore o financiranju, opravdanosti najavljenih kapaciteta, lokacijama budućih postrojenja i pravnoj provedivosti predloženih mjera.

Podsjeća kako Vlada, Fond, jedinice lokalne samouprave i drugi dijelovi sustava već provode brojne projekte kojima se nastoje riješiti postojeći problemi.

– Može i mora brže, ali sustav se ne gradi od konferencije za medije do konferencije za medije – naglašava potpredsjednik HSLS-a.

U završnoj poruci oporbenim strankama ponovno se vraća na financijsku konstrukciju i nedostatak konkretnih analiza.

– Papir, kao što znamo, trpi svašta. Zato bih od SDP-a i Možemo umjesto još jednog popisa želja radije vidio ozbiljne odgovore: koliko njihova rješenja pojedinačno koštaju, a ne mahati milijardama, na temelju kojih analiza su određeni kapaciteti, gdje će biti smještena postrojenja, kako će riješiti pravne prepreke koje sami stvaraju i tko će sve to na kraju platiti – poručuje Budiša.

Dok se na ta pitanja ne odgovori, smatra kako predstavljeni program ostaje prije svega politički dokument s velikim obećanjima, ali bez dovoljno razrađenog plana provedbe.

– Tek tada možemo razgovarati o programu. Do tada je ovo više politička prezentacija nego ozbiljan plan gospodarenja otpadom – zaključuje Budiša.