BUDIŠA RASTAVIO PLAN SDP-a I MOŽEMO: Trošili bi milijarde, a ključnih odgovora nema
Među ostalim, problematizira stvarne potrebe za najavljenom infrastrukturom, troškove njezina rada, posebne kategorije otpada i izostanak sustavnog rješenja za opasni otpad.
Mirko Budiša na Facebooku se osvrnuo na javno predstavljene elemente programa SDP-a i Možemo za gospodarenje otpadom, ocijenivši da iza velikih infrastrukturnih najava i atraktivnih brojki ostaje niz pitanja na koja zasad nema odgovora.
Napomenuo je pritom da se analiza temelji isključivo na trenutačno dostupnim medijskim izvješćima i javno iznesenim elementima programa dviju stranaka.
– Već iz dostupnog proizlazi da se iza niza atraktivnih brojki i velikih infrastrukturnih najava kriju ozbiljne pravne, financijske i provedbene praznine koje program zasad ne objašnjava – napisao je Budiša.
Koliko nam toga stvarno treba i tko će plaćati pogon?
Prvim problemom smatra činjenicu da predstavljeni program daje mnogo konkretnije odgovore o tome što bi se gradilo nego o tome kako bi cijeli sustav trebao funkcionirati nakon izgradnje.
– Najkraće: program puno jasnije odgovara na pitanje „što želimo izgraditi“ nego na pitanja: koliko nam toga stvarno treba, koliko to točno košta, tko će time upravljati, tko će plaćati pogon i što se događa s otpadom kada jednom prođe kroz sustav obrade. Upravo su ta pitanja temelj stručnog programskog okvira koji nedostaju – naveo je.
Riječ je o pitanjima koja postaju posebno važna kod najave velikih infrastrukturnih ulaganja. Uz cijenu same gradnje potrebno je unaprijed znati jesu li planirani kapaciteti opravdani, koliki će biti troškovi njihova rada te na kome će dugoročno biti financiranje sustava.
Posebne kategorije otpada ostale po strani
Budiša kao nedostatak izdvaja i tretman posebnih kategorija otpada.
– Program ne obuhvaća posebne kategorije otpada, osim dijela ambalažnog otpada gdje se predviđa povećanje naknade za stavljanje takvih ambalažnih jedinica na tržište što će podići cijenu samih proizvoda koji dolaze u takvoj ambalaži – upozorio je.
Time otvara i pitanje krajnjeg troška takve mjere. Više naknade za pojedine vrste ambalaže mogu završiti u konačnoj cijeni proizvoda koju plaćaju potrošači.
Što je s opasnim otpadom?
Posebno je izdvojio pitanje opasnog otpada za koje, prema njegovoj ocjeni, Hrvatska još nema cjelovito nacionalno rješenje.
– Nije obuhvaćeno pitanje opasnog otpada kao ključno pitanje koje Hrvatska još nije počela sustavno rješavati kroz neki oblik nacionalnog Centra za gospodarenje opasnim otpadom – naveo je Budiša.
Time upozorava na problem koji se ne može riješiti samo sustavom komunalnog otpada, novim sortirnicama ili povećanjem stopa odvajanja i recikliranja.
Problem ne završava obradom otpada
Budiša navodi i da u javno predstavljenom programu nisu dovoljno razrađena pitanja onoga što se događa nakon same obrade otpada.
– Nije se raspravilo pitanje nusproizvoda, ukidanje statusa otpada, tretman „oporabe“ – istaknuo je.
Upravo je taj dio važan za funkcioniranje cijelog sustava. Obradom otpada postupak ne završava. Potrebno je definirati koji materijali nakon obrade nastaju, pod kojim uvjetima mogu izgubiti status otpada, gdje se mogu ponovno koristiti te kako će se postupati s ostatkom koji više nije moguće iskoristiti.
A što su to SDP i Možemo zamislili?
SDP i Možemo predstavili su gospodarenje otpadom kao prvu veliku programsku točku za parlamentarne izbore, a svoj koncept temelje na javnim ulaganjima u infrastrukturu, smanjenju uvoza otpada i sanaciji ilegalnih odlagališta.
Planiraju šest regionalnih javnih sortirnica s optičkim sortiranjem, između 25 i 30 kompostana te šest do osam javnih bioplinskih postrojenja. Svih 11 centara za gospodarenje otpadom žele povezati u jedinstveni javni sustav, dok bi do 2030. u gradovima i općinama trebalo biti omogućeno odvojeno prikupljanje šest vrsta otpada.
Za otpad koji se više ne može reciklirati predviđaju energetsku oporabu. Zagrebačka energana bila bi zajednički projekt Grada Zagreba i države, a nacionalni plan trebao bi odrediti potrebe za dodatnim kapacitetima na području Rijeke, Dalmacije i Slavonije. Predviđeno je i postupno zatvaranje odlagališta, stroži nadzor uvoza otpada, vraćanje inspekcije zaštite okoliša u resorno ministarstvo te jačanje policijskog i državnoodvjetničkog progona ekološkog kriminala.
Za provedbu cijelog programa SDP i Možemo procjenjuju da bi bila potrebna dva mandata i milijarde eura.
