Biskup Šaško blagoslovio Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca u Krašiću

Na 23. obljetnicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, blagoslovljen je obnovljeni Spomen-dom blaženoga Alojzija Stepinca u Krašiću. Euharistijsko slavlje i blagoslov spomen-doma predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Šaško pozdravio je sve okupljene i spomenuo se 3. listopada 1998.

-Treći dan mjeseca listopada u nama budi zahvalnost i radost; u našim nesigurnostima i dvojbama, u razočaranjima i iščekivanjima, slavlje beatifikacije kardinala Alojzija, koje smo proslavili na današnji dan prije dvadeset i tri godine, obnavlja naše pouzdanje u Boga i njegov plan; učvršćuje nadu u kojoj zahvaljujemo i za kušnje kroz koje i u životu Crkve moramo proći. I tih će se kušnja u odmaku vremena Crkva spominjati, a od njih će – kao i uvijek – preživjeti samo plodovi milosti i spomen ljudi koji su ih svjedočili i darivali- rekao je mons. Šaško.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Tumačeći liturgijska čitanja mons. Šaško naglasio je kako se kršćanski brak temelji na ljubavi, “na ‘ludosti križa’; na zajedničkome životnom osluškivanju Boga, na kojemu se susreće iskustvo blaženstva i iskustvo boli i grješnosti”, istaknuo je biskup i nastavio: “Nerazdruživost leži na odnosu s voljenom osobom, s Bogom i s njegovim planom; na onoj osjetljivosti, krhkoj i ujedno snažnoj, osjetljivosti međusobnoga praštanja; na obnoviteljskoj snazi koja se obraća Bogu. Uzajamnost opraštanja, pročišćena istinom, obnavlja ljubav.”

Govoreći o starom župnom dvoru, u kojem je Stepinac proveo posljednje desetljeće svoga života i koji je otvoren kao njegov spomen-dom, biskup Šaško naglasio je kako je blagoslov odgovor srca, a ovaj dom više od drugih domova. “On nije samo župna kuća, boravište nekih službenika i službenica Crkve; mjesto zajedništva i razmatranja, susretište vjernika sa svojim župnikom. To je dom urezan u mnoga srca: u mekana i topla, u radosna i nježna, ali i u tvrda i okorjela srca. Pokušajmo samo zamisliti kakvim je sve pogledima i osjećajima promatrana ta kuća. Jedni su ju vidjeli kao utočište, drugi kao prijetnju; jedni kao Nadbiskupski dvor, drugi kao uklonjenost iz javnosti; jedni kao strepnju za vlast, drugi kao prostor novih nadanja; neki kao stražarski posao, a neki kao Božji dar.”

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Župna kuća, posljednje Stepinčevo ovozemaljsko boravište, “ušla je u srca kroz oči krašićkih vjernika, kroz oči svećenika i bogoslova koji su se domišljali kako do Nadbiskupa; kroz oči nalogodavaca koji su ju smatrali prikladnom za kućni pritvor; kroz oči stražara koji su izvršavali naredbe; kroz oči liječnika koji su joj pristupali i radosni i zabrinuti; kroz oči stranih izvjestitelja i čitatelja koji su s divljenjem promatrali jednoga pastira; kroz oči djece koja su znala da ih čeka osmijeh i dar.”

Mons. Šaško istaknuo je kako su obnovljeni njezini zidovi, “ali istinsku obnoviteljsku snagu očituje odnos prema Bogu koji je djelovao u blaženome Alojziju, od kojega su ostali predmeti i namještaj. Svaki predmet govori o djelovanju Duha Svetoga: od liturgijskih i drugih knjiga koje je listao i duhom šetao po njihovim slovima do pisaćega stola i stroja na kojima je prenosio svoju brigu i poticaje; od klecala do umivaonika; od zavoja do bolesničkoga kreveta. Među tim predmetima obično pozornost privuče krletka, ta snažna slika pomiješanih osjećaja, slika slobode i spašenosti u izvanjskoj neslobodi; slika ljubavi koja želi unijeti radost i slika ograničenosti koja se veseli blizini.”

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Na kraju biskup je s okupljenima podijelio sjećanje na svoj posjet ovoj kući u gimnazijskim danima i riječi koji je zapisao nakon posjeta Krašiću: “S pravom smo došli ovdje naučiti ljubiti narod, Crkvu i Boga, a vječno svjetlo neka nam svijetli s prozora tvoga.”

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov spomen-doma prije kojega je vlč. Ivan Vučak zahvalio svima koji su sudjelovali u procesu obnove. Mons. Šaško izmolio je potom blagoslovnu molitvu i blagoslovio spomen-doma izvana i iznutra. Blagoslov je zaključio porukom svima okupljenima: “Hrvati diljem svijeta bili su zagledani u ovaj mali prozor, što je i nama ohrabrenje da ne gubimo nadu i pouzdanje u Gospodina.”