Anti Kosteliću nagrada za životno djelo

Hrvatski skijaški savez dodijelio je nagradu za životno djelo Anti Kosteliću – Gipsu, ocu i treneru skijaških velikana Janice i Ivice, za sve one uspjehe koji su Hrvatsku stavili na svjetsku mapu, uz bok skijaškim velesilama.

Uz članove Antine obitelji, suprugu Maricu i kći Janicu, svečanosti u Kristalnoj dvorani hotela Westin Zagreb nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac te brojni uzvanici.

Nagrada za životno djelo, koju su Anti Kosteliću uručili direktor hrvatskih skijaških reprezentacija Vedran Pavlek i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić, prikazuje Kostelića u svojstvenoj mu pozi, u skijaškom odijelu i s lopatom u rukama, simbolizirajući da se do uspjeha može doći samo napornim radom. Brončanu statuu je izradio hrvatski umjetnik Ivica Propadalo, a nagrada nosi ime Ante Kostelića.

– U tih nekoliko riječi ne mogu izgovoriti sve što bi bilo potrebno i što se i očekuje da jednoga dana opišem što sam doživio u ovih 30 godina, koje su postale manje ili više uspješne. Moram ljudski priznati, da su, kao i većina naših života, završile kao zbroj iluzija, koje bi bilo bolje izraziti u nekoj pjesmi, rekao je Kostelić na početku svog svečarskog govora u kojem je na kraju istaknuo i ono što ga najviše boli:

– U ocjenjivanju sportskog rezultata ponižavajuće da se kaže koliko će netko na tome zaraditi milijuna na tome. To je bijedno. Nijednu stvar koju sam napravio, nisam napravio zbog novca.

Kroz Janičine i Ivičine uspjehe, u koje je ugradio svoju trenersku i životnu filozofiju, Ante Kostelić je sudjelovao u osvajanju četiri zlatne i šest srebrnih olimpijskih medalja, peta naslova svjetskih prvaka, četiri Velika kristalna globusa za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu te sedam Malih za pojedine discipline, 56 pojedinačnih pobjeda u Svjetskom kupu i ukupno 115 postolja.

– Nagrada mome ocu je i nagrada meni, mojoj obitelji, jer sve što smo učinili, učinili smo zajedno, poručio je Ivica Kostelić putem video obraćanja iz austrijskog Semmeringa, gdje su istoga dana Leona Popović i Zrinka Ljutić nastupale u slalomskoj utrci za Svjetski kup.

– Jedna vatra koju je zapalio naš Prometej i dalje gori. I dalje se borimo za vrhunske rezultate u skijanju, na temelju nečega što smo postavili 90-ih, kad su skijaški rezultati izgledali kao čista tlapnja, rekao je Ivica.

Vedran Pavlek se 24-godišnje suradnje prisjetio kroz nekoliko anegdota, od Janičinog veleslalomskog nastupa u Salt Lake Cityju 2002., Ivičine borbe za Mali slalomski globus s Bodeom Millerom u Flachauu iste godine, do telefonskog poziva u 3.30 ujutro, kad ga je Ante nazvao sav u panici s pitanjem koliko je sati, a kad je dobio odgovor samo je odahnuo i rekao: “Dobro je, bojal sam se da bum zakasnil na trening”.

– Ante je otvorio viziju i oči meni, a isto tako i brojnim našim skijašima i skijašicama. Uz njegovu viziju probili su se Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnčić-Dim, Filip Zubčić, a danas imamo Leonu Popović i Zrinku Ljutić. Predanim i upornim radom, uz viziju, mogu se postići vrhunski rezultati. Ante, hvala ti na tome, poručio je Pavlek.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je istaknuo Kostelićev doprinos hrvatskom sportu.

– Ono što ste vi učinili za hrvatsko skijanje i hrvatski sport, ne može se usporediti s ničim, a sjajni smo u mnogim pojedinačnim i kolektivnim sportovima. Kao sad se sjećam Salt Lake Cityja, svih utrka i dočeka. Hrvatska tada postaje skijaška velesila. Nitko od nas nije sanjao da bi se moglo dogoditi takvo čudo. Ostvarili ste to velikom upornošću, znanjem, talentom. Svi koji se imalo razumiju u sport znaju koliko je to veliko postignuće.

Nekadašnji dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu dr. Igor Jukić, bio je mentor Anti Kosteliću kod obrane diplomskog rada koji je dovršio više od četiri desetljeća od početka studija.

– Uvijek je svima pokazivao da se stvari moje privoditi kraju. To je doktorski, a ne diplomski rad. To je rad koji bi trebalo pretvoriti u počasni doktorat. Govoriti o Antinim metodama je izlišno. Rezultati su sve pokazali, poručio je Jukić.

Svečanost je završila Kostelićevim govorom, u kojem je svoj opus sažeo u nekoliko stihova.

– Samo uspomena od života osta, živjeli da smo i kockali, igrom samom dobili smo dosta, premda smo zlato prokockali.