Turizam Dugog Sela i Svetog Ivana Zeline: Regeneracija nije moda, nego povratak zajednici

Turizam u malim sredinama ne može se graditi na masovnosti, nego na prostoru, ljudima, baštini i iskustvu koje gost ne može dobiti nigdje drugdje – glavna je poruka razgovora s Karmelom Vukov-Colić, direktoricom Turističke zajednice Grada Dugog Sela, i Marinkom Zubčić Mubrin, direktoricom Turističke zajednice Grada Svetog Ivana Zeline, koje su u podcastu 01Portala govorile o regenerativnom i održivom turizmu nakon međunarodne konferencije održane u ta dva grada.

Trodnevna konferencija o regeneraciji destinacija i održivom turizmu nije, kako su same rekle, bila zamišljena kao još jedno protokolarno okupljanje s nizom izlaganja i malo stvarnog učinka. Ideja je od početka bila drukčija – pokazati ljudima primjere dobre prakse na terenu, povezati ih u manjoj skupini i otvoriti prostor za razgovor koji se ne završava zatvaranjem dvorane.

– Mi kad smo ju radili, nismo željeli običnu konferenciju. Željeli smo konferenciju koja neće biti monotona, koja će stvarno napraviti razliku od svega onog pričanja eks katedra. Pa smo osmislili konferenciju koja će voditi ljude na mjesta dobre prakse. Dakle, da vidimo u stvarnosti kako su to neki ljudi pametni i sposobni od nas napravili. Što bismo mi mogli prepisati od njih. I dovesti neke stvarno izuzetne govornike, neke čak svjetski priznate govornike, koji će onda moći podijeliti svoje ideje i svoje promišljanja – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Dodala je da su organizatorice svjesno išle na mali, gotovo komorni format.

– Htjele smo napraviti butik konferenciju. Znači, da bude jedna intimna zajednica koja može raditi zajedno. I nekako smo sami sebe limitirali na jedan autobus – kazala je.

Regeneracija nije isto što i održivost

U razgovoru se otvorilo i pitanje pojmova koji se posljednjih godina sve češće koriste u turističkom sektoru, a često se svode na fraze bez sadržaja. Marinka Zubčić Mubrin u tome je bila vrlo jasna – održivo i regenerativno nisu isto.

– Održivo je jedno, a regenerativno je korak više iznad toga – rekla je.

Objasnila je kako su mnoge sredine na kontinentu i prije koristile regenerativne modele, iako ih tada tako nisu nazivale. Kao primjer navela je Sveti Ivan Zelinu, gdje su vlasnici vikendica i kleti postupno poticani da postojeće objekte pretvaraju u kuće za odmor, bez nove gradnje i bez dodatnog pritiska na prostor.

– Kad su se krenule otvarati kuće za odmor, mi smo izdetektirali da imamo preko 1800 vikendica i kleti, koje služe samo svojim vlasnicima, doslovce za vikend tu i tamo, i samo su im kamen oko vrata za troškove i sve. To je ono, smo ih jednostavno poticali da to pretvore u kuće za odmor. I u stvari mi sad imamo 46 kuća za odmor, a nije se jedna nova cigla stavila. Znači, mi smo bili regenerativni, ali to se tada tako nije zvalo – rekla je Marinka Zubčić Mubrin.

Karmela Vukov-Colić taj je odnos objasnila još jednostavnije – masovni turizam polazi od logike što više kreveta, što više gostiju i što više prihoda, dok održivost znači da se ne radi dodatna šteta, a regeneracija da se prostor i zajednica obnavljaju.

– Održivo znači ne činiti zlo. Ne činiti gore nego što jeste. Regeneracija je sasvim nešto drugo – rekla je te dodala da se o destinacijama mora razmišljati kao o živim organizmima, a ne samo kao o tržišnim proizvodima.

U toj slici, kaže, najvažniji su ljudi koji ondje žive.

– Nešto što je dobro za nas kao putnika, kao gosta koji dolazi u tu destinaciju, ali prije svega je dobro za zajednicu koja tamo živi – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Kontinent nema more, ali ima prostor za drukčiji razvoj

Sugovornice su se složile da je manjim kontinentalnim sredinama, upravo zato što nisu opterećene velikim brojem gostiju, lakše graditi drukčiji model turizma. Nisu Dubrovnik, nisu Opatija, nemaju prirodnu turističku vidljivost i upravo ih to prisiljava da budu promišljenije.

– Mi imamo jako malo turista, ruku na srce, jako malo gostiju, pa mi možemo puno lakše tu priču izgraditi nego što stvarno može jedna Opatija ili jedan Biograd na Moru – rekla je Karmela Vukov-Colić.

No to ne znači da je posao lakši. Naprotiv. U malim kontinentalnim sredinama sve treba osmisliti, stvoriti i objasniti, često i vlastitim stanovnicima.

– Milijun puta je teže nego kad imaš sunce i more, naravno, ili kad imaš Plitvička jezera u susjedstvu. Jako je teško, jer mi sve moramo izmisliti i sve stvoriti – rekla je.

Upravo zato važan je bio i odjek konferencije, jer je, po njihovim riječima, pokazala da spoj hrane, običaja, krajolika, baštine i lokalnih ljudi može stvoriti iskustvo koje nije masovno, ali je jedinstveno.

– To je bit turizma, znači jedinstveni doživljaj, ne nužno masovni, dapače ne masovni, i koji vam ostane u dobroj uspomeni – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Zelinska kestenijada kao primjer promjene

Marinka Zubčić Mubrin u razgovoru je navela i vrlo konkretan primjer – zelinsku Kestenijadu, koja se godinama razvijala, ali je istodobno stvarala i pritisak na prostor. Od male manifestacije s nekoliko desetaka ljudi izrasla je u događaj koji okuplja i više od deset tisuća posjetitelja. Upravo tada, kaže, postalo je jasno da se model mora mijenjati.

– Sad pričamo o 11, 12, 13 tisuća posjetitelja taj dan i to je postalo baš onako, ono što je u moru. Znači, stranci to je nama, vidjeli smo da to ne valja – rekla je.

Prvi je korak bio smanjenje prometnog pritiska, potom odustajanje od plastike, a zatim i uvođenje zero waste pristupa. Dan prije manifestacije organiziran je Healthy Fit Day, tijekom kojeg se čistila trasa prema Zelinskoj gori, a skupljeni otpad namjerno je ostavljen uz cestu kako bi posjetitelji sutradan vidjeli što ostaje iza neodgovornog ponašanja.

– Od lani smo zero waste, znači potičemo ljude da sa sobom donesu svoje pribore za jelo, svoje tanjure, svoje čaše i da iz toga jedu i piju – rekla je Marinka Zubčić Mubrin.

Dodala je da je upravo ta manifestacija prepoznata i izvan Hrvatske.

– Lani smo proglašeni u top 100 stories održivog turizma svijeta – kazala je.

Turizam u kojem susjed gostu nosi rajčicu

Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora bio je onaj u kojem su obje sugovornice opisale što zapravo čini razliku između masovnog i lokalnog turizma. Nije riječ samo o broju kreveta, ni o ljepoti objekta, nego o odnosu domaćina i gosta.

– Marinkini susjedi donose gostima u tim kućama za odmor i rajčicu, i voće – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Na tu se sliku nadovezala i Marinka Zubčić Mubrin, koja je objasnila da su upravo mir, bregi, domaća hrana i kontakt s ljudima ono po što gosti dolaze u Zelinu.

– Oni žele ništa. Oni da žele partijati, neće izabrati Zelinu. Znači, ovo što je nama normalno, ti zeleni bregi, ta priroda, ta domaća hrana, njima to nije normalno. Oni to žele – rekla je.

Opisala je i primjer gostiju iz Nizozemske koji su u početku dolazili na sedam dana, a danas ostaju mjesec i pol te su postali dio lokalne zajednice.

– Oni sad već imaju prijatelje. To je ono što oni hoće. Postali su dio zajednice – rekla je.

Na to je Karmela Vukov-Colić kratko dodala rečenicu koja možda najbolje sažima čitavu ideju konferencije i turizma o kojem govore.

– Evo, to je primjer regeneracije – rekla je.

Bez zajednice nema ničega

U razgovoru je više puta ponovljeno da lokalna zajednica nije dodatak turističkoj priči, nego njezin temelj. Bez ljudi koji kuhaju, čuvaju običaje, prenose znanja i sudjeluju u zajedničkom naporu nema ni održivosti ni regeneracije.

Karmela Vukov-Colić kao primjer je navela projekt Dugoselski spomenar, kroz koji se čuva nematerijalna baština dugoselskog kraja.

– Mi imamo projekt očuvanja nematerijalne baštine Dugoselski spomenar u kojem čuvamo znanja i vještine naših starih. Dakle, učimo i tkati, i raditi kraluše, i oslikavati čokančiće, i raditi keramiku – rekla je.

Upravo su se takve radionice održavale i tijekom same konferencije, a uz njih i priprema tradicijskih jela koja pripadaju tom podneblju, a ne nekoj generičkoj turističkoj ponudi.

– Nećemo raditi ribu na lešo, nećemo učiti plesti mreže, ali ćemo raditi nešto što su naši stari u tom dijelu svijeta radili – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Slično vrijedi i za smještaj. Marinka Zubčić Mubrin istaknula je da gosti ne traže mramor, zlatne pipe i uniformirani luksuz, nego nešto što ne mogu vidjeti nigdje drugdje. A ako netko u želji za većim profitom izgubi autentičnost, dugoročno će izgubiti i tržišnu prednost.

– Ljudi ne traže mramor i zlatne pipe ako dođu u Zelinu ili Dugo Selo. Nego očekuju nešto što ne mogu vidjeti nigdje drugdje – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Najveća prepreka nije samo novac

Na pitanje što je danas najveća prepreka razvoju takvog turizma u malim sredinama, Karmela Vukov-Colić nije ponudila jednostavan odgovor. Prva prepreka je, kaže, promjena razmišljanja. Ljudi moraju prepoznati da ono što imaju vrijedi i da to ne treba sakrivati ni odbacivati, nego čuvati i ponuditi drugima.

Druga prepreka je, očekivano, novac.

– Nema turizma bez novca. Čak ni najmanjeg turizma nema bez novca. Mi na kontinentu nemamo toliko vlastitih prihoda kao što to imaju turističke zajednice na obali i uvijek smo ovisni o sredstvima jedinica lokalne samouprave i različitih fondova – rekla je.

To je i glavna razlika između kontinenta i obale. Dok obalne destinacije imaju snažnije vlastite prihode, kontinentalne sredine ovise o tome hoće li dobiti potporu, koliko će grad ili općina izdvojiti i koliko će uspješne biti na fondovima.

– Ako odvaja više, više se stvari može napraviti. Ako odvaja manje, onda s čim imaš, s tim klimaš. Koliko je duga deka, toliko se moraš prostrati – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Turističke zajednice nisu samo promotivni ured

U razgovoru se otvorilo i pitanje koliki stvarni utjecaj danas imaju turističke zajednice, osobito u manjim gradovima. Marinka Zubčić Mubrin na to je odgovorila kroz praksu – edukacije, povezivanje iznajmljivača i stvaranje mreže koja djeluje kao zajednica, a ne kao skup pojedinaca.

– Mi se trudimo tim našim iznajmljivačima svake godine dati neku edukaciju, dati im neka nova znanja. Znači, mi ulažemo u njih da budu bolji i ulažemo u njihov međusobni odnos – rekla je.

Posebno je naglasila da ih od početka pokušava uvjeriti da si međusobno nisu konkurencija.

– Ja sam im već odavno objasnila da se oni međusobno nisu nikakva konkurencija. Znači, da su oni samo snaga i da trebaju zajednički nastupati – rekla je.

Kad takav model proradi, onda se, kaže, i rezultat vidi u svakodnevici.

– Dođe ping i onda, e, ja sam bukiran, imam upit za dvoje koji je slobodan, evo ja. Mislim, to je to – rekla je Marinka Zubčić Mubrin.

Mali formati, veliki učinak

Iako bi se, nakon odjeka prve konferencije, lako moglo krenuti prema većem i brojnijem formatu, obje direktorice jasno su dale do znanja da ih to zasad ne zanima. Upravo je ograničen broj sudionika bio jedan od razloga zbog kojih je konferencija uspjela.

– Mislim da je ova mala butik konferencija baš prava jezgra za napraviti dobar jedan rad i za nekakve poticajne nove ideje – rekla je Karmela Vukov-Colić.

Marinka Zubčić Mubrin objasnila je da su sudionici upravo zbog takvog formata bili prisiljeni upoznati jedni druge, izaći iz svojih uobičajenih krugova i razgovarati s ljudima koje inače možda nikada ne bi sreli.

– Kad ti dođeš na neki veliki skup ili na neku konferenciju od 500-600 ljudi ti se opet družiš s onim koga znaš. A ovdje tu imaš tu prisnost, tu toplinu – rekla je.

Na kraju konferencije organizatorice su simbolično zapalile veliki krijes prvoga dana proljeća. Taj prizor, kako su rekle, trebao je predstavljati ideju koju sudionici nose sa sobom kada se vrate kući.

– Sada sve ove iskrice ste vi i nadamo se da ćete kad se vratite u svoje destinacije, da smo kod vas zapalili tu malu iskricu da krenete i vi s regenerativnim turizmom – rekla je Marinka Zubčić Mubrin.

U toj rečenici stane i glavna poruka cijelog razgovora. Kontinentalni turizam teško će ikada igrati na kartu masovnosti. Ali upravo zato ima priliku igrati na ono što je na mnogim drugim mjestima već izgubljeno – prostor, mir, baštinu, domaćina koji zna tko mu je gost i zajednicu koja se ne prodaje kao kulisa, nego živi svoj život i u njega pušta druge.